Uskrs 2026 | Kada Je Datum I Koji Su Neradni Dani U HR

Ah, Uskrs. Samo zatvorite oči na trenutak. Koji vam miris prvi padne na pamet? Je li to ona specifična, slatka aroma svježe pečene pince koja se širi iz kuhinje? Ili možda oštar, ali nostalgičan miris hrena? Čujete li pucketanje ljuski od jaja i onaj žamor obitelji okupljene oko stola?

U Hrvatskoj, Uskrs nikada nije samo datum u kalendaru. To je osjećaj.

To je blagdan koji nosi težinu tradicije, toplinu obitelji i onaj nepogrešivi miris proljeća koje je napokon, konačno, pobijedilo dugu i sivu zimu. I dok polako, ali sigurno, koračamo prema toj godini, mnogi od nas već sada rade istu stvar: otvaramo kalendare na svojim mobitelima, tražimo po Googleu i pokušavamo shvatiti ono ključno pitanje: kada točno pada Uskrs 2026?

Planiranje je, na kraju krajeva, pola života. Barem u Hrvatskoj.

Moramo znati. Hoćemo li moći “spojiti” koji dan? Sanjarite li već o produženom vikendu, možda prvom proljetnom izletu na obalu? Organizirate li veliko obiteljsko okupljanje i trebate na vrijeme rezervirati onaj komad šunke kod lokalnog mesara? Ili, budimo iskreni, jednostavno želite znati kada ćete napokon moći odahnuti od posla na više od dva dana u komadu.

Znati točan datum zlata vrijedi. Uskrs je taj famozni “pomični” blagdan, onaj koji nas svake godine tjera da se igramo detektiva.

Zato ovaj članak nije samo suhoparno nabrajanje datuma. Gledajte na ovo kao na potpuni vodič. Naš mali intimni plan za sve ono što Uskrs u Hrvatskoj jest. Proći ćemo kroz datume, naravno. Ali još važnije, proći ćemo kroz ono što te datume čini posebnima – neradne dane, školske praznike, tradicije koje nas definiraju, hranu koja nas tješi i onaj neopisivi osjećaj koji svi, od Iloka do Dubrovnika, dijelimo.

Zaronimo zajedno u planiranje i, još slađe, iščekivanje Uskrsa 2026.

Više iz kategorije UČENJE

Kada Se Mijenja Sat 2026

Pretraga Po Broju Mobilnog

Ključne Informacije (Key Takeaways)

Evo, za sve nas nestrpljive, najvažnijih stvari na jednom mjestu:

• Datum Uskrsa 2026: Glavni dan, Uskrs, pada u nedjelju, 5. travnja 2026. godine.
• Neradni Dani: Službeni neradni dan i državni blagdan u Hrvatskoj, onaj koji nam donosi produženi vikend, je Uskrsni ponedjeljak, 6. travnja 2026.
• Veliki Petak: Važno za planiranje – Veliki Petak (3. travnja 2026.) nije službeni državni blagdan. Ipak, u praksi, mnoge tvrtke rade skraćeno, a škole i fakulteti su tada već na praznicima.
• Vezani Blagdani: Veliki tjedan počinje Cvjetnicom (Nedjelja Muke), koja pada tjedan dana ranije, 29. ožujka 2026.
• Školski Praznici: Očekuje se da će proljetni (uskrsni) praznici za učenike započeti oko Velikog petka (3. travnja) i trajati tjedan dana, zaključno s nedjeljom 12. travnja 2026.

Dakle, kada točno pada Uskrs 2026. godine?

Možemo odahnuti. Zagonetka je riješena. Upalite svoje kalendare.

Uskrs 2026. slavimo u nedjelju, 5. travnja.

Ovo je, moram primijetiti, jedan relativno “rani” Uskrs. Smješten je čvrsto na samom početku travnja. Osobno, mislim da je to sjajna vijest. Ožujak je često prevrtljiv, ali početak travnja… e, to je već obećanje. To je onaj period kada zbilja osjetite da je proljeće stiglo.

To je sjajna vijest za sve nas koji smo već na izmaku snaga od sivila i kaputa. Travanj u Hrvatskoj obično donosi pravo buđenje prirode. Više sunca, duže dane, ispijanje kava na terasama bez smrzavanja i onaj opći optimizam koji nam svima kronično treba. Uskrs početkom travnja znači da ćemo ga vjerojatno dočekati u laganijim jaknama, možda čak i u kratkim rukavima ako nas vrijeme pomazi.

