Dijagnoza raka jedna je od najstrašnijih stvari koje osoba može čuti. Među svim vrstama, leukemija, rak krvi, često je obavijena posebnom dozom straha i nerazumijevanja. Kada čujemo tu riječ, prva pitanja koja nam se roje po glavi su: “Zašto? Jesam li mogao nešto učiniti drugačije?”. Mnogi se pitaju je li zarazna, je li nasljedna i općenito, kako se dobije leukemija. Ta pitanja su prirodna i ljudska, a odgovori na njih često su složeniji nego što mislimo.
Ovaj vodič napisan je s jednim ciljem: da vam na jednostavan, topao i razumljiv način objasni što znanost danas zna o uzrocima i faktorima rizika za leukemiju. Zaboravite na kompliciranu medicinsku terminologiju i osjećaj krivnje. Provest ćemo vas kroz poznate rizike, razbiti česte mitove i pružiti vam jasnu sliku o ovoj bolesti. Znanje je prvi korak prema razumijevanju i borbi, a ovaj članak je tu da vam bude podrška na tom putu.
Više iz kategorije Zdravlje:
Što je zapravo leukemija i zašto nastaje? 🤔
Da bismo uopće mogli govoriti o uzrocima, prvo moramo shvatiti što je leukemija. Najjednostavnije rečeno, leukemija je rak krvotvornih tkiva u tijelu, uključujući koštanu srž i limfni sustav. Naša koštana srž je poput tvornice koja proizvodi krvne stanice: crvene krvne stanice (eritrocite) koje prenose kisik, trombocite koji pomažu u zgrušavanju krvi i bijele krvne stanice (leukocite) koje se bore protiv infekcija.
Kod zdrave osobe, ova “tvornica” radi savršeno i proizvodi točno onoliko stanica koliko je tijelu potrebno. Međutim, kod osobe s leukemijom, dogodi se greška. Koštana srž počne nekontrolirano proizvoditi abnormalne, nezrele bijele krvne stanice. Te bolesne stanice, koje se nazivaju leukemijske stanice, ne funkcioniraju kao normalne.
One se ne bore protiv infekcija, a što je još gore, gomilaju se u koštanoj srži i istiskuju zdrave stanice. Posljedično, tijelu počinju nedostajati normalne crvene krvne stanice, normalni trombociti i normalne bijele krvne stanice, što dovodi do pojave simptoma. Upravo taj proces objašnjava zašto simptomi mogu biti tako raznoliki i zašto je pitanje kako se dobije leukemija povezano s greškom u samoj proizvodnji stanica.
Kako se dobije leukemija i je li ona nasljedna?
Ovo je središnje pitanje koje muči mnoge. Važno je odmah reći: u velikoj većini slučajeva, točan i jedini uzrok leukemije nije poznat. To nije bolest koju možete “pokupiti” od nekoga poput prehlade, niti je direktna posljedica jedne životne odluke. Znanstvenici vjeruju da leukemija nastaje kao rezultat kombinacije genetskih predispozicija i faktora iz okoliša.
Sve započinje s jednom jedinom stanicom u koštanoj srži. U toj stanici dogodi se promjena, odnosno mutacija u njenom DNA. Ta mutacija “kaže” stanici da se počne nekontrolirano dijeliti i da ne umire kada bi trebala. Sve stanice koje nastanu iz te prve mutirane stanice također su abnormalne i tako nastaje vojska leukemijskih stanica. Zašto dolazi do te prve mutacije, često ostaje misterij.
A što je s nasljeđivanjem? Većina slučajeva leukemije nije nasljedna u klasičnom smislu. To znači da se ne prenosi s roditelja na dijete kao boja očiju. Međutim, postoje određeni genetski faktori koji mogu povećati rizik. Ako imate bliskog srodnika (roditelja, brata, sestru) s određenim tipom leukemije, vaš rizik može biti neznatno povišen, ali je i dalje vrlo mali. To ne znači da ćete i vi dobiti bolest. Puno veći utjecaj imaju rijetki nasljedni genetski sindromi.
Poznati faktori rizika i kako se dobije leukemija?
