Kako se Dokazuje Izvanbračna Zajednica – Dokazi Pravo

Život piše romane, ali ponekad napiše i vrlo komplicirane pravne slučajeve. Živjeli ste s nekim deset godina. Dijelili ste troškove, ljetovanja, svađe oko daljinskog upravljača i planove za budućnost. Niste imali “papir”. Niste mislili da vam treba. A onda, kao što se ponekad dogodi, priča završi. Odjednom, vi niste supružnici. Vi ste dvoje stranaca koji su, eto, živjeli na istoj adresi. Ili možda niste? Ovdje na scenu stupa pojam “izvanbračna zajednica”.

Hrvatski zakon prepoznaje ovu zajednicu i daje joj, u pogledu imovine, ista prava kao i braku. Ali postoji jedna kvaka. Ogromna kvaka. Brak dokazujete jednim papirom – vjenčanim listom. Izvanbračnu zajednicu morate dokazati u sudnici. Dakle, ključno pitanje koje vas je vjerojatno i dovelo ovdje jest: kako se dokazuje izvanbračna zajednica? Ovo nije emotivno pitanje, iako je cijela situacija duboko emotivna. Ovo je isključivo pravno i činjenično pitanje. A odgovor leži u dokazima.

Više iz kategorije UČENJE

Kako Doći U Komunu

Kako Povećati Pritisak U Bojleru

Ključni Zaključci

Prije nego što zaronimo duboko, evo što apsolutno morate znati:

• Teret dokaza je na vama: Osoba koja tvrdi da je izvanbračna zajednica postojala mora to i dokazati sudu. Sud ništa ne pretpostavlja.
• Trajanje nije jedini uvjet: Iako se često spominje “tri godine”, samo trajanje nije dovoljno. Morate dokazati namjeru zajedničkog života (tzv. affectio maritalis), emocionalnu vezu i ekonomsku zajednicu.
• Izuzetak za djecu: Ako imate zajedničko dijete, uvjet trajanja od tri godine uglavnom nije presudan.
• Svjedoci su ključni: Izjave obitelji, prijatelja i susjeda koji mogu potvrditi da vas je okolina percipirala kao par često su najjači dokaz.
• “Papirnati trag” je zlato: Zajednički bankovni računi, ugovori o najmu na oba imena, zajednički krediti ili računi za režije snažni su materijalni dokazi.
• Nema jednog dokaza: Ne postoji jedan “čarobni” dokaz. Sud gleda cjelokupnu sliku sastavljenu od mozaika različitih dokaza.

Mislite da ste u izvanbračnoj zajednici? Što zakon uopće traži?

Prije nego što počnemo skupljati dokaze, moramo znati što točno dokazujemo. Što je, pravno gledano, “izvanbračna zajednica”?

Obiteljski zakon kaže da je to životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca. Zvuči jednostavno. Ali nije. Da bi proizvodila iste pravne učinke kao brak (prvenstveno, pravo na zajedničku imovinu, tzv. bračnu stečevinu), ona mora ispuniti nekoliko ključnih uvjeta.

Prvo, oboje ste morali biti “slobodni”. To znači da ni vi ni vaš partner u to vrijeme niste smjeli biti u braku (ili u drugoj izvanbračnoj zajednici) s nekom trećom osobom. Drugo, ta zajednica mora imati obilježja braka. Ovdje stvari postaju komplicirane. Sud traži da je vaša veza imala emocionalnu, intimnu i ekonomsku komponentu. Morala je postojati stvarna namjera da trajno živite zajedno, kao muž i žena.

Jednostavno rečeno, morali ste biti više od cimera. Puno više.

Je li 3 godine uvijek obavezno pravilo?

Često ćete čuti za pravilo “tri godine”. Zakon kaže da zajednica mora trajati “dulje vrijeme”, a sudska praksa je to “dulje vrijeme” uglavnom definirala kao minimalno tri godine neprekinutog zajedničkog života.

