Znate onaj osjećaj kad zaronite glavu u kadu, voda vam uđe u uši, izronite van… ali voda ostane? E, zamislite da taj osjećaj ne prolazi. Danima. Tjednima.
Točno to mi se dogodilo prošlog ljeta. Probudio sam se jednog utorka, protegnuo se, i shvatio da na lijevo uho čujem otprilike ništa. Nula bodova. Kao da mi je netko nagurao vatu do mozga. Nije boljelo, ali taj pritisak? Taj osjećaj izolacije? Čovječe, izluđivao me. Tresao sam glavu, skakao na jednoj nozi, tapšao se po uhu kao luđak. Ništa.
Ako ste sada ovdje i čitate ovo s glavom nagnutom na jednu stranu, vjerojatno tražite spas. Razumijem vas. Ta tišina s jedne strane je nepodnošljiva. Isprobao sam sve – od babinih recepata do ljekarničkih čudesa – i napravio sam svaku moguću grešku koju možete zamisliti (uključujući onu s vatiranim štapićem, o da, doći ćemo do toga).
Zato, zaboravite na sterilne medicinske upute. Ovo je vodič iz prve ruke o tome kako očistiti čep u uhu a da ne završite na hitnoj, napisan od strane tipa koji je naučio lekciju na teži način.
Više iz kategorije
Ključne stvari koje morate znati (Key Takeaways)
- Niste prljavi: Čepovi se ne stvaraju jer se ne perete, nego često baš zato što previše čistite uši.
- Bacite štapiće: Ozbiljno. To je najbrži način da si zacementirate vosak uz bubnjić.
- Strpljenje, ne sila: Vosak se mora otopiti polako; nema brzog rješenja u 5 minuta bez rizika.
- Ulje je zakon: Obično maslinovo ulje iz kuhinje često radi bolji posao od skupih kapi.
- Stop ako boli: Ako osjetite oštru bol, to nije vosak – to je upala i tu prestaje kućna radinost.
Čekaj, zašto se to uopće događa? (Nije ono što mislite)
Godinama sam živio u zabludi. Mislio sam da je ušni vosak, ili cerumen kako ga doktori zovu, znak nekulture. Ribao sam uši svako jutro nakon tuširanja dok nisu bile “savršeno čiste”.
Velika greška.
Tijelo nije glupo. Taj vosak je tamo s razlogom. On je kao ljepilo za prašinu, bakterije i svu onu sitnu prljavštinu koja lebdi zrakom, a koja bi inače završila na vašem bubnjiću. Plus, on podmazuje kanal. Bez njega, uši bi vas svrbjele kao lude.
Zašto onda nastane čep?
Ironično, najčešće smo sami krivi. Uho ima svoj “pokretni most” – koža u kanalu polako raste prema van i nosi stari vosak sa sobom. Kad žvačemo ili pričamo, mičemo čeljust i pomažemo tom procesu. Ali, ako imate uske kanale (hvala, genetika), nosite slušalice po cijele dane (kriv sam) ili agresivno gurate vosak natrag unutra štapićima… e, onda nastaje prometni krkljanac. Vosak se nagomila, stvrdne i oksidira. I odjednom – tišina.
Kako znati da je baš čep u pitanju, a ne nešto gore?
Kod mene je to išlo podmuklo. Nije se dogodilo preko noći. Prvo sam počeo govoriti “Molim?” češće nego inače. Onda mi je žena rekla da pojačavam TV na razinu koja njoj trese bubrege. Mislio sam da je do zvučnika.
Nije bilo do zvučnika.
Simptomi su specifični i zapravo ih je lako prepoznati kad znate što tražite:
- Osjećaj punoće: Kao da imate vodu u uhu koja nikako da iscuri.
- Smanjen sluh: Zvukovi su prigušeni, kao da svi pričaju kroz jastuk.
- Vlastiti glas: Kad pričate, čujete sami sebe “iznutra”, odzvanja vam u glavi.
- Tinitus: Ono iritantno zujanje ili šuštanje kad je tišina.
Ako vas uho boli na dodir, ako curi gnoj ili imate temperaturu – stanite odmah. To nije čep, to je upala. Tu nema “uradi sam” metoda, tu treba antibiotik.
