Korizma 2026 – Kada Počinje I Koliko Traje Priprema

Dobro, sjednimo na trenutak. Tek što smo, čini mi se jučer, arhivirali fotografije s božićnog domjenka i zakleli se da iduće godine nećemo toliko jesti, a kalendar nas već gura prema… pa, prema nečem sasvim suprotnom. Govorim, naravno, o korizmi.

Vrijeme leti, zar ne? To je fraza koju mrzim, ali je tako prokleto istinita. Jedan dan pjevamo “Radujte se narodi”, a već idući, u zraku se osjeća taj… prijelaz. Poziv na tišinu, na malo dublje kopanje po sebi, na pripremu. I baš je ta priprema ključna riječ.

Mnogi od nas još uvijek imaju taj refleks iz djetinjstva: korizma je “ono tužno vrijeme kad nema čokolade”. Vrijeme odricanja, crkvenjaci su u ljubičastom, nema svadbi, sve je nekako sivo.

Ali, što sam stariji, to je više volim promatrati kao priliku. Kao jedno veliko “proljetno čišćenje” duše. Znate ono kad u proljeće širom otvorite prozore, izbacite sve stare stvari iz podruma, obrišete prašinu koja se mjesecima skupljala iza ormara? E, to je korizma za mene. Prilika za resetiranje, za micanje “smeća” koje se nakupilo u glavi i srcu, i za fokusiranje na ono što je… pa, bitno.

A da bismo uopće krenuli u to čišćenje, moramo znati kad je “termin”. Moramo se organizirati. Glavno pitanje koje se svima mota po glavi jest: kada točno pada korizma 2026? Znati taj datum nije samo puka logistika. To je postavljanje mentalnog kalendara. To je onaj trenutak kad sam sebi kažem: “Dobro, čovječe, od tog datuma, idemo malo ozbiljnije.”

U ovom ćemo vodiču proći sve. Od tog ključnog datuma Pepelnice 2026., preko stvarnog smisla tog odricanja (i zašto ono danas može biti puno teže nego samo ne-jesti-meso), pa sve do onih malih, ljudskih borbi koje svi mi vodimo na tom putu. Bez uljepšavanja.

Više iz kategorije UČENJE

Kada Se Mijenja Sat 2026

Pretraga Po Broju Mobilnog

Evo, da ne duljimo, što je najvažnije znati na samom početku:

• Početak Korizme 2026: Ključni datum. Korizma započinje na Čistu srijedu, poznatu i kao Pepelnica. Taj dan pada 18. veljače 2026.
• Ključni Datum (Uskrs): Zašto baš tada? Zato što je sve vezano uz Uskrs. A Uskrs 2026. slavimo u nedjelju, 5. travnja 2026.
• Trajanje: Cijela priča traje 40 dana (ako ne brojimo nedjelje), kao jasan simbol Isusovih 40 dana koje je proveo u pustinji.
• Kraj Korizme: Tehnički, liturgijski, korizma kao pokorničko vrijeme završava na Veliki četvrtak ujutro (2. travnja 2026.), jer tada započinje Vazmeno trodnevlje, vrhunac crkvene godine.

Pa Čekajte, Kada Točno Kreće Korizma 2026?

Idemo riješiti tu glavnu logističku stavku odmah. Otvorite kalendare na mobitelu, zapišite na onaj papirnati na zidu kuhinje, recite koga trebate podsjetiti: Korizma 2026. službeno započinje u srijedu, 18. veljače 2026.

Taj dan ima posebno ime: Čista srijeda. Ili Pepelnica.

To je onaj dan koji me kao klinca uvijek nekako… plašio. Ne znam za vas. Ja se sjećam tog mirisa stare crkve, hladnoće, i svećenika koji ti prilazi s tom zdjelicom punom crnog pepela i radi ti križ na čelu. I one riječi: “Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti.”

Teško.