Ali što ako ste živjeli zajedno dvije godine i dobili dijete?

U tom slučaju, uvjet od tri godine pada u vodu. Rođenje zajedničkog djeteta jasan je pokazatelj namjere i trajnosti, pa se zajednica smatra pravno relevantnom i ako je trajala kraće. Također, čak i ako nemate dijete, a zajedno ste, primjerice, podigli dugoročni stambeni kredit, sud bi mogao uzeti u obzir i kraće razdoblje ako su drugi dokazi o namjeri izuzetno snažni.

Zašto “zajednički život” nije isto što i “cimerstvo”?

Ovo je srž problema. Možete živjeti s nekim pet godina. Možete dijeliti račun za internet. Ali ako niste imali namjeru živjeti kao obitelj, ako niste bili emocionalno vezani na način na koji su to supružnici, ako niste stvarali zajedničku ekonomiju (npr. svatko je plaćao isključivo svoje troškove), sud to neće priznati.

Sud mora vidjeti ono što pravnici zovu affectio maritalis. To je latinski izraz za “bračnu namjeru”. To je onaj neopipljivi element koji vašu vezu razlikuje od prijateljstva ili cimerstva. Morate dokazati da ste se u javnosti ponašali kao par, da ste zajedno donosili važne životne odluke i da ste planirali zajedničku budućnost.

Tko mora dokazati da je veza uopće postojala?

Evo bolne istine. Vi.

U pravu postoji nešto što se zove “teret dokazivanja” (lat. onus probandi). U ovom slučaju, taj teret je u potpunosti na leđima onoga tko tvrdi da je zajednica postojala. Vaš bivši partner ne mora dokazati da zajednica nije postojala. On ili ona može jednostavno sjediti i govoriti: “Ne, mi smo bili samo cimeri” ili “Da, bili smo u vezi, ali nismo živjeli kao muž i žena.”

Vi ste ti koji morate suca uvjeriti u suprotno.

Sjećam se slučaja prijatelja Marka. Prošao je kroz mučan prekid nakon gotovo deset godina zajedničkog života. Stan u kojem su živjeli glasio je na nju, iako ga je on većim dijelom otplaćivao. Kad je pokrenuo postupak za utvrđivanje i podjelu bračne stečevine, mislio je da je stvar jasna. “Pa živjeli smo zajedno deset godina! Svi to znaju!”

Sudac ga je na prvom ročištu brzo spustio na zemlju. “Gospodine”, rekao je, “to što ‘svi znaju’ nije dokaz. Vaše ‘pretpostavke’ nisu dokazi. Molim vas da predložite konkretne dokaze na kojima temeljite svoju tužbu.” Marko je bio šokiran. Mislio je da je postojanje zajednice očito. Nikad nije. To je prva i najvažnija lekcija.

Zašto je sud tako strog oko ovoga?

Zato što su posljedice priznavanja izvanbračne zajednice ogromne. Priznati postojanje takve zajednice znači izjednačiti je s brakom u pogledu imovine. To znači da se sva imovina koju ste vi i partner stekli radom (ili od prihoda od rada) za vrijeme trajanja te zajednice dijeli na pola.

To je drastična pravna posljedica.

Zbog toga sud ne može olako shvatiti tu tvrdnju. Sud mora biti apsolutno uvjeren da su svi zakonski uvjeti ispunjeni. Vaš posao je da ga uvjerite.

Mogu li papiri dokazati ljubav? U sudnici, apsolutno.

Kada krene pravna bitka, emocije se ostavljaju pred vratima sudnice. Ono što unosite unutra su hladne, tvrde činjenice. A najbolji prijatelji su vam – dokumenti. Materijalni dokazi.

Ovo je trenutak da postanete detektiv u vlastitom životu. Morate prikupiti “papirnati trag” koji dokazuje ne samo da ste živjeli na istoj adresi, već da ste živjeli kao ekonomska cjelina.