Moja sramotna epizoda sa štapićima (I zašto ih morate baciti)
Moram ovo ispričati, čisto kao upozorenje. Prije par godina, osjetio sam svrbež duboko u uhu. Uzeo sam štapić. Onaj dobar osjećaj kad se “počešete” iznutra je zarazan, zar ne?
Gurnuo sam malo dublje. Pa još malo.
I onda – klik.
Odjednom se zvuk ugasio. Umjesto da izvučem vosak, ja sam ga gurnuo duboko u koštani dio kanala i nabio ga kao barut u top. Napravio sam savršen zid. Otišao sam otorinolaringologu posramljen kao malo dijete. Čovjek me pogledao preko naočala, uzdahnuo i rekao: “Znaš li da na kutiji štapića piše da se ne guraju u uho?”
Znao sam. Svi znamo. Ali svejedno to radimo. Kad gurate štapić, vi možda izvučete malo žutila, ali većinu toga samo sabijate dublje. Nemojte biti kao ja. Bacite ih. Ili ih koristite za čišćenje tipkovnice.
Okej, kako onda izvaditi to čudo van? (Metode koje rade)
Probao sam sve. Neke stvari su radile, neke su bile gubljenje vremena. Ovo je ono što zapravo funkcionira kad se pitate kako očistiti čep u uhu u vlastitoj kupaonici.
Zapamtite: Strpljenje. Ako je čep tvrd kao kamen, neće izaći danas. Treba mu vremena.
1. Maslinovo ulje – Sporo, ali sigurno
Ovo je moj favorit. Nema kemikalija, ne peče i imate ga u kuhinji.
Evo što radim: Navečer, prije spavanja, uzmem malo maslinovog ulja. Malo ga zagrijem – ne na vatri, nego stavim žličicu pod mlaz tople vode da se temperira. Ne želite hladno ulje u uhu, vjerujte mi, osjećaj je grozan.
Legnem na bok. Kapnem 2-3 kapi u uho. Masiram onaj mali trokutić ispred uha (tragus) da ulje sklizne dublje. Ostanem tako 10-15 minuta dok skrolam po mobitelu.
Ulje neće otopiti vosak kao kiselina. Ono ga natapa. Kao kad namočite stari kruh u vodu. Čep nabubri, omekša i počne se odvajati od zidova kanala. Radite ovo 3-4 dana zaredom. Često će komadić sam ispasti dok žvačete ili se tuširate.
2. Vodikov peroksid – Zvučni spektakl
Ako ste nestrpljivi, vodikov peroksid (3%, onaj iz ljekarne za dezinfekciju rana) je brža opcija. Ali pripremite se na doživljaj.
Prvi put kad sam ovo stavio u uho, mislio sam da mi netko prži pomfrit u glavi. Zvuk pjenušanja je glasan i bizaran. To je kemijska reakcija – peroksid otpušta kisik i razbija strukturu voska.
Pomiješam ga s malo tople vode (pola-pola). Kapnem u uho dok ležim. Slušam pjenušanje par minuta. Kad prestane “cvrčati”, okrenem glavu nad ručnik i pustim da iscuri. Ponekad izađe pjena koja je smeđa. Gadno? Da. Zadovoljavajuće? Apsolutno.
Pazite: Ako ste ikad imali probušen bubnjić ili vas uho boli, ne radite ovo. Peći će kao sam vrag.
3. Ispiranje (Samo kad je već mekano!)
Ovo je završni udarac. Nakon što ste par dana “marinirali” uho uljem, vosak je spreman za izlazak.
Kupio sam u ljekarni onu gumenu krušku (pumpicu). Napunim je toplom vodom. Temperatura je ovdje ključna. Ako je voda prehladna ili prevruća, zavrtjet će vam se u glavi tako jako da ćete morati sjesti na pod kupaonice. Ciljajte na temperaturu tijela.
Nagnem se nad umivaonik. Povučem ušku prema gore i natrag (da izravnam kanal). Štrcnem vodu lagano prema gornjem zidu kanala. Ne direktno u centar! Voda mora ući iza čepa i izgurati ga van.
Ponekad treba par pokušaja. A kad taj čep napokon izleti u umivaonik… osjećaj olakšanja je neopisiv. Svijet odjednom postane glasan i jasan. Čujete šuštanje vlastite odjeće. Fenomenalno.
