Kako Očistiti Perilicu Rublja Od Kamenca i Mirisa

Ah, perilica rublja. Onaj vjerni, (uglavnom) tihi radnik u kutu. Tjedan za tjednom, ona guta naše mrlje od kave, znojne majice i… pa, sve ostalo. Radi i radi. Sve dok jednog dana ne prestane.

Otvorite vratašca. I umjesto mirisa svježine, zapuhne vas… nešto.

Nešto kiselo. Ustajalo. Kao zaboravljeni ručnik u torbi za teretanu. Odjednom shvatite da vam ni odjeća više ne miriše baš sjajno.

Prijatelju, dobrodošao u klub. Svi smo to prošli. To nije kvar. To je vapaj u pomoć. Vaša perilica vrišti: “Imam kamenac!” ili “Gušim se u plijesni!”.

Dobra vijest? Popravak je jeftin i jednostavan. Loša vijest? Morat ćete malo zasukati rukave. Ovaj vodič je sve što vam treba. Pokazat ću vam točno kako očistiti perilicu rublja iz temelja, uništiti kamenac i protjerati te grozne mirise zauvijek.

Više iz kategorije

Kako Očistiti Srebro Kad Pocrni

Kako Očistiti Peglu Od Kamenca

Ključne Točke (Što Odmah Morate Znati)

Nemate vremena za cijelu priču? Evo ultra-brzog sažetka:

• Dva su glavna neprijatelja: Neugodni mirisi (krivac: plijesan i stara sluz od deterdženta) i kamenac (krivac: tvrda voda).
• Vaše tajno oružje: Obični bijeli alkoholni ocat i soda bikarbona. Da, ono što vam stoji u kuhinji. Jeftino, a ubitačno učinkovito.
• Tri ključne fronte: Morate napasti tri mjesta: gumenu brtvu na vratima, ladicu za deterdžent i samu unutrašnjost bubnja (uključujući i filter).
• Najbolji napad je obrana: Redovito čišćenje (govorimo jednom mjesečno) i par sitnih navika spriječit će 90% budućih problema.

Zašto moja perilica odjednom miriše kao močvara?

To je pitanje od milijun dolara, zar ne? Rublje je oprano, ali ne miriše na planinski povjetarac s reklame. Miriše… čudno.

Gotovo nikad nije samo jedan krivac. To je zločinačka urota. Glavni osumnjičeni su plijesan, buđ i milijarde bakterija. A vi ste im, vjerojatno nesvjesno, stvorili savršen spa centar. Perilica je, po definiciji, mračno, toplo i vlažno mjesto. To je kao all-inclusive resort za mikroorganizme.

Ti mali gadovi obožavaju se skrivati. Njihovo omiljeno okupljalište? Unutarnji nabori one sive, gumene brtve na vratima (kod perilica s prednjim punjenjem). Tamo se skuplja sve: zaostala voda, sitne dlačice, ostaci omekšivača. Rezultat je odvratna, crna, sluzava masa koja je izvor većine smrada.

Drugi sumnjivac je ladica za deterdžent. Izvucite je. Skroz van. Sad gurnite ruku (ili samo glavu) unutra i pogledajte kućište. Vidite ono crnilo? To je ljepljivi biofilm od starog deterdženta.

Čekaj, hoćeš reći da sam ja kriv za taj smrad?

Gledajte, ne želim upirati prstom, ali… da. Vjerojatno. Malo. Ne vi osobno, naravno. Krive su navike.

Radite li nešto od ovoga? Budite iskreni.

• Zatvarate vrata perilice čim izvadite rublje? Najveća greška ikad. Tako zarobite svu vlagu unutra. Stvorite doslovno parnu kupelj za bakterije.
• Ostavljate mokro rublje u bubnju satima? Još gore. Odjeća počinje smrdjeti po plijesni, a taj se miris uvlači u samu perilicu.
• Pretrpavate je deterdžentom i omekšivačem? Ja sam to radio. Godinama. Mislio sam, hej, što više pjene, to čišće, zar ne? Krivo. Totalno krivo. Višak praška i omekšivača se ne ispere. On se lijepi za bubanj i cijevi. Postaje ljepljiva, sluzava hrana za sve one bakterije o kojima smo pričali. Doslovno ih tovimo.
• Perete sve samo na 30-40°C? Svaka čast na štednji energije, ali niske temperature ne ubijaju bakterije. One ih samo… blago okupaju.