Što točno tražite?

• Zajednički bankovni računi: Ovo je vjerojatno najjači pojedinačni dokaz. Zajednički račun iz kojeg se plaćaju režije, hrana, ljetovanja… to je definicija ekonomske zajednice.
• Ugovori o kreditu: Jeste li zajedno digli kredit za auto? Ili, još jače, stambeni kredit? To je krunski dokaz. Nitko ne diže stambeni kredit na 30 godina s “cimerom”.
• Ugovor o najmu: Ako ste živjeli u unajmljenom stanu, je li ugovor o najmu glasio na oba imena? Odlično.
• Vlasnički listovi ili kupoprodajni ugovori: Ako ste kupili nekretninu, čak i ako glasi samo na jedno od vas, ali je kupljena za vrijeme trajanja zajednice, ugovor o kupoprodaji je ključan.
• Police osiguranja: Jeste li jedno drugo naveli kao korisnika u polici životnog osiguranja? To je snažan pokazatelj namjere.
• Računi: Iako manje snažni, dosljedni računi za režije (struja, voda, plin) koji stižu na istu adresu i možda glase na različite partnere (npr. struja na njega, voda na nju) mogu pomoći u slaganju mozaika.

Prikupite sve. Organizirajte po datumima. Svaki papir priča dio vaše priče.

Gdje ste prijavili prebivalište ili boravište?

Ovo je vrlo važan administrativni dokaz. Jesu li obje strane imale prijavljeno prebivalište ili barem boravište na istoj adresi?

Ovo možete provjeriti u MUP-u. Ako ste oboje godinama bili prijavljeni na istom mjestu, to snažno podupire vašu tvrdnju o zajedničkom životu. Nije presudno – ljudi često zaborave ažurirati prebivalište – ali ako taj dokaz imate, on je vrlo, vrlo koristan.

Zašto? Zato što je prijava prebivališta službena izjava državi o tome gdje stvarno živite.

Što je s onim računom za auto?

Sjetite se svih većih kupnji. Jeste li zajedno kupili auto? Tko je na računu? Tko je na polici osiguranja? Jeste li kupovali namještaj? Tko je plaćao? Imate li poruke ili mailove gdje raspravljate o tome “koju ćemo kuhinju kupiti za naš stan”?

Sve su to dijelovi slagalice. Možda jedan račun za perilicu rublja ne znači ništa. Ali dvadeset takvih računa, u kombinaciji s mailovima o planiranju renovacije “naše kupaonice”, počinju slikati vrlo jasnu sliku za suca.

“Svi su znali da smo zajedno!” – Moć svjedoka

Dokumenti su temelj, ali svjedoci su ti koji udahnjuju život vašoj priči. Ljudi. Oni mogu potvrditi ono što papiri ne mogu: emocionalnu vezu, javno istupanje i onu suptilnu, ali ključnu “bračnu namjeru”.

Kako se dokazuje izvanbračna zajednica kada papiri nisu sasvim jasni? Svjedocima.

Njihovi iskazi su presudni. Sud će htjeti čuti ljude iz vašeg života koji mogu posvjedočiti kako je vaša veza izgledala “izvana”. Je li vas okolina percipirala kao par? Kao obitelj?

Koga točno trebam pozvati da svjedoči?

Ne pozivate ljude da kažu “bili su lijep par”. Pozivate ih da svjedoče o činjenicama.

