Kada Se Mijenja Sat 2026 – Za Ljetno I Zimsko Vrijeme

Znate onaj osjećaj. Nedjelja je ujutro. Probudi vas ili mrkli mrak, ili sunce koje već tuče u prozor, a vi ste sto posto sigurni da nešto nije kako treba. Pogledate na mobitel. Pa na sat na pećnici. Pa na onaj stari sat na zidu kod bake. I nijedan ne pokazuje isto.

Ah, da. Opet je onaj vikend.

Dvaput godišnje, cijela Hrvatska prolazi kroz istu kolektivnu zbrku. Jednom u proljeće “nestane” nam sat. Drugi put u jesen, “dobijemo” ga natrag. I svaki, ali baš svaki put, tjedan dana prije, krene ista priča. Gugla se, pita se kolege na poslu: “Čekaj, jel’ ovaj vikend idemo naprijed ili natrag?”.

Vječno pitanje kada se mijenja sat postalo je dio našeg života. Ritual. Gotovo kao promjena godišnjih doba. Pa ipak, iako se to događa otkad smo se rodili, i dalje nismo sigurni.

Najveća ironija? Sve je ovo trebalo prestati. Sjećate se onog velikog glasanja u Europskom parlamentu? Mahali smo rukama, govorili “konačno!”. Trebali smo zadnji put pomicati kazaljke 2021. godine. A evo nas, gledamo u kalendar za 2026., i pripremamo se za isti stari ples.

U ovom vodiču neću vam samo “ispljunuti” datume za 2026. Idemo dublje. Želim da jednom zauvijek shvatimo zašto, pobogu, ovo još uvijek radimo. Što se točno dogodilo s onim famoznim ukidanjem? I kako taj jedan, jedini sat, zapravo radi kaos u našim životima – od našeg srca do novčanika.

Više iz kategorije UČENJE

Vat Number

Katolički Uskrs 2026

Ključne Informacije (Što morate znati odmah)

Znam, vjerojatno ste ovdje došli samo po brz odgovor. Evo ga.

• Ljetno računanje vremena 2026: Pripremite se za manje sna. Sat se pomiče unaprijed (s 2:00 na 3:00) u noći sa subote na nedjelju, 29. ožujka 2026.
• Zimsko računanje vremena 2026: Poklonjeni sat spavanja. Sat se pomiče unatrag (s 3:00 na 2:00) u noći sa subote na nedjelju, 25. listopada 2026.
• Što je s ukidanjem? Ukratko: još uvijek je na čekanju. Ideja nije mrtva, ali je duboko zakopana ispod hrpe drugih europskih prioriteta.

Zapišite datume! Kada se mijenja sat u 2026. godini?

Dobro, idemo na meso. Na ono zbog čega ste ovdje. Datumi za pomicanje sata u 2026. nisu odabrani nasumično. Oni slijede jasnu direktivu Europske unije.

Pravilo je jednostavno: Ljetno vrijeme počinje zadnje nedjelje u ožujku. Zimsko vrijeme počinje zadnje nedjelje u listopadu.

To je to. Ta dva pravila diktiraju naš ritam spavanja dvaput godišnje.

Ljetno računanje 2026: Vikend kad nam ‘ukradu’ sat

U 2026. godini, taj dan je nedjelja, 29. ožujka 2026.

Što to točno znači za vas? To znači da ćete u noći sa subote (28. ožujka) na nedjelju (29. ožujka) trebati pomaknuti svoje satove. Točno u 2:00 sata ujutro, sat se magično pomiče na 3:00 sata.

Gubimo sat.

Iskreno, sjećam se tih vikenda dok sam bio student. Bila je to apsolutna noćna mora za izlaske. Taman kad je atmosfera na vrhuncu, oko pola dva, odjednom se pale svjetla. Konobar viče: “Ljudi, pomaknuo se sat, tri je sata, fajrunt!” Osjećaj je bio kao da vam je netko doslovno ukrao najbolji sat zabave. A jutro poslije? Mamurluk, plus osjećaj da ste prevareni.