Ako ste kimnuli glavom na barem jednu stvar, ne brinite. Svi smo. Lako se popravlja. Ali prvo, idemo na generalno čišćenje.

U redu, priznajem. Kako onda temeljito očistiti perilicu rublja?

Zasučimo rukave. Ovo je operacija “Spašavanje perilice”. Trebat će vam otprilike sat vremena aktivnog posla i onda par sati dok mašina sama odradi svoje.

Nabavite ovo:

• Bijeli alkoholni ocat (što jeftiniji, to bolji)
• Soda bikarbona
• Stara četkica za zube (ne ona koju ćete opet koristiti, molim vas)
• Nekoliko krpa (spremnih za žrtvovanje)
• Neka niska posuda ili lavor
• Rukavice (vjerujte mi, želite ih)

Idemo redom.

Dobro, odakle da uopće počnem? Smrdi posvuda!

Filter. Nažalost, filter.

Borit ću se sam sa sobom da ovo odradim. Iskreno, mrzim čistiti filter. To je najodvratniji dio posla. Obično se skriva dolje desno ili lijevo, iza malih četvrtastih vratašca. Prošli put kad sam to učinio, nakon što je žena mjesecima prigovarala da “nešto lupa” i “čudno miriše”, unutra sam pronašao… pa, recimo samo da je bilo kao arheološko nalazište. Dvije kovanice, jedna ukosnica, hrpa stvrdnutih dlačica i nešto sivo i sluzavo što ne želim ni pokušati identificirati.

Zato, stisnite zube. Prije nego što ga krenete odvrtati, podmetnite onu nisku posudu I krpu. Iz njega će uvijek iscuriti ustajala, smrdljiva voda. Spremite se. Otvarajte ga polako. Pustite da iscuri. Zatim ga odvrnite do kraja i izvucite. Očekujte najgore, nadajte se najboljem. Isperite to čudovište pod vrućom vodom, oribajte četkicom i vratite natrag. Pazite da ste ga dobro zategnuli!

Mnogi mirisi dolaze baš od te vode i truleži u filteru. Već ste napravili veliku stvar.

Gumena brtva na vratima izgleda… pa, grozno. Što sad?

Ovo je srce problema s mirisom, posebno kod perilica s prednjim punjenjem. Tu se plijesan doslovno rađa.

Uzmite krpu i namočite je u mješavinu octa i vode (recimo 1:1). Možete i čisti ocat ako je situacija… alarmantna. Sada, doslovno zavrnite rukave. Raširite gumu prstima i uđite u svaki nabor. Unutra ćete vjerojatno pronaći crne, sluzave naslage. Da, fuj je. Znam. Ribajte. Bez milosti.

Vjerojatno će vam trebati i stara četkica za zube da dohvatite sve kutove. Ribajte dok krpa ne ostane čista. Ako je plijesan tvrdokorna, imam trik: natopite nekoliko papirnatih ručnika u ocat, ugurajte ih u taj nabor i ostavite da stoje 20-ak minuta. Ocat će razgraditi plijesan. Nakon toga samo prebrišite.

Ne preskačite ovaj korak. Ozbiljno.

A ona ladica za deterdžent? Puna je sluzi!

Naravno da jest. Izvucite je van. Skroz. Većina ladica ima onaj mali plavi ili sivi gumbić (obično kod dijela za omekšivač) koji stisnete da bi “otključali” ladicu i izvadili je.

Nosite je ravno u sudoper. Vjerojatno je prekrivena stvrdnutim praškom i onim plavim, ljepljivim ostacima omekšivača. Bljak. Potopite je u vruću vodu s malo octa na 15-ak minuta. Nakon toga, uzmite (opet) onu staru četkicu i oribajte svaki pretinac i utor. Isperite i ostavite sa strane da se osuši.