Evo tko su vaši najbolji svjedoci:

• Obitelj (roditelji, braća, sestre): Oni su najbliži. Jesu li vas smatrali “zetom” ili “snahom”? Jeste li zajedno dolazili na obiteljske ručkove, Božiće, Uskrse, rođendane? Je li vas partner predstavljao kao “svoju ženu” ili “svog muža”?
• Bliski prijatelji: To su ljudi koji su bili u vašem domu. Vidjeli su kako funkcionirate na dnevnoj bazi. Mogu li potvrditi da ste zajedno donosili odluke, da ste se zajedno brinuli o kućanstvu, da ste putovali zajedno?
• Susjedi: Oni su često iznenađujuće moćni svjedoci. Zašto? Jer su nepristrani. Oni vas vide svaki dan. Mogu potvrditi da ste živjeli zajedno bez prekida. Mogu reći: “Da, viđao sam ih svaki dan zadnjih pet godina. Uvijek zajedno. Nosili su namještaj, iznosili smeće, šetali psa. Mislio sam da su u braku.”

I sam sam jednom svjedočio za rođaka u sličnoj situaciji. Iskreno, bio sam nervozan. Mislio sam da će me pitati neke intimne stvari. Ali odvjetnik druge strane bio je vrlo precizan. Nije me pitao “Jesu li se voljeli?”. Pitao me je: “Jesu li zajedno slavili Božić u vašoj kući? Jeste li ih smatrali obitelji? Kako ju je on predstavljao u društvu? Jeste li ikad čuli da govore o ‘svojoj’ kući?”

Ta specifična, činjenična pitanja su ono što sud zanima.

Kako se susjedi uklapaju u cijelu priču?

Susjedi su dokaz kontinuiteta i javne percepcije. Ako vaš susjed, koji s vama nema nikakav poseban odnos, dođe na sud i kaže: “Da, oni žive zajedno kao muž i žena već godinama”, to ima veliku težinu. Sudac zna da susjed nema razloga lagati za vas. Njegov iskaz je objektivan.

Pripremite popis potencijalnih svjedoka. Razgovarajte s njima. Objasnite im što trebate. Ne tražite da lažu ili uljepšavaju, samo da kažu istinu o onome što su vidjeli.

Vrijede li fotografije s godišnjeg odmora kao dokaz?

U digitalnom dobu, dokazi su svuda oko nas. Naši životi su dokumentirani kao nikada prije. I da, to apsolutno može pomoći.

Fotografije i video snimke su materijalni dokazi. One vas smještaju na određeno mjesto u određeno vrijeme… zajedno.

Naravno, jedna slika s ljetovanja ne dokazuje ništa. Ali albumi. Godine fotografija. Slike s pet različitih Božića. Slike s krštenja nećaka. Slike s roštilja kod prijatelja. Slike vas dvoje kako krečite stan.

Sve te slike zajedno pričaju priču o zajedničkom životu. One vizualno potvrđuju ono što vaši svjedoci govore. One pokazuju kontinuitet. One pokazuju da niste bili samo prolaznici u životima jedno drugoga.

Što je s porukama i mailovima?

Ovo je malo skliskije područje zbog privatnosti, ali može biti izuzetno moćno ako se pravilno koristi.

Nećete sudu donijeti isprint vaših ljubavnih poruka. To nije relevantno.

Ono što je relevantno su poruke i mailovi koji dokazuju ekonomsku zajednicu i zajedničko donošenje odluka.

Primjerice:

• Mail partneru s naslovom “Plan otplate našeg kredita”.
• WhatsApp poruka: “Molim te plati našu struju ovaj mjesec, ja ću stanarinu.”
• Rasprava preko poruka o tome “koji auto da kupimo“.
• Mailovi s agencijom za nekretnine gdje zajedno tražite stan.

Ove vrste komunikacije su suho zlato. One direktno pokazuju da ste funkcionirali kao jedna ekonomska jedinica, da ste zajedno planirali i donosili odluke. To je puno jače od izjave ljubavi.

“Facebook official” – je li to sudu uopće bitno?

I da i ne. Sam status “u vezi” na Facebooku ne znači puno.

Međutim, ako ste godinama objavljivali zajedničke slike, označavali se na lokacijama, ako su vam prijatelji komentirali “divan ste par”, to može biti dodatni, sporedni dokaz javne percepcije.