Danas? Danas taj “kraći” vikend osjećam potpuno drugačije. Više ne gubim sat zabave, ali ga osjećam kao obećanje. To je psihološki okidač. Zima je gotova. Gotovo. Dolaze dani kad u sedam navečer još vidiš sunce. Dolaze večeri u kratkim rukavima. Taj jedan izgubljeni sat sna… vrijedi, valjda.

Zimsko računanje 2026: Vikend kad ‘dobijemo’ onaj dodatni sat

Ovdje se vraćamo na “pravo” vrijeme. Standardno, zimsko, astronomsko – zovite ga kako hoćete. U 2026., to će se dogoditi u nedjelju, 25. listopada 2026.

Ovaj put, proces je obrnut i, priznajmo, malo zbunjujući. U noći sa subote (24. listopada) na nedjelju (25. listopada), kada sat otkuca 3:00 sata ujutro, on se vraća na 2:00 sata.

Dobivamo sat.

Na papiru, ovo zvuči fantastično. Poklonjen sat! Još sat vremena spavanja! Tko to ne bi volio? Reći ću vam tko. Roditelji.

Otkad sam postao otac, taj “dodatni” sat mrzim više od onog proljetnog “izgubljenog”. Zašto? Zato što moja kćer nema interni sat koji čita EU direktive. Njezin biološki sat programiran je da se probudi nakon, recimo, osam sati sna. I kad se probudi, ona se budi. Njoj je potpuno svejedno piše li na mobitelu 5:00 ili 6:00 ujutro.

Taj “dodatni sat spavanja” za nas roditelje diljem zemlje znači samo jedno: ustajanje u mrklom mraku, sat vremena ranije nego inače, i pokušaj objašnjavanja djetetu da “sunce još spava”. Treba nam tjedan dana da se cijeli kućni raspored vrati u normalu.

A tu je i onaj drugi, psihološki udarac. Odjednom, u 17:05, vani je noć. To je kao da vam je netko lupio pečat: “Ljeto je službeno gotovo. Nema više. Pripremite se za pet mjeseci mraka.”

Tko se, zaboga, prvi sjetio ovoga?

Ako i vi, kao i ja, svake godine psujete u bradu onoga tko je ovo izmislio, odgovor bi vas mogao iznenaditi. Nije jedan “krivac”, više ih je.

Većina ljudi pogrešno misli da je to bio Benjamin Franklin. Istina je da je on 1784. napisao jedan satirični esej. Živciralo ga je što Parižani spavaju dok sunce već odavno sja, pa je predložio da se porezom natjeraju da ranije ustaju kako bi uštedjeli na svijećama. Bila je to šala. Nije predložio pomicanje sata.

Stvarna ideja došla je puno kasnije. Prvi ju je ozbiljno predložio tip s Novog Zelanda, George Hudson, 1895. godine. Čovjek je bio entomolog. Skupljao je kukce. I bio je lud za svojim hobijem. Toliko lud da je htio više dnevnog svjetla poslije posla kako bi mogao trčati za bubama po livadama. Njegov prijedlog je, naravno, dočekan s podsmijehom.

Desetak godina kasnije, u Engleskoj, bogati graditelj William Willett (zanimljivost: on je pra-pradjed Chrisa Martina, pjevača Coldplaya!) neovisno je došio na istu ideju. Navodno mu je sinula dok je rano ujutro jahao i vidio koliko je roleta još spušteno iako je sunce visoko. Njegov motiv? Manje buba, više profinjenosti. Htio je više vremena za golf u večernjim satima.

Ni njegov prijedlog nije prošao. Sve dok…

Kako je Prvi svjetski rat ‘zacementirao’ ovu ideju?

Ideja je postala stvarnost tek iz čiste nužde. Godine 1916., Europa je bila u plamenu Prvog svjetskog rata. Resursi su bili ključni. Njemačka i njezina saveznica Austro-Ugarska prve su uvele “ljetno računanje vremena” (Sommerzeit).

Motiv nije bio ni golf ni kukci. Bio je to ugljen.

Ratna mašinerija gutala je energiju. Smatralo se da će pomicanje sata unaprijed natjerati ljude da manje koriste električnu rasvjetu u večernjim satima. Time bi se uštedio dragocjeni ugljen za tvornice i rat.