Kao djetetu, to mi je zvučalo kao prijetnja. Danas, kad sam… pa, recimo samo “iskusniji”… vidim to kao nevjerojatno snažan podsjetnik. Kao šamar realnosti u najboljem mogućem smislu. U svijetu gdje svi fotošopiramo stvarnost i pretvaramo se da smo vječni, dođe ti Crkva i kaže: “Hej, frajeru. Prolazan si. Taj tvoj novi auto, taj tvoj status na poslu, ta tvoja frustracija u prometu… sve je to prah.”

Ali, tu je i onaj drugi dio poruke: “Obrati se i vjeruj evanđelju.” To je onaj “ali”. Prah si, ali postoji nešto više. I imaš priliku. Upravo sada.

Nema boljeg starta za duboku pripremu od tog brutalno iskrenog susreta sa samim sobom.

A zašto baš 18. veljače? Zato što je korizma uvijek vezana uz Uskrs, a Uskrs je “pomični” blagdan. Datum Uskrsa ovisi o Mjesecu, i 2026. godine slavimo ga relativno rano, 5. travnja. E pa, kad od tog datuma brojite unatrag točno 40 dana posta (plus šest nedjelja, o čemu ćemo pričati), dolazite ravno na tu srijedu, 18. veljače.

To je taj “gong”. Počelo je.

Zašto Baš 40 Dana? Nije Li To Malo Dugo?

Vjerojatno ste se nekad zapitali – zašto baš 40? Zašto ne 10? Ili 30, kao neki moderni “detox” izazov? Zašto baš 40 dana?

Broj 40 nije slučajan. Nipošto.

Taj broj 40, čovječe, on se provlači kroz cijelu Bibliju kao neki moćni, ponavljajući motiv. To je šifra. To je broj koji gotovo uvijek označava razdoblje kušnje, pročišćenja, izolacije i na kraju – transformacije.

Glavni uzor nam je, naravno, sam Isus. Prije nego što je uopće počeo javno djelovati, prije nego što je izgovorio ijednu propovijed, povukao se. Proveo je 40 dana u pustinji. Posteći. Moleći. I tamo je bio kušan. Naših 40 dana korizme su izravno “preslikavanje” Njegove pripreme. Mi pokušavamo, na svoj mali i nespretni način, proći komadić tog puta.

Ali, taj broj susrećemo i puno prije. Sjetimo se samo:

• Opći potop u Noino vrijeme? Voda je padala 40 dana i 40 noći. Totalno “čišćenje” i novi početak.
• Mojsije? Proveo je 40 dana na gori Sinaj, u Božjoj prisutnosti, prije nego što je narodu donio Deset zapovijedi.
• Izraelski narod? Lutao je pustinjom 40 godina. Godina, ne dana! Toliko im je trebalo da iz generacije robova postanu slobodan narod spreman za Obećanu zemlju.

Jasno je k’o dan.

Četrdeset dana je simboličko vrijeme potrebno za duboku promjenu. To je duhovni maraton, nije sprint. I da, dugo je. Nije li to i poanta? Prava promjena ne događa se preko noći. Prvih tjedan dana si poletan. Ali tek tamo negdje oko trećeg tjedna, kad te stisne život, kad ti je dosta i tvog odricanja i svega… e tada počinje prava korizma. Tada se vidi od čega si sazdan.

Ali Ako Brojim Dane, Nešto Mi Ne Štima…

“Čekaj malo,” možda mislite, “ako korizma 2026. počinje 18. veljače, a Uskrs je 5. travnja… ja sam sad brojao, to je više od 40 dana!”

I u pravu ste. Potpuno.

Točno je 46 dana.

Pa gdje je nestalo tih šest dana? Jesmo li mi katolici loši u matematici? (Ponekad, ali ne u ovom slučaju.)

Odgovor je jednostavan, a opet dubok: Nedjelje.

U crkvenoj tradiciji, nedjelje se nikada, ali baš nikada, ne računaju kao dani posta i pokore. Zašto? Zato što je svaka nedjelja “mali Uskrs”. Svaka nedjelja je dan kada slavimo Kristovo uskrsnuće. To je dan radosti, dan Gospodnji, dan gozbe. Čak i usred najdublje korizme, nedjelja ostaje proslava.