Opet, kao i sve ostalo, nije dokaz sam po sebi. Ali kada ga dodate na hrpu sa svjedocima, prijavom prebivališta i zajedničkim računom… slika postaje sve jasnija.

Imate zajedničko dijete? Ovo može promijeniti stvar.

Kao što smo ranije spomenuli, rođenje zajedničkog djeteta je vjerojatno najočitiji pokazatelj “bračne namjere”.

Rodni list djeteta gdje ste oboje navedeni kao roditelji je neoboriv dokaz.

Ako imate zajedničko dijete (ili ste ga posvojili), sud će gotovo sigurno priznati postojanje izvanbračne zajednice od trenutka kada ste započeli zajednički život s namjerom da budete obitelj, čak i ako to traje kraće od tri godine.

Zašto? Zato što je briga o djetetu, njegovo podizanje i stvaranje doma za njega, sama definicija obiteljskog života. Ovdje je “namjera” očita i ne treba je previše dokazivati.

Što ako smo zajedno kupili auto ili stan?

Zajedničko stjecanje imovine, posebno veće vrijednosti, jedan je od ključnih dokaza.

Zanimljivo je da je to dvosjekli mač. Imovina koju steknete tijekom zajednice (bračna stečevina) jest ono oko čega se sporite. Ali čin kupnje te imovine je ujedno i dokaz da je zajednica postojala.

Ako ste vi digli kredit, a partner je dao učešće za stan… Ako ste vi plaćali glavnicu, a partner je plaćao sve režije i hranu godinama… Ako auto glasi na njega, ali vi imate dokaz da ste ga vi otplaćivali sa svog računa…

Sve su to dokazi o postojanju ekonomske zajednice. Morate dokazati te financijske tokove. Zato su bankovni izvadci tako važni. Oni pokazuju tko je što plaćao i kada.

Evo nekih primjera imovine koja, ako se dokaže da je stečena zajedničkim radom, pomaže dokazati i samu zajednicu:

• Nekretnina (stan, kuća, zemljište)
• Automobil, brod
• Ušteda na bankovnom računu (čak i ako je račun individualan)
• Poslovni udjeli u tvrtki
• Skupocjeni namještaj ili umjetnine

Koje su najčešće zablude kod dokazivanja?

Ljudi često dolaze na sud s pogrešnim pretpostavkama. Emocije ih vode i misle da je “pravda” na njihovoj strani. Ali sud ne traži pravdu, on traži činjenice.

Izbjegnite ove česte zablude:

• Zabluda #1: “Živimo zajedno 3 godine, automatski imamo prava.”
  • Istina: Netočno. Možete živjeti s nekim 10 godina kao cimeri. Ako nema dokaza o emocionalnoj i ekonomskoj zajednici (bračnoj namjeri), nema ni izvanbračne zajednice. Trajanje je samo jedan od uvjeta.
• Zabluda #2: “Svi naši prijatelji znaju da smo par.”
  • Istina: To je korisno, ali nije dovoljno. “Svi znaju” mora biti potkrijepljeno konkretnim iskazima tih prijatelja na sudu, pod prisegom. I ti iskazi moraju biti činjenični (npr. “predstavljao ju je kao ženu”), a ne emotivni (npr. “jako su se voljeli”).
• Zabluda #3: “Imamo odvojene račune, znači nemamo šanse.”
  • Istina: Netočno. Mnogi bračni parovi imaju odvojene račune. To je moderan način vođenja financija. Ključno je dokazati da ste, usprkos odvojenim računima, zajednički doprinosili kućanstvu i stjecanju imovine. Možda ste vi plaćali sve režije i hranu, dok je partner plaćao ratu kredita za stan. To jest ekonomska zajednica.
• Zabluda #4: “Dovoljno je da kažem sucu svoju priču.”
  • Istina: Vaš iskaz je važan, ali on je “subjektivan”. Sudac vas sluša, ali istovremeno sluša i bivšeg partnera koji priča potpuno suprotnu priču. Vaša priča vrijedi onoliko koliko je možete potkriijepiti objektivnim, vanjskim dokazima (papirima i svjedocima).