Što je s onim svijećama za uši? (Molim vas, ne)
Prijatelj mi se kleo u te tuljce. “To ti napravi vakuum i izvuče sve van,” rekao je.
Glupost. Čista glupost.
Kupio sam ih, probao. Ležao sam s gorućom svijećom u uhu, osjećao se kao idiot. Kad smo otvorili ostatak svijeće, unutra je bilo “voska”. Kasnije sam pročitao da je to vosak od same svijeće, a ne iz mog uha. Znanstvenici su dokazali da te svijeće ne stvaraju nikakav vakuum.
Rizik? Opekline lica, kapanje vrućeg voska na bubnjić, bušenje bubnjića. Nije vrijedno toga. To je trik. Nemojte nasjedati.
Kad treba priznati poraz i otići doktoru?
Znam, muško ste (ili samo tvrdoglavi kao ja), ne da vam se sjediti u čekaonici zbog “malo voska”.
Ali postoji granica. Jednom sam čekao predugo. Gurao sam, ispirao, mučio to jadno uho tjedan dana. Na kraju sam dobio upalu zvukovoda jer je voda ostala zarobljena iza čepa. Bol je bila takva da nisam mogao spavati na toj strani.
Otiđite liječniku ako:
- Osjetite vrtoglavicu koja ne prestaje.
- Bol postane oštra.
- Imate iscjedak koji nije vosak (krv, prozirna tekućina).
- Unatoč tjedan dana kapljanja ulja, i dalje ste gluhi na to uho.
Doktor to riješi za 30 sekundi. Imaju ogromnu špricu ili mali usisavač. Nije ugodno, ali kad izvuku taj čep… preporodite se instantno.
Kako da se ovo ne ponovi?
Nakon što napokon otčepite uho, obećat ćete sami sebi da ćete bolje paziti. Ja jesam.
Moja nova rutina je jednostavna: ne radim ništa.
Ozbiljno. Pustim uši na miru. Tuširam se, obrišem ih ručnikom samo izvana (dokle ide prst preko ručnika, dalje ne). Jednom u dva tjedna kapnem malo ulja preventivno, čisto da se vosak ne osuši previše, pogotovo ljeti kad puno plivam i ronim. More zna isprati prirodnu masnoću i onda vosak nabubri.
Bacio sam one in-ear slušalice koje idu duboko u kanal i kupio naglavne. Skuplje su, ali uši mi dišu.
Borba s čepom u uhu je naporna, ali pobjediva. Samo polako, bez oštrih predmeta i s puno maslinovog ulja. Sretno i uživajte u zvukovima kad napokon probijete tu blokadu!
Često postavljena pitanja – Kako Očistiti Čep U Uhu
Zašto se uši stvaraju čepovi, i mogu li spriječiti njihov nastanak?
Čepovi u ušima nastaju najčešće zbog prekomjernog čišćenja uha štapićima ili agresivnog guranja voska unutra, što je pogrešno. Da bismo spriječili njihovo stvaranje, treba izbjegavati upotrebu štapića za uši i dozvoliti prirodnom vosku da obavi svoju funkciju, uz redovnu, ali nePrekomjernu higijenu.
Koji su simptomi da je u uhu čep, a kada je riječ o astojim mogući problem?
Simptomi čepa u uhu uključuju osjećaj punoće, smanjen sluh, glas unutar glave i tinitus. Ako je uho bolno na dodir ili curi gnoj, ili imate temperaturu, to je znak upale i potrebno je potražiti liječničku pomoć.
Kako sigurno ukloniti čep voska kod kuće, i koje metode su najučinkovitije?
Sigurne metode uključuju korištenje maslinovog ulja za omekšavanje voska, vodikovog peroksida za reakciju razgradnje voska, te ispiranje nakon što je vosak omekšan. Važno je biti strpljiv i ne forsirati uklanjanje, jer to može uzrokovati ozljede.
Zašto su svijeće za uši opasne i zašto ih ne treba koristiti?
Svijeće za uši su opasne jer ne stvaraju vakuum za uklanjanje voska, a mogu izazvati opekline ili ozlijede na licu ili bubnjiću. Znanstvene studije su potvrdile da su neefikasne i rizične, te se od njih treba kloniti.