To znači da korizma tehnički ima 40 pokorničkih dana (6 tjedana po 6 dana = 36) plus ona četiri dana od Čiste srijede do prve subote. I eto nas točno na 40.

Ovo, naravno, otvara ono vječno pitanje koje svi potiho postavljamo: “Znači li to da smijem prekršiti svoje odricanje nedjeljom?”

Tehnički i liturgijski? Da. Ako ste se odrekli čokolade, nedjeljom biste je, po slovu zakona, mogli pojesti. Nedjelja je dan slavlja.

No, tu sad ulazimo u osobni, duhovni dio. Mnogi duhovnici, a i ja osobno nakon puno pokušaja i pogrešaka, smatram da je bolje (iako teže) držati se odluke cijelo vrijeme. Zašto? Zato što je nama ljudima puno lakše održati kontinuitet. Onog trenutka kad si damo taj “slobodan dan”, puno je teže vratiti se u ponedjeljak u taj “pokornički” način razmišljanja. Postane “varanje”.

Sjećam se jedne korizme kad sam se odrekao piva. I držao sam se toga, ali sam si nedjeljom “dopustio”. Problem je bio što bih u nedjelju popio tri, pa mi je ponedjeljak bio još teži. Sljedeće godine sam odlučio “40 dana ravno”. Bilo je teže, ali na kraju i puno slađe. Osjećaj pobjede je bio jači.

Ali, da znate, liturgijski gledano, nedjelje su “pauza”. Na vama je kako ćete to uklopiti u svoj put.

Koja Je Svrha Svega? Priprema Za Što?

Ovo je srž cijele priče. Došli smo do glavnog pitanja. Ako nije samo “biti tužan” i “ne jesti slatko”, koja je svrha? Za što se mi to, pobogu, pripremamo?

Odgovor se krije u samom naslovu članka. Korizma je, prije i iznad svega, priprema.

Priprema za što? Za Uskrs.

Sad ćete reći: “Dobro, Uskrs. Šunka, jaja, obitelj. Super.”

Ali stanimo. Uskrs nije samo jedan blagdan u nizu. To je apsolutni vrhunac, temelj, srce i središte kršćanske vjere. To je onaj “šah-mat”. To je proslava pobjede života nad smrću, svjetla nad tamom. To je trenutak koji je, za vjernike, promijenio povijest svemira.

Ne možete samo tako “uletjeti” u takvu proslavu.

Zamislite da se pripremate za vlastito vjenčanje. Ili za finale Svjetskog prvenstva. Ili za obranu doktorata. Biste li se samo pojavili taj dan, zijevajući, ravno iz kreveta? Ne biste. Pripremali biste se tjednima, mjesecima. Fizički, mentalno, emocionalno. Pazili biste na svaki detalj.

Korizma je upravo to. To je 40-dnevni hod, 40-dnevni “trening kamp” za dušu, da bismo uopće mogli shvatiti veličinu onoga što slavimo na Uskrs.

Svrha nije da budemo tužni ili da se mrzimo. Svrha je “očistiti” sve ono što nam smeta, što nas pritišće, što nas sprječava da istinski, iz dubine duše, doživimo radost Uskrsa.

Volim onu usporedbu s prljavim prozorima. Živite u stanu mjesecima, i prozori su se polako prljali. Navikli ste se na to polusvjetlo. I onda jedan dan uzmete krpu i arf, i ribate pola sata. Kad ste gotovi, stanete natrag i kažete: “Čovječe. Pa ja nisam ni znao koliko svjetla može ući u ovu sobu.”

Korizma je to pranje prozora naše duše. Da bi svjetlo Uskrsa moglo zasjati punom snagom.

Post i Nemrs: Što Smijem, a Što Ne?

Kad netko kaže “korizma”, prva asocijacija je hrana. Točnije, nedostatak iste. I to je važan dio, ali često miješamo dva ključna pojma. Pa da ih razjasnimo jednom za svagda.

Post i nemrs nisu ista stvar.