Iako ne znamo točan uzrok, identificirani su određeni faktori koji povećavaju vjerojatnost da će osoba razviti leukemiju. Važno je zapamtiti da imati jedan ili više faktora rizika ne znači da ćete sigurno oboljeti. Mnogi ljudi s faktorima rizika nikada ne dobiju leukemiju, dok mnogi oboljeli nemaju nijedan poznati rizik.
Izloženost zračenju i kako se dobije leukemija zbog toga?
Da, ovo je jedan od dobro poznatih faktora rizika. Izloženost vrlo visokim dozama ionizirajućeg zračenja može oštetiti DNA u stanicama koštane srži i povećati rizik od razvoja određenih tipova leukemije, najčešće akutne mijeloične (AML) i kronične mijeloične (KML). Primjeri takve izloženosti su:
- Preživjeli nakon atomskih bombi.
- Osobe koje su primale radioterapiju (zračenje) za liječenje nekog drugog oblika raka.
Važno je naglasiti da se ovdje radi o visokim dozama. Niske doze zračenja koje se koriste u dijagnostičke svrhe, poput rendgenskog snimanja zuba ili slomljene kosti, ne smatraju se značajnim faktorom rizika.
Kako kemikalije iz okoliša utječu na rizik od leukemije?
Dugotrajna izloženost određenim kemikalijama također se povezuje s povećanim rizikom. Najpoznatiji primjer je benzen. To je kemikalija koja se koristi u industriji gume, nafte i kemikalija, a nalazi se i u benzinu, ljepilima i dimu cigareta. Ljudi koji su zbog svog posla godinama izloženi visokim koncentracijama benzena imaju veći rizik od razvoja leukemije. Iako smo svi izloženi malim količinama benzena u svakodnevnom životu, taj rizik je zanemariv u usporedbi s industrijskom izloženošću.
Je li pušenje povezano s time kako se dobije leukemija?
Da. Iako pušenje najčešće povezujemo s rakom pluća, ono je dokazani faktor rizika i za akutnu mijeloičnu leukemiju (AML). Štetne tvari iz duhanskog dima ulaze u krvotok i putuju cijelim tijelom, pa tako dolaze i do koštane srži gdje mogu uzrokovati oštećenja na DNA stanica. Prestanak pušenja je jedna od rijetkih stvari koju osoba može aktivno učiniti da smanji svoj rizik.
Mogu li prethodne medicinske terapije povećati rizik kod Leukemije?
Paradoksalno, da. Neke od metoda koje se koriste za liječenje raka mogu povećati rizik od razvoja leukemije godinama kasnije. To se naziva sekundarna ili terapijski inducirana leukemija.
- Kemoterapija: Određene vrste kemoterapijskih lijekova (tzv. alkilirajući agensi i inhibitori topoizomeraze II) mogu oštetiti DNA krvotvornih stanica.
- Radioterapija: Kao što je već spomenuto, zračenje koje se koristi za liječenje drugih tumora također je faktor rizika.
Ovo je važna informacija, ali ne treba vas obeshrabriti. Korist od liječenja primarnog raka daleko nadmašuje rizik od razvoja sekundarne leukemije.
Postoje li genetski sindromi koji povećavaju šanse za to kako se dobije leukemija?
Da, postoje. Iako su ovi sindromi rijetki, osobe rođene s njima imaju značajno veći rizik od razvoja leukemije, najčešće u djetinjstvu. Neki od primjera su:
- Downov sindrom: Djeca s Downovim sindromom imaju znatno veći rizik od razvoja akutne leukemije (i ALL i AML).
- Li-Fraumeni sindrom, Fanconijeva anemija, Bloomov sindrom: Ovo su rijetki nasljedni sindromi koji uzrokuju nestabilnost DNA i povećavaju rizik od raznih vrsta raka, uključujući i leukemiju.
Ovo objašnjava zašto se leukemija ponekad javlja unutar obitelji, ali to je iznimka, a ne pravilo.
Postoje li različite vrste leukemije i kako se razlikuju?
Leukemija nije jedna bolest, već skupina bolesti. Liječnici ih klasificiraju na dva glavna načina kako bi odredili najbolji pristup liječenju.