No, kao što smo rekli, Uskrs nikada nije samo ta jedna nedjelja. To je veliko finale. Vrhunac cijelog svetog tjedna koji mu prethodi i koji nas polako uvodi u priču.

Pa, zabilježimo i te datume, oni su jednako važni za potpuni doživljaj:

• Cvjetnica: Nedjelja, 29. ožujka 2026. (Početak Velikog tjedna)
• Veliki Petak: Petak, 3. travnja 2026. (Dan posta i nemrsa)
• Velika Subota: Subota, 4. travnja 2026. (Dan priprema i blagoslova hrane)
• Uskrs: Nedjelja, 5. travnja 2026.
• Uskrsni ponedjeljak: Ponedjeljak, 6. travnja 2026. (Bonus dan odmora!)

Imati ove datume pred sobom pomaže nam da shvatimo zašto je Uskrs puno više od nedjeljnog ručka. To je proces. To je putovanje kroz tjedan koji je istovremeno i tužan i sretan, tih i bučan.

Zašto se datum Uskrsa uopće mijenja svake godine?

Ovo je pitanje za milijun kuna, zar ne? Svake godine ista priča. Za razliku od Božića koji je “zakucan” na 25. prosinca, Uskrs voli putovati po kalendaru. Malo gore, malo dolje. Zašto nam to radi?

Odgovor je star gotovo dvije tisuće godina i leži, vjerovali ili ne, u zvijezdama. I Mjesecu.

Datum Uskrsa temelji se na lunarnom kalendaru i vezan je uz prvi dan proljeća. Crkveno pravilo, utvrđeno još na Prvom nicejskom saboru davne 325. godine, kaže da Uskrs pada na prvu nedjelju nakon prvog punog mjeseca koji nastupa na ili nakon proljetnog ekvinocija (ravnodnevice).

Zvuči kao zadatak iz astronomije, znam. Idemo to prevesti na ljudski jezik.

Evo kako Crkva “računa” Uskrs:

1. Prvo, čekamo da astronomski počne proljeće (to je proljetni ekvinocij, koji pada oko 21. ožujka).
2. Nakon tog datuma, gledamo u nebo i čekamo prvi put kad će Mjesec biti pun.
3. Kada se taj puni Mjesec napokon pojavi, čekamo prvu iduću nedjelju.
4. Bum. To je Uskrs.

Zbog ove složene lunarne računice, Uskrs može “plesati” u rasponu od čak 35 dana – može pasti bilo gdje između 22. ožujka i 25. travnja. Zato ponekad Uskrs slavimo u jaknama i čizmama (sjećam se nekih kad je pao i snijeg!), a ponekad, kao što se nadamo za Uskrs 2026, u proljetnoj odjeći, uživajući u prvim naznakama ljeta.

Iskreno, meni se ta promjenjivost čak i sviđa. Daje svakom Uskrsu poseban, jedinstven karakter.

Što nas najviše zanima za Uskrs 2026: Koji su točno neradni dani u Hrvatskoj?

Dobro, sad kad smo riješili astronomiju, idemo na ono bitno. Idemo na ono što ste vjerojatno prvo guglali. Neradni dani.

Budimo potpuno iskreni. Koliko god voljeli duhovnu stranu, obitelj i tradiciju, pitanje “koliko dana ne radimo?” uvijek je visoko na listi prioriteta. Planiranje odmora, obiteljskih posjeta, putovanja, pa čak i običnog mentalnog predaha, vrti se oko tih dragocjenih slobodnih dana.

Dobra vijest je: Uskrs nam svake godine jamči barem jedan dodatan slobodan dan.

U Hrvatskoj je, prema Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima, službeni državni blagdan i, što je najvažnije, neradni dan – Uskrsni ponedjeljak.

Za Uskrs 2026. to u praksi znači da je ponedjeljak, 6. travnja 2026., neradni dan.

To automatski znači da imamo lijepi, trodnevni vikend (subota, nedjelja, ponedjeljak).

Sama nedjelja Uskrsa (5. travnja) također je državni blagdan. Iako većina nas ionako ne radi nedjeljom, ovo je ključna informacija za jednu stvar: trgovine. Prema novim zakonima o radu nedjeljom, blagdani su apsolutno neradni. To znači da na Uskrs, 5. travnja, neće raditi apsolutno ništa. Ni šoping centri, ni male kvartovske trgovine. Planirajte u skladu s tim! I Uskrsni ponedjeljak je, naravno, također neradni dan za trgovine.