Nemrs (lat. abstinentia) je lakši oblik. Odnosi se na vrstu hrane. Konkretno, to je uzdržavanje od mesa (meso i mesne prerađevine toplokrvnih životinja). Riba, jaja, mliječni proizvodi – to je sve “mrsno”, ali nije meso. Nemrs je obavezan na Čistu srijedu i na sve petke u korizmi. Zašto petak? Zato što je Isus na petak umro, i to je tradicionalno dan pokore. Obveza nemrsa započinje već s navršenih 14 godina života.

Post (lat. ieiunium) je ozbiljnija stvar. Odnosi se na količinu hrane. Crkva propisuje strogi post na samo dva dana u cijeloj godini: na Čistu srijedu (početak korizme) i na Veliki petak (dan Isusove muke). Što to znači? To znači da bismo taj dan trebali pojesti samo jedan puni obrok “do sita” i, ako baš moramo, dva manja, “lagana” obroka (koja zajedno ne čine jedan puni). Naravno, ta dva dana su ujedno i “nemrs”, pa se podrazumijeva da se ne jede meso. Post obvezuje sve katolike od navršene 18. do započete 60. godine života.

Sjećam se, kao dječak, tih petaka u korizmi. Baka je to shvaćala smrtno ozbiljno. Cijela kuća bi mirisala… ili bolje reći, zaudarala… po prženim giricama ili osliću. Kao klinci smo mrzili taj miris, ali danas… danas mi je to jedan od najljepših podsjetnika. Baki je to bilo sveto. Iako tada nisam potpuno razumio zašto, taj “nemrs” je činio petak drugačijim. Označavao ga je kao poseban dan.

I danas, iako živim sam i mogao bih jesti što hoću, trudim se održati tu tradiciju. Taj petak bez mesa. To je mali, ali tako konkretan čin. To je sidro koje me drži prisutnim u ovom vremenu.

Nije Sve U Hrani, Zar Ne?

Apsolutno ne. I hvala Bogu da nije.

Post i nemrs su samo vanjski znakovi. Oni su alat. Ali ako ostanu samo na tome, ako se svedu na puko “držanje dijete”, onda su besmisleni. Promašili smo cijelu poantu.

Korizma stoji na tri slavna, drevna stupa. Možete to zamisliti kao tronožac. Maknite jednu nogu i sve se ruši.

To su MOLITVA, POST i MILOSTINJA (djela ljubavi).

Ne možete imati jedan bez druga dva.

1. Post (i odricanje): O ovome smo pričali. To je čin “čišćenja” i jačanja volje. To je ona “pustinjska” komponenta. Odričemo se nečega (hrane, cigareta, društvenih mreža, kave, ogovaranja…) kako bismo stvorili “prostor” u sebi. Kako bismo si dokazali, prije svega samima sebi, da mi vladamo svojim strastima i navikama, a ne one nama. Kad u 10 navečer poželim taj kolač, i kažem “Ne”, ja sam u tom trenutku pobijedio. Ojačao sam mišić volje.

2. Molitva: E, sad. Što radimo s tim “prostorom” koji smo stvorili postom? Ta praznina zjapi. I ako je ne ispunimo nečim dobrim, ispunit će je nešto loše. Tu uskače molitva. To je prilika da pojačamo svoju duhovnu rutinu, da taj prostor ispunimo svjesnijim i dubljim razgovorom s Bogom.

To ne mora biti ništa komplicirano. Možda odlučimo svaki dan pročitati jedan odlomak iz Evanđelja. Možda ćemo češće ići na misu preko tjedna. Možda ćemo moliti Križni put petkom.

Ja osobno, kao čovjek koji nije jutarnji tip, volim u korizmi napraviti jednu stvar: ustati 15 minuta ranije nego što moram. Samo 15 minuta. Prije nego što žena i djeca ustanu, prije nego što mobitel počne vrištati s notifikacijama. Sjednem u tišini s prvom kavom. I samo… šutim. Nekad molim. Nekad samo gledam kroz prozor. Tih 15 minuta tišine, prije nego što svijet krene sa svojom bukom, to je moja korizmena molitva. I zlata vrijedi.