Bila je to pragmatična, ratna odluka. Ubrzo su je slijedile Velika Britanija, Francuska i druge zemlje.

Nakon rata, praksa se uglavnom napuštala, pa se opet vraćala tijekom Drugog svjetskog rata. Moderno, unificirano pomicanje sata kakvo mi u Hrvatskoj znamo (tada kao dio Jugoslavije, koja ga je uvela 1983.) vratilo se masovno tijekom energetske krize 1970-ih. Opet zbog resursa.

Dakle, cijela ova globalna parada dvaput godišnje? Zahvalite ratu i naftnoj krizi.

Što se dogodilo s onim ‘sigurnim’ ukidanjem? Sjećate se 2019?

E, ovo je pravo pitanje. I priča je savršen primjer europske birokracije na djelu.

Godine 2018. Europska komisija je pokrenula veliko javno savjetovanje. I nije bilo jedno od onih koje nitko ne primijeti. Sudjelovalo je rekordnih 4,6 milijuna građana EU. Rezultat? Bio je to tsunami. Čak 84% ljudi reklo je: “Dosta je! Ukinite ovo!”

Na krilima tog entuzijazma, Europski parlament je u ožujku 2019. izglasao prijedlog direktive. Plan je bio jasan: 2021. će biti zadnja godina obaveznog pomicanja. Nakon toga, svaka država članica neka sama odluči hoće li trajno ostati na “ljetnom” (standardno vrijeme + 1 sat) ili “zimskom” (standardno vrijeme) računanju.

Ankete u Hrvatskoj tada su bile jednako jasne. I mi smo htjeli ukidanje (preko 80%), a većina nas je preferirala trajno ljetno vrijeme. Logično, zemlja smo koja živi od turizma. Duže večeri znače više potrošnje.

Pa zašto onda i u 2026. i dalje pričamo o ovome?

Zato što je Vijeće Europske unije (koje čine ministri država članica) stisnulo kočnicu. I to jako.

Prvo, nastala je panika od “vremenskog kaosa”. Južne zemlje (Hrvatska, Grčka, Portugal) htjele su ljetno vrijeme. Sjeverne zemlje (Finska, Švedska) naginjale su zimskom. Zašto? Zamislite da Finska uzme trajno ljetno vrijeme. Zimi bi im sunce izlazilo tek oko 11 prijepodne. Potpuni mrak.

A onda su shvatili što bi se dogodilo na granicama. Što ako Njemačka uzme zimsko, a Francuska ljetno? Što ako Hrvatska uzme ljetno, a Slovenija zimsko? Prelazite granicu kod Bregane i odjednom putujete kroz vrijeme? Kaos za prekogranične radnike, za željeznički i zračni promet, za logistiku…

Drugo, i važnije, dogodile su se veće stvari. Prvo je došao Brexit, koji je sam po sebi bio administrativna noćna mora. A onda je 2020. udario COVID-19.

Cijeli projekt ukidanja pomicanja sata gurnut je na dno najdublje ladice u Bruxellesu. I tamo, čini se, i danas skuplja prašinu. Zato ćemo i 2026. uredno namještati satove.

Je li pomicanje sata stvarno korisno ili je samo čista gnjavaža?

Ovo je srž rasprave. Nije samo “sviđa mi se” ili “ne sviđa mi se”. Postoje stvarni, mjerljivi argumenti za obje strane. Nije crno-bijelo.

Zašto neki i dalje brane ovu praksu?

Iako se čini da su svi protiv, postoje jaki lobiji koji žele zadržati barem ljetno računanje vremena.

• Turizam i ugostiteljstvo: Ovo je najočitije. Duže večeri znače pune terase kafića i restorana. Ljudi duže ostaju vani. Turisti više troše. Za Hrvatsku je ovo argument od milijardu eura.
• Sport i rekreacija: Više svjetla poslije posla znači da ljudi mogu duže voziti bicikl, trčati, igrati nogomet s klincima u parku. To je dobro za javno zdravlje.
• Trgovina: Neki trgovački lanci tvrde da ljudi više kupuju kad je dan duži. Manje su skloni otići ravno kući u mrak.
• Sigurnost u prometu: E sad, ovo je zanimljivo. Neke studije kažu da više svjetla u večernjim satima, kad je promet najgušći (između 17 i 19h), smanjuje broj nesreća. Ljudi bolje vide pješake i bicikliste.