E, sad se vratite do perilice. Uzmite krpu namočenu u ocat i zavucite ruku u rupu gdje je bila ladica. Pogledajte gore. Da, gore u rupu. Tamo su male mlaznice iz kojih prska voda. One su vjerojatno također crne i sluzave. Oribajte i to. Temeljito.

Kamenac. Moj vječni neprijatelj. Kako ga se riješiti?

Do sada smo rješavali mirise (plijesan i bakterije). Sada idemo na težeg, nevidljivog protivnika: kamenac.

Ako živite igdje gdje voda nije “meka kao oblak” (a to je većina Hrvatske), kamenac se polako, ali sigurno nakuplja. Gdje? Na grijaču. Na bubnju. U cijevima. Tamo gdje ga ne vidite. On smanjuje učinkovitost perilice (grijaču treba vječnost da zagrije vodu) i polako joj skraćuje životni vijek.

Ovdje zaboravite na skupe kemikalije. Trebaju vam dvije stvari koje vjerojatno već imate: ocat i soda bikarbona. Ovo je “nuklearna” opcija za čišćenje.

Ocat u perilici? Neće li mi odjeća smrdjeti po salati?

Ne. Obećavam. Miris će potpuno nestati.

Ovo je najvažniji korak za dubinsko čišćenje i ubijanje kamenca. Treba vam bijeli alkoholni ocat. Ne jabučni. Ne vinski. Obični, jeftini, prozirni alkoholni ocat.

Uzmite dvije velike šalice octa (oko 400-500 ml). Jednu šalicu izlijte direktno u prazan bubanj perilice. Drugu šalicu ulijte u ladicu za deterdžent (u onaj glavni pretinac za pranje).

Zatvorite vrata (prazne perilice!). Odaberite program s apsolutno najvišom temperaturom. To je obično program za iskuhavanje pamuka, na 90°C ili 95°C. Odaberite i najduži mogući ciklus.

Stisnite ‘Start’.

Što se sada događa? Vruća voda i kiselina iz octa (kamenac je lužnat) ulaze u rat. Ocat doslovno otapa i razbija naslage kamenca. Istovremeno, ta vruća para i kiselina ubijaju sve preostale bakterije i spore plijesni u crijevima, pumpi i svakom kutku bubnja.

Ne brinite za miris. On će se potpuno isprati tijekom ciklusa. Kad završi, vaša će perilica mirisati… pa, neće mirisati ni na što. Mirisat će na čisto.

A što je s famoznom sodom bikarbonom?

Soda bikarbona je drugi dio ovog moćnog dvojca. Ocat je kiselina (razbija kamenac), a soda bikarbona je lužina (razbija masnoće i, što je najvažnije, fantastično upija mirise).

Imate dvije opcije:

1. Odvojeni ciklusi: Prvo odradite cijeli ciklus s octom kao što sam opisao. Kad završi, stavite pola šalice sode bikarbone direktno u bubanj i pokrenite još jedan vrući, ali ovaj put kraći ciklus.
2. Zajednička akcija (moja omiljena): Stavite dvije šalice octa direktno u bubanj. Zatim, pola šalice sode bikarbone stavite u ladicu za deterdžent (tamo gdje inače ide prašak). Pokrenite program na 90°C. Doći će do blage kemijske reakcije koja stvara pjenu i pomaže u mehaničkom ribanju unutrašnjosti.

Nakon ovoga, unutrašnjost bubnja će se sjajiti. Kao nova.

Čuo sam da limunska kiselina također čini čuda?

Apsolutno! Limunska kiselina je sjajna alternativa ako vam miris octa stvarno, ali stvarno smeta (iako, kunem se, nestane).

Postupak je sličan. Kupite vrećicu limunske kiseline (obično je pakiranje od 100 g). Uspite cijelu vrećicu direktno u bubanj.

Pokrenite isti program: 90°C ili 95°C, najduži mogući ciklus.

Limunska kiselina je, pogađate, kiselina. Radi na identičnom principu kao i ocat – otapa kamenac i uništava bakterije. Rezultat je identično čist i sjajan bubanj. Neki kažu da je čak i jača protiv baš tvrdokornog kamenca.