1. Prema brzini napredovanja:
- Akutna leukemija: Bolest napreduje vrlo brzo. Abnormalne stanice su vrlo nezrele (zovu se blasti), brzo se množe i bolest se pogoršava u kratkom vremenu. Zahtijeva hitno i agresivno liječenje.
- Kronična leukemija: Bolest napreduje sporo, ponekad tijekom više godina. Leukemijske stanice su zrelije i mogu neko vrijeme obavljati neke funkcije. U početku, osoba možda nema nikakve simptome.
2. Prema vrsti bijelih krvnih stanica koje su zahvaćene:
- Limfocitna leukemija: Pogađa limfocite, vrstu bijelih krvnih stanica koje čine limfni sustav.
- Mijeloična leukemija: Pogađa mijeloične stanice, koje se razvijaju u crvene krvne stanice, trombocite i druge vrste bijelih krvnih stanica.
Kombinacijom ovih klasifikacija dobivamo četiri glavna tipa leukemije:
- Akutna limfocitna leukemija (ALL): Najčešći tip leukemije kod male djece, ali može se javiti i kod odraslih.
- Akutna mijeloična leukemija (AML): Javlja se i kod djece i kod odraslih. To je najčešći tip akutne leukemije kod odraslih.
- Kronična limfocitna leukemija (KLL): Najčešća kronična leukemija kod odraslih. Gotovo nikada se ne javlja kod djece.
- Kronična mijeloična leukemija (KML): Uglavnom pogađa odrasle.
Koji su opći simptomi na koje treba obratiti pažnju kod Leukemije?
Simptomi leukemije proizlaze iz činjenice da leukemijske stanice istiskuju zdrave krvne stanice iz koštane srži. Zbog toga tijelu nedostaju normalne stanice za obavljanje ključnih funkcija. Simptomi su često nespecifični i mogu nalikovati gripi ili drugim, manje opasnim bolestima.
- Simptomi zbog nedostatka crvenih krvnih stanica (anemija):
- Stalan umor i malaksalost koji ne prolaze ni nakon odmora.
- Bljedilo kože, usana i unutrašnjosti vjeđa.
- Vrtoglavica ili omaglica.
- Kratkoća daha tijekom napora.
- Simptomi zbog nedostatka normalnih bijelih krvnih stanica:
- Česte i ponavljajuće infekcije (prehlade, upale grla, upale pluća).
- Povišena tjelesna temperatura bez očitog uzroka.
- Simptomi zbog nedostatka trombocita:
- Lako i često stvaranje modrica, čak i nakon blagih udaraca.
- Krvarenje iz desni ili nosa koje je teško zaustaviti.
- Sitne, crvene točkice na koži (petehije), najčešće na nogama.
- Obilne menstruacije kod žena.
- Drugi mogući simptomi:
- Natečeni, ali bezbolni limfni čvorovi (na vratu, u pazusima, preponama).
- Bol u kostima ili zglobovima.
- Gubitak apetita i neobjašnjiv gubitak težine.
- Osjećaj punoće ispod rebara s lijeve strane (zbog povećane slezene).
Može li se leukemija spriječiti?
Ovo je pitanje na koje, nažalost, nema jednostavnog odgovora. Budući da točan uzrok većine leukemija nije poznat i često uključuje slučajne genetske mutacije, ne postoji siguran način za prevenciju.
Međutim, ono što možemo učiniti jest smanjiti izloženost poznatim faktorima rizika. To uključuje:
- Prestanak pušenja: Ovo je najvažniji korak koji pojedinac može poduzeti.
- Izbjegavanje izloženosti benzenu i drugim štetnim kemikalijama: Ovo se prvenstveno odnosi na osobe koje rade u rizičnim industrijama, gdje je ključno pridržavati se mjera zaštite na radu.
Zdrav način života, uključujući uravnoteženu prehranu i redovitu tjelovježbu, važan je za cjelokupno zdravlje i jačanje imuniteta, ali ne postoje dokazi da specifična dijeta ili vježba mogu spriječiti nastanak leukemije. Za više informacija i podršku oboljelima, možete posjetiti stranice Hrvatske lige protiv raka.