Ali, postoji i druga strana medalje…

Zašto većina stručnjaka (i ljudi) mrzi mijenjanje sata?

Ovdje stvari postaju ozbiljne. Glavni argument protiv nije “ne da mi se namještati sat na pećnici”. Glavni argument je zdravlje.

Naše tijelo je savršeno uštiman stroj. Imamo interni biološki sat, takozvani cirkadijalni ritam. On nam govori kada da spavamo, kada da budemo budni. Regulira hormone, tjelesnu temperaturu, glad. I taj sat je kalibriran prema suncu.

Kada mi pomaknemo društveni sat za jedan sat, naš biološki sat se ne pomakne. On ostaje isti. Mi doslovno stvaramo prisilni, društveni “jet lag” za cijelu populaciju. Istovremeno.

Posljedice? Nisu bezazlene.

Stručnjaci, poput onih iz Američke akademije za medicinu spavanja (AASM), godinama vrište da je ovo opasno. Trajno zagovaraju ukidanje pomicanja i prelazak na trajno standardno (zimsko) vrijeme, tvrdeći da je ono najusklađenije s našom biologijom.

Studije su nemilosrdne. Proljetno pomicanje sata, onaj “izgubljeni” sat, izravno je povezano s:

• Povećanim rizikom od srčanog udara: U ponedjeljak, utorak i srijedu nakon pomicanja sata, bolnice diljem svijeta bilježe statistički značajan porast broja srčanih udara. Ljudi doslovno umiru zbog ovoga.
• Povećanim rizikom od moždanog udara: Ista stvar. Rizik raste u prvim danima nakon proljetne promjene.
• Više prometnih nesreća: Onaj argument o sigurnosti? U jesen možda. Ali u proljeće, u ponedjeljak nakon promjene, broj prometnih nesreća drastično skače. Zašto? Neispavani vozači.
• Pad produktivnosti: Taj “izgubljeni sat” nije samo sat sna. To je tjedan dana smanjene kognitivne funkcije.

Sjećam se jednog sastanka u ponedjeljak, odmah nakon proljetne promjene. Bio sam mlađi u firmi, morao sam voditi prezentaciju. Gledao sam ta lica u sobi za sastanke u 9 ujutro. Svi su bili tamo, ali nitko nije bio prisutan. Prazni pogledi, litre kave. Osjećao se taj kolektivni napor, kao da se probijamo kroz gusto blato. Vjerujem da je produktivnost te prezentacije, a i cijele tvrtke tog tjedna, bila ravna nuli.

Kako nam taj jedan sat dvaput godišnje stvarno uništi tjedan?

Osim ovih velikih, “bolničkih” rizika, tu je i onaj svakodnevni osjećaj. Taj “mamurluk” bez alkohola koji traje danima.

Što se događa s našom djecom i kućnim ljubimcima?

Već sam spomenuo djecu. Njihov ritam je neuništiv. Ali nisu jedini. Što je s kućnim ljubimcima? Pas ne zna da je sat pomaknut. On zna da u 6 ujutro mora van. I u 6 navečer mora jesti. Odjednom, vi mu dajete jesti u 7 (po njegovom starom satu) ili ga vodite van u 5 (po njegovom starom satu). Rezultat? Zbunjen pas, nervozan vlasnik.

A što je s poljoprivredom? Krave na farmi? Njih treba musti u isto vrijeme, svaki dan. Njihov organizam je naviknut. Pomicanje sata stvara ogroman stres i za životinje i za farmere koji se moraju prilagođavati.

“Jet lag” u vlastitom domu: Zašto se osjećamo tako loše?

Naše tijelo voli rutinu. Ono proizvodi hormon spavanja, melatonin, kada pada mrak. I prestaje ga proizvoditi kada jutarnje svjetlo udari u naše očne receptore. To je biologija.