Postoje li i kupovna sredstva? Jesu li bolja?

Naravno. Uđite u bilo koji DM ili Müller i naći ćete cijelu policu posvećenu “sredstvima za čišćenje perilice rublja”. Dolaze kao tekućine, prah ili fensi tablete.

Jesu li bolja? Pa… “bolja” je relativan pojam.

• Prednosti: Praktična su. Nema mjerenja. Upute su jasne (obično “uspij sve unutra i upali na 60°C”). Sadrže jake kemikalije (često na bazi aktivnog kisika ili izbjeljivača) koje su brutalno učinkovite u ubijanju bakterija.
• Nedostaci: Skuplja su od litre octa. Puna su kemije, što možda nije po svačijem ukusu. Ponekad samo maskiraju miris jakim parfemom umjesto da ga eliminiraju iz korijena.

Osobno, smatram da za redovito održavanje nema potrebe za njima. Prirodne metode, ako se rade redovito, obavljaju savršen posao. Međutim, ako ste stvarno zapustili perilicu godinama, možda nije loša ideja započeti prvo čišćenje jednim jakim, kupovnim sredstvom, a onda samo nastaviti održavati octom.

Moja perilica sada blista. Kako da tako i ostane?

E, to je pravo pitanje! Čestitam, prošli ste najteži dio. Sad slijedi lakši, ali puno važniji dio: prevencija.

Jer, budimo iskreni, ne želite prolaziti kroz cijelu ovu ceremoniju ribanja filtera i brtve svaki mjesec, zar ne? Ne morate. Ako usvojite par jednostavnih navika.

Održavanje je uvijek lakše od liječenja.

Koliko često bih, realno, trebao ovo raditi?

Hajdemo biti realni. Nitko nema vremena stalno glancati perilicu.

• Dubinsko čišćenje (ocat/soda/limun): Jednom mjesečno ako imate jako tvrdu vodu i perete doslovno svaki dan. Jednom u 2-3 mjeseca je sasvim u redu za prosječno kućanstvo. Postavite si podsjetnik na mobitelu. Prvi u mjesecu. Gotovo.
• Čišćenje filtera: Provjerite ga svakih mjesec-dva. Ako u džepovima stalno zaboravljate kovanice i papirnate maramice, provjeravajte ga češće.
• Brisanje brtve: Idealno? Prebrisati je suhom krpom nakon zadnjeg pranja u danu. Realno? Pokušajte to učiniti barem jednom tjedno.
• Čišćenje ladice: Izvadite je i isperite pod vrućom vodom jednom mjesečno.

To je sve. Stvarno nije tako strašno.

Jednostavni trikovi da spriječim povratak neugodnih mirisa?

Ovo su zlatna pravila. Ispišite ih i zalijepite na perilicu ako treba.

• UVILJEK ostavite vrata perilice odškrinuta nakon pranja! Ovo je pravilo broj jedan. Najvažnije. Pustite da se unutrašnjost potpuno osuši. Nema vlage = nema plijesni.
• Ostavite i ladicu za deterdžent blago izvučenu. Iz istog razloga.
• Vadite mokro rublje iz perilice ODMAH. Ne dopustite da stoji ni sat vremena. Postavite si alarm ako ste zaboravni.
• Koristite MANJE deterdženta i omekšivača. Ozbiljno. Sjećate se one priče o tovljenju bakterija? Eto. Današnji deterdženti su super koncentrirani. Vjerojatno vam treba duplo manje nego što stavljate.
• Barem jednom tjedno (ili svako peto pranje) operite nešto na vruće (60°C ili 90°C). Ručnici ili posteljina su savršeni za ovo. Vruća voda je najbolji prijatelj čiste perilice.

Imam perilicu koja se puni odozgo. Vrijede li isti savjeti?

Uglavnom da! Perilice s gornjim punjenjem su općenito puno manje sklone problemima s plijesni jer im vrata nisu hermetički zatvorena, pa se lakše suše. Nemaju ni onu problematičnu gumenu brtvu.