A što je s Velikim Petkom? Radimo li ili odmaramo?

E, to je vječno hrvatsko pitanje. Veliki Petak (koji 2026. pada 3. travnja) u Hrvatskoj nije službeni državni blagdan niti je zakonski neradni dan.

Ali. Postoji jedno veliko “ali”.

U praksi, Veliki Petak ima poseban status. Zbog iznimno dubokog katoličkog nasljeđa i samog značenja tog dana (dan muke i smrti Isusove), on se u društvu uvelike poštuje. To je dan tišine i introspekcije.

Što to znači za vas? Većina tvrtki, posebno u privatnom sektoru, na taj dan radi skraćeno. Uobičajeno je da se radi do 13 ili 14 sati, kako bi se zaposlenicima omogućilo da stignu kući, pripreme se za blagdan, obave kupovinu i sudjeluju u obredima. Gradovi se nekako ranije umire tog popodneva.

Javni sektor također često ima prilagođeno radno vrijeme. A što se tiče škola i fakulteta? Oni su tog dana već duboko u proljetnim praznicima, tako da je za učenike i studente Veliki Petak svakako neradni dan.

Dakle, iako je tehnički radni dan, Veliki Petak u Hrvatskoj ima taj neslužbeni “polu-neradni” status.

Planirate li “spojiti” blagdane u 2026.?

Sad kad znamo sve datume, počinje ona najslađa disciplina – “spajanje”. A Uskrs pada prilično zgodno za sve majstore ovog zanata.

Pogledajmo kalendar. Uskrsni ponedjeljak (6. travnja) je slobodan. To nam automatski daje četverodnevni produženi vikend ako računate i Veliki Petak (na koji mnogi rade skraćeno, a neki uzmu slobodan dan ili “stari godišnji”). Petak, subota, nedjelja, ponedjeljak. Četiri dana. To je već savršena prilika za mini-odmor, za skoknuti do obale ili posjetiti rodbinu.

No, pravi “spajači” vide širu sliku.

Gledajte ovo. Ako ste pametni i šef vam je dobre volje, uzmete samo četiri dana godišnjeg odmora. To su:

• Utorak, 7. travnja
• Srijeda, 8. travnja
• Četvrtak, 9. travnja
• Petak, 10. travnja

Što ste time dobili? Ako ste uzeli ta četiri dana, u kombinaciji s dva vikenda i Uskrsnim ponedjeljkom, dobivate punih 10 dana odmora u komadu!

Tako je. Odmarate od subote, 4. travnja (ili čak petka, 3. travnja) pa sve do ponedjeljka, 13. travnja, kada se vraćate na posao.

Deset dana. To zvuči kao pravi, pošteni proljetni odmor. Dovoljno da se napune baterije, posjeti obitelj, očisti stan, pročita knjiga i možda čak otputuje na prvu ovogodišnju turu kupanja za one najhrabrije na jugu. Nije loše za samo četiri dana godišnjeg, ha?

Kako Uskrsu prethodi cijeli Veliki Tjedan?

Da bismo u potpunosti shvatili Uskrs, moramo krenuti tjedan dana ranije. Veliki tjedan, ili kako ga u nekim krajevima zovu Sveti tjedan, nije samo puko odbrojavanje. To je tjedan koji ima potpuno drugačiju atmosferu. To je tjedan pun simbolike, tradicije i duhovne pripreme.

To je tjedan koji vidljivo usporava ritam cijele zemlje.

Počinje Cvjetnicom, a svaki dan nakon toga nosi svoje posebno značenje, svoje običaje i svoju atmosferu. Osjeti se promjena u zraku. Ljudi su užurbaniji što se tiče priprema (kupovina, čišćenje), ali istovremeno su nekako tiši, introspektivniji. Manje je buke, više iščekivanja.

Cvjetnica: Početak Velikog Tjedna

Sve počinje Cvjetnicom (29. ožujka 2026.). To je dan kada se sjećamo Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem. U Hrvatskoj, to je dan maslinovih grančica.

Sjećam se toga kao da je bilo jučer. Moja baka bi me uvijek rano probudila. “Ajde, sine,” rekla bi, “idemo po blagoslov.” U crkvu bismo nosili stručke maslinovih grančica, ponekad ukrašene cvijećem ili malim vrpcama. Ta blagoslovljena grančica nije se bacala. Ona bi se onda čuvala u kući cijelu godinu, zataknuta za svetu sliku ili raspelo. Smatrala se zaštitom od zla, od nevremena.