3. Milostinja (Djela ljubavi): Ovo je plod prva dva stupa. Naša pročišćena volja (post) i naš dublji odnos s Bogom (molitva) moraju se preliti na druge. Moraju! Inače je sve to skupa bilo samo sebično vježbanje samokontrole. To je “davanje”.

Naravno, to može biti novčani dar Caritasu ili nekoj udruzi. To je važno. Može biti volontiranje.

Ali budimo realni, za većinu nas, djela ljubavi su puno prizemnija i teža. To je davanje našeg vremena i strpljenja. Nazvati onu tetku koju nitko ne zove jer je naporna. Biti strpljiv u prometnoj gužvi i ne psovati onog koji ti je uletio. Aktivno slušati kolegu s posla koji se žali, bez da vrtite očima ili gledate na sat. E to je milostinja. To je davanje onoga što nam je najvrjednije – našeg vremena i naše pažnje.

Tek kada ova tri stupa spojimo, korizma dobiva svoj puni, 3D smisao.

Kako Se “Odreći” Nečega u 2026. Godini?

Klasično odricanje od slatkiša, kave ili alkohola je super. Stvarno je. To su klasici s razlogom.

Ali… živimo u 2026. godini. Naši “poroci” i ovisnosti su se malo promijenili, postali su podmukliji.

Iskreno, danas je možda puno veća pokora odreći se pametnog telefona na sat vremena nego čokolade na cijeli dan.

Razmislimo o nekim modernim odricanjima koja možda pogađaju “u sridu” jače nego išta drugo:

• Digitalni post: Obrisati Instagram, TikTok ili Facebook s mobitela na 40 dana. Znam, zvuči kao smrtna kazna. Ali barem odlučiti da ih nećete otvarati u prvom satu nakon buđenja i zadnjem satu prije spavanja. To je borba.
• Post od negativnosti: Odlučiti da se 40 dana nećete žaliti. Ni na vrijeme, ni na politiku, ni na gužvu u prometu, ni na šefa. Samo probajte jedan dan. Ovo je teže nego što zvuči! Shvatit ćete da je žaljenje postalo naš glavni način komunikacije.
• Post od buke: Ugasiti radio, podcast ili glazbu u autu. Voziti se u tišini. Ne paliti TV čim dođete kući, već provesti 20 minuta u tišini sa svojim mislima. Za mnoge od nas, ovo je zastrašujuće.
• Post od “ja prvi”: Svjesno propustiti nekoga ispred sebe u redu u dućanu. Propustiti auto u prometu. Dati nekome da priča prvi, bez da ga prekidamo s “A ja…”
• Post od ogovaranja: Na poslu, kad krene ona “Jesi čuo za…”, samo reći “Nisam, i moram sad nešto završiti.”

Sjećam se jedne korizme kad sam se pokušao odreći psovanja. Moram priznati, ja sam, znate, tip koji lako “opali” kad vozi ili kad mi nešto ispadne. Mislio sam da će biti lako.

Bila je to najteža korizma u mom životu.

Prva tri dana bila su katastrofa. Ali taj napor, ta stalna borba, natjerala me da postanem svjestan svake svoje riječi. Natjerala me da shvatim koliko sam često frustriran, ljut i nestrpljiv. Na kraju, to odricanje od psovanja naučilo me više o strpljenju nego bilo koje odricanje od piva ili kave.

Poanta nije biti jadan 40 dana. Poanta je postati svjesniji. I slobodniji.

Kako Ustrajati Kad Postane Teško?

Svi smo mi ljudi. I svi smo se barem jednom našli u ovome: donesemo odluku na Čistu srijedu. Osjećamo se super. Poletno. Prvi tjedan ide. Drugi tjedan… onako.

A onda dođe onaj treći tjedan korizme.

Motivacija je isparila. Obaveze su nas stisle. Naša odluka se čini tako dalekom i besmislenom. I onda se dogodi. Pojedemo tu čokoladu. Opsujemo. Upalimo taj Instagram.

I prva misao je: “Eto. Gotovo je. Pao sam. Nema smisla. Nastavit ću iduće godine.”

E, tu griješimo.