Kako zapravo izgleda taj sudski postupak?

U redu, shvatili ste. Morate skupljati dokaze. Ali što onda?

Ne možete se samo pojaviti na sudu. Morate pokrenuti parnični postupak. To se radi podnošenjem tužbe nadležnom općinskom sudu.

U toj tužbi vi (kao tužitelj) morate navesti sve činjenice i, što je najvažnije, predložiti sve dokaze koje imate. Morate navesti svaki dokument koji prilažete i imenovati svakog svjedoka kojeg želite da sud ispita.

Nakon toga, druga strana (vaš bivši partner) dobiva tužbu i piše odgovor na tužbu, gdje osporava vaše navode i predlaže svoje dokaze (ili svjedoke) koji govore suprotno.

Tek tada počinje “utakmica”. Sud zakazuje ročišta. Prvo se izvode materijalni dokazi (dokumenti). Zatim se ispituju svjedoci. Vi i vaš partner također ćete biti ispitani. Sudac će vam postavljati direktna, ponekad i neugodna pitanja.

Na kraju, na temelju svih provedenih dokaza, sud donosi presudu. U toj presudi on prvo odlučuje je li izvanbračna zajednica postojala, kada je postojala, i tek ako je odgovor potvrdan, odlučuje o podjeli imovine.

Trebam li odvjetnika?

Ovo nije retoričko pitanje. Odgovor je: da. Apsolutno.

Teoretski, možete sami proći kroz ovo. U praksi, to je recept za katastrofu. Postupak utvrđivanja izvanbračne zajednice jedan je od najkompliciranijih postupaka u obiteljskom pravu. On je činjenično intenzivan.

Trebate nekoga tko zna kako “disati” u sudnici. Tko zna kako pravilno postaviti pitanje svjedoku. Tko zna kako prepoznati koji je dokument bitan, a koji nije. Tko zna kako formalno napisati tužbu i podneske. Vaš odvjetnik je vaš vodič i vaš borac u ovom procesu. Ne štedite na tome.

Za više informacija o samim zakonskim odredbama, uvijek je dobro konzultirati i sam Obiteljski zakon, no pravni savjet je nezamjenjiv.

Zašto je, na kraju, sve ovo toliko komplicirano?

Dok pišem ovaj tekst, razmišljam o tome koliko je sve to zapravo… nehumano. Pokušavate svesti godine života, ljubavi, svađa i nadanja na hrpu papira i iskaza.

Komplicirano je zato što je život kompliciran.

Brak je jednostavan. To je ugovor. Datum početka je jasan. Datum kraja je jasan (dan razvoda).

Izvanbračna zajednica je… stanje. Ona nema jasan datum početka. Je li počela kad ste prvi put prespavali zajedno? Kad ste donijeli četkicu za zube? Kad ste odlučili zajedno živjeti? Kad ste se prijavili na istu adresu?

Sud mora, gledajući unatrag, utvrditi dan kada je vaša veza prestala biti samo “hodanje” i postala “životna zajednica”. A to je nevjerojatno teško.

Zato je teret dokazivanja na vama. Zato su dokazi sve. Ne dokazujete ljubav. Dokazujete namjeru. Dokazujete zajednički život. Dokazujete ekonomsku uniju.

Pitanje “kako se dokazuje izvanbračna zajednica” nije pitanje emocija. To je, nažalost, pitanje dokaza, procedure i dobrog pravnog zastupanja. Priprema je ključ. Prikupite svaki papir. Popišite svakog svjedoka. I budite spremni na maraton, a ne na sprint. Vaša budućnost, u financijskom smislu, može ovisiti o tome.

Često postavljena pitanja – Kako se Dokazuje Izvanbračna Zajednica