U nekim dijelovima Hrvatske, poput okolice Zagreba, popularne su i “gretice” – lijepo spletene vrbine grančice.

Ali meni je najdraži običaj vezan uz Cvjetnicu bio “umivanje u cvijeću”. Na jutro Cvjetnice, često još prije zore, baka bi u posudu s hladnom, svježom vodom stavila latice prvog proljetnog cvijeća koje bi našla u vrtu (najčešće ljubičica i jaglaca). Tom vodom bi se onda djeca i svi ukućani umivali. Govorilo se da je to za zdravlje i ljepotu. Ne znam koliko je pomoglo ljepoti, ali taj miris latica i osjećaj ledene vode na licu jedno je od mojih najranijih i najdražih sjećanja na Uskrs.

Veliki Četvrtak, Petak i Subota: Dani tišine i iščekivanja

Ova tri dana čine srce Velikog tjedna. To je Sveto trodnevlje.

Veliki Četvrtak je dan spomena na Posljednju večeru. To je dan kad se u crkvama simbolično peru noge. Ali ono što je nama djeci bilo najupečatljivije jest zvuk. Na misi te večeri, crkvena zvona zvone posljednji put. Nakon toga “zavežu se” i ne zvone sve do Uskrsa. Umjesto zvona, do Uskrsa se koriste “škrebetaljke” ili “čegrtaljke”. To su drveni instrumenti koji proizvode prodoran, suh, gotovo tužan zvuk. Taj zvuk “škrebetanja” umjesto zvona je nešto što se ureže u pamćenje.

Veliki Petak je najtiši dan u godini. Doslovno. Dan muke i smrti. To je jedini dan u godini kada nema mise. Održavaju se posebni obredi čitanja muke, pjevanja tužaljki i ljubljenja križa. U Hrvatskoj je to tradicionalno dan strogog posta i nemrsa. I to se shvaća ozbiljno. Post znači da se jede samo jednom do sita, a nemrs da se ne jede meso.

Najčešće se jede riba, a u mnogim kontinentalnim obiteljima to je bakalar (na bijelo ili na crveno) ili jednostavno grah salata. Neki stariji, pobožniji ljudi prakticirali bi “suhi post” – samo o kruhu i vodi. Čak i oni koji nisu veliki vjernici često poštuju ovaj običaj iz čiste tradicije. Tog dana se ne rade teški poslovi. Sve je tiho.

Velika Subota (4. travnja 2026.) je dan iščekivanja. Dan tišine pred veliko slavlje. Ali to je radna tišina. To je dan kada se sve priprema. Kuća se finalno čisti i glanca. Kuhaju se šunke. Pečena svinjetina ili janjetina se stavlja u pac. I naravno, peku se kolači. Mirišu pince, orahnjače, makovnjače. Cijela kuća miriše na kombinaciju kuhanog dima, slatkog tijesta i sredstva za čišćenje.

I naravno, Velika Subota je dan blagoslova hrane.

Što jedan Uskrs u Hrvatskoj čini… pa, Uskrsom?

Kada zatvorim oči i pomislim na Uskrs, ne mislim na datum. Mislim na osjećaje, mirise i okuse. To je ono što Uskrs pretvara iz običnog dana u kalendaru u nešto čemu se iskreno, dječje veselimo.

To je tradicija.

Tradicija koja je toliko duboko utkana u naše obitelji da je prenosimo a da toga nismo ni svjesni. To je onaj doručak koji se pretvori u ručak. To je smijeh djece dok trče po vrtu i traže pisanice koje je zeko “sakrio”. To je onaj osjećaj zajedništva koji je danas, u ovom ludom, brzom svijetu, potrebniji nego ikad.

Pisanice: Više od obojanih jaja

Centralni simbol Uskrsa, bez ikakve sumnje, su pisanice. Jaje, kao univerzalni simbol novog života, savršeno se uklopilo u priču o uskrsnuću.

Ali u Hrvatskoj, to nikad nisu bila “samo” obojana jaja. To je bila i jest umjetnost.