Prvo i najvažnije: “pad” nije “kraj”. Pojeli ste onu čokoladu? Dobro. Nije smak svijeta. Korizma nije natjecanje u savršenosti. To je vježba u ponovnom ustajanju. Bog, uostalom, ne traži savršene (takvih nema), traži uporne. Ako padneš, samo se ustani, otresi prašinu i kreni dalje. Sutra je novi dan. Nemojte odustati od cijele korizme zbog jedne greške.

Drugo, budite konkretni i realni. Evo nekoliko savjeta iz iskustva:

• Manje je više: Nemojte si zadati deset odricanja. Bolje je uzeti jednu, malu, ali konkretnu odluku i držati je se zubima i noktima, nego deset velikih od kojih ćete odustati za tri dana.
• Specifičnost je ključ: Nemojte reći “Više ću moliti.” To je previše neodređeno i neobvezujuće. Recite: “Svaku večer u 21:00 pročitat ću jedan odlomak iz Evanđelja po Marku.” To je mjerljivo. To je konkretno.
• Dodajte, a ne samo oduzimajte: Ovo je psihološki trik koji pali. Umjesto da samo kažete “Neću gledati Netflix navečer”, recite “Umjesto Netflixa, pročitat ću 30 stranica one knjige koja mi mjesecima stoji na polici.” Mijenjate lošu naviku dobrom.
• Pronađite podršku: Recite nekom prijatelju ili supružniku što ste odlučili. Ne da vas osuđuje, nego da vas podrži. Lakše je kad znate da vas netko može pitati “Hej, kako ti ide?”

I naravno, tražite inspiraciju. Ponekad je jedna dobra rečenica dovoljna da vas digne. Za dodatnu inspiraciju i sjajne tekstove koji vam mogu pomoći da ostanete fokusirani, uvijek možete potražiti resurse na provjerenim katoličkim portalima, poput Bitno.net, koji često donose odlična dnevna razmatranja koja pogađaju “u sridu”.

Vrijedi Li Sav Taj Trud?

U svijetu koji nam 24/7 vrišti “Uživaj sada!”, “Zadovolji svaku svoju potrebu odmah!”, “Ti si na prvom mjestu!”, “Kupi, potroši, budi viđen!”… ideja posta, odricanja i tišine može zvučati… pa, zastarjelo. Čak i blesavo. Mazohistički.

Ali, je li stvarno tako?

Paradoksalno, mislim da nam je korizma potrebnija danas, u 2026. godini, više nego ikada prije.

Zašto? Zato što živimo u kulturi stalne buke, trenutnog zadovoljstva i ovisnosti. Ovisni smo o šećeru, o kofeinu, o lajkovima, o tuđem mišljenju, o malim ekranima. Iskreno, postali smo robovi vlastitih želja i impulsa. Ne možemo izdržati pet minuta na semaforu da ne provjerimo mobitel. Ne možemo biti tužni pet minuta, a da ne tražimo distrakciju.

Korizma je 40 dana treninga slobode.

Tako je. Treninga. Slobode.

Kada ja kažem “NE” toj kavi u 4 popodne, tom kolaču, tom besciljnom skrolanju po Instagramu… ja ne radim to da bih bio jadan. Ja vježbam svoju volju. Gradim “duhovni mišić”. Pokazujem sam sebi, u malim stvarima, da ja upravljam svojim životom, a ne moji impulsi.

Ta mala “ne” koja si kažem u korizmi, grade moju snagu da kažem “NE” puno većim i gorim stvarima u životu – ljutnji, zavisti, lijenosti, oholosti. Grade moju snagu da kažem “DA” onim pravim stvarima – strpljenju, obitelji, tišini, Bogu.

Nije li to definicija slobode? Biti gospodar u vlastitoj kući?

Dakle, korizma 2026. nije kazna. To je pozivnica. Počinje 18. veljače, na Čistu srijedu. To je poziv da na 40 dana malo zastanemo, udahnemo, i zapitamo se kamo jurimo. To je prilika da se “resetiramo”, operemo prozore i pripremimo svoje srce za najveću proslavu od svih.

Nije to tužno vrijeme. To je vrijeme nade.

Često postavljena pitanja