Kada pomaknemo sat unaprijed u proljeće, mi se silimo ustati sat vremena prije nego što je naše tijelo spremno. Vani je mrak. Tijelo još uvijek luči melatonin. Ali alarm zvoni. Mi silom ustajemo, pijemo kavu i pokušavamo funkcionirati. To je nasilje nad organizmom.

U jesen je suprotan problem. Sunce zalazi ranije. Ali mi smo još na poslu, pod umjetnim svjetlima. Naš mozak ne dobiva signal “pada mrak, spremaj se za spavanje” u pravo vrijeme. Zato mnogi ljudi u jesen osjećaju porast sezonske depresije.

Možemo li barem ‘hakirati’ sustav i olakšati si tranziciju?

Dok čekamo da se Bruxelles probudi (ironično, zar ne?), ne moramo biti pasivne žrtve. Postoje provjerene metode kojima možemo pomoći našem tijelu. Ne možemo eliminirati šok, ali ga možemo pošteno ublažiti.

Evo nekoliko praktičnih savjeta koje sam i sam testirao, posebno za ono grozno, proljetno pomicanje:

• Ne čekajte nedjelju: Ovo je greška koju svi radimo. Počnite se prilagođavati ranije. Već od srijede ili četvrtka, idite spavati 15-20 minuta ranije. I probudite se 15-20 minuta ranije. Do nedjelje, vaše tijelo će već biti na pola puta.
• Jutarnje svjetlo je vaš najbolji prijatelj: Čim se probudite u nedjelju (i OBAVEZNO u ponedjeljak), razgrnite sve zavjese. Stanite pred prozor. Ako možete, izađite van na 10 minuta. Jutarnje sunce je najjači signal našem mozgu da kaže: “OK, dan je, gasi melatonin, pokreći stroj!”
• Bez teške hrane i alkohola navečer: Barem taj vikend. Alkohol vam može pomoći da zaspite, ali drastično uništava kvalitetu sna. A to vam je zadnje što treba kad ste već u deficitu.
• Oprezno s kofeinom: Nemojte piti kavu popodne. Znam, bit ćete umorni, ali ako popijete kavu u 16h, samo ćete si teže zaspati navečer i vrtjet ćete se u krugu.
• Budite dobri prema sebi: Prihvatite da ćete taj tjedan biti malo “kroz maglu”. Nemojte planirati najteže mentalne zadatke za ponedjeljak ujutro. Ako možete, odradite ih u petak.

Kakva je budućnost? Hoćemo li i 2027. pričati istu priču?

Gledajte, da imam kristalnu kuglu, vjerojatno bih se bavio nečim pametnijim. Ali ako moram prognozirati… Da.

Gledajući iz perspektive kraja 2025., čini se da je politička volja za rješavanjem ovog pitanja apsolutno isparila. Prioriteti su se totalno promijenili. Energetska sigurnost (ovaj put zbog drugih razloga), geopolitička situacija, inflacija, zelena tranzicija… To su teme koje dominiraju Bruxellesom. Naše kolektivno mrzovoljno raspoloženje dvaput godišnje jednostavno nije visoko na listi prioriteta.

Stoga, odgovor na pitanje “kada se mijenja sat 2026.” je jasan.

Zaključak

Dakle, što nam preostaje?

Pripremite se. Zapišite u kalendar. 29. ožujka 2026. gubimo sat, ali dobivamo obećanje dugih, toplih večeri. Zatim, 25. listopada 2026., dobivamo natrag taj sat, ali plaćamo ga mrakom u pet popodne.

Bilo da ste roditelj malog djeteta koje ne priznaje sat, student kojem kradu sat zabave, poljoprivrednik čije krave ne razumiju birokraciju, ili samo netko tko mrzi biti zombi ponedjeljkom – ova promjena utječe na nas.

Dok se naši političari na vrhu ne dogovore, nama na dnu ostaje samo da se naoružamo kavom, strpljenjem i ovim vodičem. Znati točno kada se mijenja sat barem nam daje iluziju kontrole nad ovim bizarnim, staromodnim ritualom. Sretno nam bilo.

Često postavljena pitanja – Kada Se Mijenja Sat 2026