Sjećam se svoje bake. Ona nije priznavala kupovne boje iz vrećice. Smatrala je to varanjem. Njezine pisanice bile su mala remek-djela stvorena isključivo prirodom. Najdraža joj je bila ljuska crvenog luka (kapule). Skupljala bi te ljuske tjednima. Jaja bi omotala listovima djeteline, peršina ili drugog sitnog poljskog cvijeća, čvrsto ih stegnula u staru najlonsku čarapu i tako ih kuhala u toj vodi punoj ljuski. Kad bi se čarapa skinula, na jaju bi ostao savršen, bijeli otisak lista na dubokoj, bogatoj crveno-smeđoj boji.

To je za mene kao klinca bila čista magija.

Mi djeca smo, naravno, bili manje strpljivi. Vikali smo za onim sjajnim, kričavim bojama iz vrećice. Htjeli smo plavu, zelenu, žutu! Sjećam se nereda koji bismo napravili. Ocat se prolijevao posvuda (on je služio da se boja “uhvati”), boje su bile po stolu, po rukama, po odjeći. Ali nitko se nije ljutio. To je bio dio rituala. Na kraju bi ih premazali komadićem špeka da se sjaje.

Danas postoje i puno sofisticiranije tehnike, poput ukrašavanja rastopljenim voskom, koje daju nevjerojatne čipkaste uzorke, posebno poznate u Podravini. Svaka regija ima svoj stil. Ali poruka je ista: pisanica je dar. Zato se ona najljepša uvijek čuvala za nekog posebnog.

Tko ima najtvrđe jaje?

Naravno, silno bojanje jaja imalo je i svoju praktičnu, natjecateljsku svrhu. Na Uskrsno jutro, nakon blagoslova i prije doručka, slijedi ono najvažnije – tuckanje jajima.

Svaki član obitelji bira svog “šampiona” iz košarice. Pravila su jednostavna. Držite jaje čvrsto u ruci, a druga osoba vas “tucka” svojim jajetom, vrh o vrh. Čije jaje pukne, taj je izgubio. Pobjednik ide dalje, na idućeg protivnika. Cilj je ostati posljednji s cijelim jajetom.

Ne mogu vam opisati koliko je to nama kao djeci bilo važno. To je bio naš Super Bowl. Postojale su čitave strategije. Je li bolje imati špičasto ili okruglo jaje? Treba li ga držati čvrsto ili ga malo “amortizirati” u dlanu? Vječna rasprava. Uvijek je bio i onaj jedan ujak koji je pokušao varati s drvenim jajetom.

To je tradicija koja na najljepši način spaja generacije. Vidjeti djeda kako se ozbiljno, sa žarom u očima, nadmeće s petogodišnjim unukom… to je neprocjenjivo.

Miris koji se ne zaboravlja: Šunka, pinca i onaj obavezni hren

Ako Uskrs ima miris, onda je to ta sveta mješavina: kuhani dim šunke, slatko tijesto pince i oštrina hrena.

Uskrsni doručak je, po mom skromnom mišljenju, najvažniji obrok u godini. Važniji od božićnog ručka, važniji od bilo koje fensi večere. To je obrok koji ritualno prekida post Velikog petka i slavi život, obilje.

Što se apsolutno mora naći na stolu za Uskrs 2026?

• Kuhana šunka: Kraljica stola. Često se kuha na Veliku Subotu u puno vode. Ta voda u kojoj se kuhala, poznata kao “vuzemski” ili “uskrsni” jud, nikada se ne baca. Čuva se za temeljac ili se u njoj skuha domaća juha s rezancima.
• Pisanice: Tvrdo kuhana i obojana jaja, sada spremna za jelo.
• Mladi luk: Njegova svježina, hrskavost i oštrina savršeno režu masnoću šunke.
• Rotkvice: Hrskave, paprene, crvene. Donose boju proljeća na tanjur.
• Hren: Svježe naribani hren. Ne onaj iz teglice. Pravi, korijen. Onaj koji tjera suze na oči i pročisti sinuse u sekundi. On je tu da nas podsjeti na “gorke trave” i muku, ali i da svojom snagom probudi cijelo tijelo.
• Pinca (ili Sirnica): Slatki, mirisni, bogati kruh. Bez njega, to nije to.

Taj prvi zalogaj… komad još tople pince s malo maslaca, na to kriška šunke, malo svježe naribanog hrena i komadić kuhanog jajeta posut solju. To je okus doma. To je okus Uskrsa.

Je li to pinca ili sirnica? I zašto je to uopće važno?