Zaključak za Kako Se Dobije Leukemija: Razumijevanje umjesto straha
Leukemija je složena i zastrašujuća bolest, ali važno je pristupiti joj s razumijevanjem, a ne sa strahom i osjećajem krivnje. Sada znate da odgovor na pitanje kako se dobije leukemija nije jednostavan. To nije bolest koju uzrokuje jedan faktor, već splet nesretnih okolnosti, genetskih promjena i ponekad, utjecaja iz okoliša.
Najvažnije je biti svjestan simptoma. Ako primijetite neobjašnjiv umor, česte infekcije, neobične modrice ili bilo koji od navedenih znakova koji traju, nemojte ih ignorirati. Javite se svom liječniku. Rano otkrivanje ključno je za uspješno liječenje, koje je danas naprednije nego ikada prije. Informiranost vam daje snagu da brinete o svom zdravlju i reagirate na vrijeme.
FAQ – Kako Se Dobije Leukemija
-
1. Što je leukemija i zašto uopće nastaje?
Leukemija je rak krvotvornih stanica koji započinje u koštanoj srži. Nastaje kada dođe do mutacije u DNK jedne od matičnih stanica krvi. Ta "pogrešna uputa" uzrokuje da stanica počne nekontrolirano rasti i dijeliti se, stvarajući mnoštvo abnormalnih, nezrelih bijelih krvnih stanica (leukemijskih stanica). Te abnormalne stanice potiskuju proizvodnju zdravih crvenih krvnih stanica, zdravih bijelih krvnih stanica i trombocita, što dovodi do simptoma bolesti.
-
2. Je li leukemija nasljedna bolest?
U većini slučajeva, leukemija nije izravno nasljedna u smislu da se prenosi s roditelja na dijete. Međutim, genetika može igrati ulogu.
Obiteljska povijest: Ako imate bliskog srodnika (roditelja, brata/sestru) s određenim tipom leukemije, vaš rizik može biti blago povišen, ali je i dalje vrlo nizak.
Genetski sindromi: Neki rijetki genetski poremećaji, poput Downovog sindroma ili Fanconijeve anemije, nose značajno veći rizik od razvoja leukemije.
-
3. Koji su poznati vanjski faktori rizika?
Iako je točan uzrok mutacije često nepoznat, postoje faktori koji mogu povećati rizik od razvoja leukemije:
Izloženost visokim razinama zračenja: Ljudi koji su preživjeli nuklearne katastrofe ili su bili izloženi intenzivnoj radioterapiji imaju veći rizik.
Izloženost određenim kemikalijama: Dugotrajna izloženost kemikalijama poput benzena (koji se nalazi u nekim industrijskim otapalima i benzinu) povezana je s povećanim rizikom.
Prethodno liječenje raka: Neke vrste kemoterapije i radioterapije koje se koriste za liječenje drugih vrsta raka mogu, godinama kasnije, povećati rizik od razvoja sekundarne leukemije.
Pušenje: Povećava rizik od razvoja akutne mijeloične leukemije (AML).
-
4. Može li se leukemija dobiti od virusa ili infekcije?
Ovo je vrlo rijetko. Većina uobičajenih virusa i infekcija ne uzrokuje leukemiju. Ipak, postoji nekoliko izuzetaka. Virus poznat kao humani T-limfotropni virus (HTLV-1) povezan je s rijetkim tipom leukemije T-stanica. Također, Epstein-Barr virus, koji uzrokuje mononukleozu, povezuje se s nekim vrstama limfoma i rijetkim oblicima leukemije u određenim dijelovima svijeta.
-
5. Može li se leukemija spriječiti?
Budući da se u većini slučajeva ne zna točan uzrok, ne postoji siguran način za prevenciju leukemije. Najbolje što se može učiniti jest smanjiti izloženost poznatim faktorima rizika:
Izbjegavajte pušenje.
Izbjegavajte izlaganje štetnim kemikalijama poput benzena.
Održavajte zdrav životni stil kako biste ojačali opći imunitet. Međutim, važno je znati da mnogi ljudi koji obole od leukemije nemaju nijedan poznati faktor rizika.