Međutim, itekako pate od kamenca i naslaga deterdženta.

Postupak čišćenja je čak i lakši.

1. Podesite perilicu na najvišu razinu vode i najvišu temperaturu. Pustite je da se napuni vrućom vodom.
2. Dok se puni, ulijte 4 šalice bijelog octa.
3. Pustite da perilica odradi par minuta miješanja, a zatim je zaustavite (obično samo podignete poklopac).
4. Ostavite da se ocat i vruća voda “namaču” barem sat vremena.
5. Nakon sat vremena, dodajte šalicu sode bikarbone i pustite da perilica završi cijeli ciklus pranja.
6. Oribajte rubove i ladicu za omekšivač (ako je ima) na isti način.

Čekajte, moram li čistiti i crijevo za odvod?

Ovo je već za napredne, ali vrijedi spomenuti. Kroz to crijevo odlazi sva prljava voda, dlake, masnoća… S vremenom se i u njemu može stvoriti čep od sluzi koji uzrokuje povratak smrada.

Jednom godišnje, nije loše provjeriti ga. Pažljivo odmaknite perilicu od zida. Pripremite kantu i krpe (bit će vode!). Odvojite crijevo s mjesta gdje ulazi u odvodnu cijev u zidu. Gurnite ga u kantu.

Zatim odvojite i drugi kraj s perilice (ako možete i ako se usudite). Odnesite cijelo crijevo u kadu i propustite jak mlaz vruće vode kroz njega. Možete uliti i malo octa unutra i pustiti da odstoji. Iznenadit ćete se što sve može izaći.

Ovo nije nužno za redovito održavanje, ali ako ste sve drugo očistili, a miris je i dalje tu, crijevo je vjerojatno krivac.

Što je s tvrdom vodom? Uništava li mi perilicu?

Tvrda voda je voda puna minerala, uglavnom kalcija i magnezija. Kad se ta voda zagrije, ti minerali se pretvaraju u kamenac.

Dakle, da, tvrda voda polako “uništava” perilicu. Skraćuje joj životni vijek, smanjuje učinkovitost grijanja i tjera vas da koristite više deterdženta (koji onda stvara onaj problem sa sluzi).

Kako znati imate li tvrdu vodu? Ako imate bijele mrlje na slavinama i tušu, imate je i u perilici. Većina javnih zdravstvenih ustanova, poput lokalnog Zavoda za javno zdravstvo, može vam dati podatke o kvaliteti i tvrdoći vode u vašem području.

Redovito čišćenje octom ili limunskom kiselinom (jednom mjesečno) najbolja je obrana od tvrde vode. Puno je učinkovitije i jeftinije od stalne kupovine onih “tableta protiv kamenca” koje se bacaju u svako pranje.

Završna misao: može li moja perilica biti stvarno čista?

Apsolutno. Vaša perilica rublja nije kompliciran stroj za održavanje. Samo je, kao i svi mi, žedna malo pažnje s vremena na vrijeme.

Ako vam se nakon svega ovoga vrti u glavi, samo zapamtite ovo: ocat, soda, vruća voda i otvoren prozor (ili vratašca).

Evo konačnog, najkraćeg mogućeg podsjetnika:

• Radi: Redovito čisti filter. (Znam, grozno je, ali mora se.)
• Radi: Koristi ocat i sodu bikarbonu za mjesečno dubinsko pranje na prazno.
• Radi: Ostavljaj vrata i ladicu perilice otvorenima da se suše.
• Radi: Peri ručnike i posteljinu na visokim temperaturama.
• Nemoj: Zaboraviti oribati gumenu brtvu.
• Nemoj: Koristiti previše deterdženta. (Ne hrani čudovište!)
• Nemoj: Ostavljati mokro rublje u bubnju.
• Nemoj: Ignorirati čudne mirise.

Perilica je investicija. Ovako joj ne samo produžujete životni vijek, već osiguravate da radi ono što treba: da vam rublje bude savršeno čisto i da miriše na svježinu. A ne na vlažni podrum.

To vrijedi sat vremena truda, zar ne?

Često postavljena pitanja – Kako Očistiti Perilicu Rublja