Ah, vječna hrvatska regionalna rasprava! Je li onaj slatki, okrugli, mirisni kruh sa znakom križa urezanim na vrhu “pinca” ili “sirnica”?

Odgovor je, kao i na mnoga hrvatska pitanja: ovisi koga pitate.

U kontinentalnim dijelovima Hrvatske (Zagreb, Slavonija, Zagorje, Lika) gotovo isključivo ćete čuti naziv pinca.

Kako se spustite prema obali, posebno u Dalmaciji, prevladava naziv sirnica. To često buni turiste, jer, zanimljivo, u većini tradicionalnih recepata za sirnicu – sira uopće nema. Naziv vjerojatno potječe od toga što se u nekim starim varijantama u tijesto dodavala “skuta” (vrsta sira) ili pak simbolički, kao podsjetnik na mliječne proizvode koji su se ponovno jeli nakon korizme.

Na kraju dana, nije ni najmanje važno kako je zovete. Važno je da je na stolu. To je aromatično, bogato tijesto, puno jaja, maslaca, korice naranče i limuna, ruma i ponekad grožđica. To je desert i kruh, sve u jednom.

Jeste li ikada nosili košaricu na blagoslov?

Jedan od najljepših i najslikovitijih prizora na Veliku Subotu ujutro, ili ponekad rano na Uskrs, su ljudi koji polako idu prema crkvi s košarama u rukama.

“Blagoslov jela” ili “posvećenje jela” duboko je ukorijenjen običaj.

Obitelj bi pripremila posebnu košaricu. To nikad nije bila obična košara za tržnicu. Bila je to samo uskrsna košarica, često pletena od pruća i čuvana samo za tu prigodu. Unutra bi se pažljivo, kao na izložbi, složila hrana koja će se jesti za uskrsni doručak: komad šunke, nekoliko najljepših pisanica, kruh ili komadić pince, sol (koja simbolizira savez), mladi luk, hren.

Košarica bi se prekrila najljepšim vezenim ručnikom ili stolnjakom, onim koji je baka čuvala na dnu ormara samo za tu prigodu.

Nositi tu košaricu na blagoslov bio je ponos. Kao dječak, osjećao sam se nevjerojatno važno. Stajali bismo u crkvi ili crkvenom dvorištu, stotine nas s tim malim košarama, dok bi svećenik prolazio i škropio hranu blagoslovljenom vodom.

Tek nakon tog blagoslova, doručak je smio službeno početi. To nije bio samo obrok; bio je to blagoslovljeni obrok. To je davalo jednu posebnu težinu i značenje cijelom doručku.

Vuzmenka: Običaj koji (još) nije izumro

U mom kraju, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, noć s Velike Subote na Uskrs nije bila potpuna bez “vuzmenke”.

Vuzmenka (ili Vuzem, Krijes) je ogromni uskrsni krijes koji se pali u uskrsnoj noći, nakon obreda bdijenja. To je prastari običaj, vjerojatno još poganskih korijena, koji slavi pobjedu svjetla nad tamom i dolazak proljeća.

Sjećam se toga živo. Mjesecima prije Uskrsa, mladići iz sela bi skupljali drva, stare palete, granje i sve što gori. Slagali bi to u ogroman stožac, ponekad visok i preko deset metara. Postojalo je i natjecanje, čije će selo imati najveću i najljepšu vuzmenku.

U noći Uskrsa, nakon mise bdijenja, cijelo selo bi se okupilo na brdu. Kada bi se taj ogromni stožac zapalio, vatra bi sukljala desecima metara u zrak. Bilo je to zastrašujuće i veličanstveno u isto vrijeme. Toplina se osjećala stotinama metara daleko. Stajali bismo tamo, gledali u plamen koji je paraju nebo, družili se, pjevali.

Bio je to centralni društveni događaj, simbol zajedništva i prkosa zimi. Iako je običaj danas rjeđi zbog sigurnosnih i ekoloških razloga, mnoga sela u Zagorju i Podravini ga i dalje ponosno održavaju, čuvajući taj plamen tradicije.

Planirate putovanje u Hrvatsku za Uskrs? Evo što trebate znati.

Ako razmišljate posjetiti Hrvatsku za Uskrs, koji pada idealno početkom travnja, činite pravu stvar. To je, bez pretjerivanja, vjerojatno najljepše doba godine za posjet. Vrijeme je idealno – još nije prevruće, priroda je u punom cvatu, sve je zeleno, a turističke gužve koje dolaze ljeti tek se trebaju zahuktati.

Međutim, Uskrs je ovdje veliki, sveti obiteljski blagdan. To ima nekoliko praktičnih implikacija za putnike.

Očekujte gužve (i zatvorene trgovine)

Iako nije kao špica ljetne sezone u kolovozu, Uskrs pokreće prvu veliku migraciju unutar zemlje u godini.

• Promet: Očekujte pojačan promet i gužve na autocestama, posebno na relaciji Zagreb – Split/Rijeka i obrnuto. Najkritičniji dani bit će Veliki Petak (3. travnja) poslijepodne (svi bježe iz gradova) i Uskrsni ponedjeljak (6. travnja) poslijepodne (svi se vraćaju).
• Trgovine: Ponavljam, ovo je ključno. Na sam Uskrs (nedjelja, 5. travnja) i Uskrsni ponedjeljak (6. travnja) gotovo ništa ne radi. Trgovine, šoping centri, mnoge pekare – sve će biti zatvoreno. Opskrbite se mlijekom, kruhom i svime što vam treba najkasnije do Velike Subote ujutro.
• Restorani: Mnogi restorani će raditi i nuditi posebne, bogate uskrsne jelovnike (doručak ili ručak). Međutim, ključno je rezervirati unaprijed. Obitelji tradicionalno idu na ručak van nakon doručka kod kuće.
• Javni prijevoz: Trajekti i autobusi mogu voziti po nedjeljnom ili blagdanskom rasporedu. Provjerite na vrijeme.

Gdje je najbolje doživjeti Uskrs u Hrvatskoj?

Iako će svako mjesto imati neku svoju čar, neka su poznatija po svojim specifičnim uskrsnim tradicijama.

Dubrovnik u travnju je apsolutno čaroban. Grad se budi, još nije krcat kruzerima, a tradicionalno se na Stradunu održava blagoslov hrane i dijele se pisanice koje pripremaju lokalna kulturno-umjetnička društva.

Otoci, poput Hvara ili Korčule, imaju duboko ukorijenjene i dramatične procesije na Veliki Petak. Najpoznatija na svijetu je procesija “Za Križen” na Hvaru (Jelsa, Pitve, Vrisnik…). Ona traje cijelu noć, duga je 25 kilometara i pod zaštitom je UNESCO-a. To je nevjerojatno dirljivo, sombrno i autentično iskustvo.

Opatija i Kvarner su poznati po spajanju tradicije i elegantnog odmora. Hoteli nude prebogate uskrsne doručke, a šetnice uz more (poznati Lungomare) pune su cvijeća i šetača.

Slavonija je, s druge strane, srce gastronomske tradicije. Ako želite probati “pravu” domaću šunku, kulen, domaće kolače i doživjeti istinsko gostoprimstvo, posjet jednom od slavonskih seoskih gospodarstava je pun pogodak.

Za više informacija o nematerijalnoj kulturnoj baštini i običajima, uvijek je dobro provjeriti stručne izvore, poput stranica Instituta za etnologiju i folkloristiku, gdje se mogu naći detaljni opisi ovih tradicija.

Više od datuma u kalendaru

Na kraju, Uskrs 2026. doći će i proći. Znamo da je to 5. travnja. Znamo da ćemo odmarati i 6. travnja.

Ali ovaj članak nikada nije bio samo o tim brojkama.

Nadam se da sam vam uspio prenijeti barem djelić osjećaja Uskrsa u Hrvatskoj. To je blagdan koji nas usidri. U svijetu koji juri, koji je bučan i kaotičan, Uskrs je naša tiha luka. To je konstanta. To je miris bakine pince koji se nikada ne zaboravlja. To je ona slatka napetost prije tuckanja jajima. To je duboka tišina Velikog petka i radosna, bučna galama uskrsnog jutra.

To je blagdan koji nas podsjeća da nakon svake zime, koliko god duga i teška bila, uvijek, ali uvijek, dolazi proljeće.

Dok planirate svoj Uskrs, bilo da se radi o velikom putovanju, obiteljskom ručku ili samo o zasluženom desetodnevnom odmoru na kauču, sjetite se da ste dio nečeg većeg. Dio ste tradicije koja traje stoljećima i koja nas sve povezuje.

I zato se Uskrsu svake godine iznova veselimo.

Sretan vam Uskrs, kad god i gdje god ga slavili.

Često postavljena pitanja