Ruke su mi se tresle. Ne od hladnoće, iako je bio studeni na Dunavu i košava je rezala kroz kosti, nego od čistog, sirovog bijesa. Upravo sam izgubio mrenu. I to ne bilo kakvu mrenu. Bila je to ona “podmornica” koju čekaš cijelu sezonu, ona koja ti savije štap do drške i natjera te da posumnjaš u svaku odluku koju si donio tog jutra. Otišla je. Zašto? Jer sam bio lijen. Jer sam mislio da je moj “univerzalni” čvor dovoljno dobar za udicu s pločicom. Kakva greška.
Gledao sam u onaj pig-tail, onu uvijenu svinjsku repicu na kraju predveza koja mi se rugala na sivom svjetlu zore, i tada mi je sinulo. Nije stvar u skupom štapu. Nije stvar u roli od 500 eura. Sve to padne u vodu—doslovno i figurativno—ako onaj jedan milimetar spoja metala i najlona popusti.
Zato pišem ovo. Ne da bih vam pametovao, nego da vam uštedim tu bol. Većina ribolovaca bježi od udica bez rupe (spade end) kao vrag od tamjana. Vele, komplicirano je. Vele, treba ti povećalo. Ali istina? Istina je da ako ne znate kako vezati udicu bez rupe, propuštate polovicu potencijala svog ribolova. Ovo je vodič bez rukavica, pisan iz blata i iskustva.
Više iz kategorije
Ključne Točke (Key Takeaways)
- Prirodna Prezentacija: Udica s pločicom je lakša i omogućuje mamcu da pada kroz vodu onako kako priroda nalaže, a ne kao kamen.
- Fizika Poluge: Pravilno vezan čvor (najlon s unutarnje strane) stvara smrtonosnu polugu koja kvači ribu čim zategne sistem.
- Snaga bez Čvora: Tehnički, ovo nije klasičan čvor koji guši najlon; ovo je nizuvoj koji raspoređuje silu duž vrata udice, čuvajući linearnu nosivost.
- Mokra Veza: Slina je vaš najbolji prijatelj. Zatezanje na suho je smrtna presuda za najlon, spalit ćete ga trenjem prije nego zabacite.
- Ritual, ne Obaveza: Vezanje ovih udica mora postati automatizam, vještina u prstima koja radi i u mraku.
Zašto se uopće mučiti s pločicom kad imamo udice s ušicom?
Pitanje je na mjestu. Ušica je jednostavna. Provučeš, zavežeš, baciš. Gotovo. Pa zašto onda svi natjecatelji, svi oni majstori koji na vaganju donose pune čuvarice dok mi ostali sjedimo praznih ruku, koriste pločicu? Nije to mazohizam. To je matematika.
Udice s ušicom su teške. Taj mali krug metala dodaje težinu tamo gdje je ne želite. Kada lovite ploticu na Kupi ili opreznu babušku na nekom zatravljenom jezeru, ta riba ne usisava mamac kao usisavač. Ona ga “pipa”. Ona ga lebdi u ustima. Ako osjeti neprirodnu težinu, pljune ga brže nego što vi možete trepnuti. Udica s pločicom je aerodinamičnija, lakša i finija.
Sjećam se kad mi je stari mentor, Joža, pokazao razliku u čaši vode. Bacio je crvića na udici s ušicom i onog na pločici. Ovaj s ušicom je potonuo ‘glavom’ dolje. Ovaj na pločici je lelujao. “Vidiš razliku?” pitao me. “Riba vidi isto to.” Od tog dana, moja kutija s priborom se promijenila. Ako želite prevariti ribu koja je preživjela sve i svašta, morate razmišljati o mikronima i miligramima.
Što vam zapravo treba (a da ne bankrotirate)?
Ne trebate laboratorij. Trebate samo par osnovnih stvari, ali one moraju biti kvalitetne. Prvo, najlon. Nemojte vježbati s onim skupim fluorokarbonom koji košta kao suho zlato. Uzmite običan, jeftin monofil, po mogućnosti u boji (crveni ili žuti) da vidite što radite. Debljina? Za učenje, 0.20 mm je idealno. Dovoljno debelo da ga osjetite pod prstima, dovoljno tanko da se ponaša kao ribolovni najlon.
Udice. Ovdje nemojte štedjeti. Kupite paketić veličine 4 ili 6, ali model s pločicom. Zašto velike? Jer ćete na veličini 18 izgubiti živce i volju za životom ako tek učite. Velika udica vam daje prostor za manevriranje.
I treće, škare. Ali ne one tupe škare iz kuhinje kojima žena reže piletinu. Trebaju vam oštre, precizne škarice za upredenicu ili monofil. Kad odrežete višak najlona, to mora biti čist rez, bez “cufanja”. Ako ostavite one male dlačice, one skupljaju travu, mulj i, vjerujte mi, riba to vidi.
Kako taj famozni čvor zapravo funkcionira?
Zaboravite dijagrame iz knjiga iz 80-ih. Idemo to riješiti onako kako se rješava na vodi. Zamislite da omotavate zavoj oko prsta. To je princip. Vi zapravo ne vežete čvor u klasičnom smislu; vi armirate najlon oko metala.
Uzmite udicu u lijevu ruku (ako ste dešnjak). Držite je za sam luk, tamo gdje će riba visjeti. Pločica gleda udesno. Sada, napravite veliku petlju s najlonom. Položite jedan krak te petlje uz vrat udice. Trebate imati tri stvari paralelne: vrat udice, krak najlona koji ide gore, i krak koji ide dolje.
Sada nastupa magija. Prstima desne ruke uhvatite onaj krak petlje koji vam je bliži i počnite namatati. Ne oko samog najlona, nego oko vrata udice I onog dijela najlona koji ste prislonili uz njega. Motate od pločice prema luku. Znači, spuštate se dolje.
Svaki namotaj mora biti vojnički precizan. Jedan do drugog. Nema preskakivanja. Nema križanja. Ako se najlon prekriži, tu puca. Točka. Napravite 7 do 10 namotaja. Zašto toliko? Jer to stvara “jastuk” koji apsorbira udarce. Kad završite motanje, onaj slobodni kraj provucite kroz ostatak petlje i polako, ali vraški polako, povucite glavni najlon dok sve ne sjedne na svoje mjesto.
Gdje većina nas griješi i gubi ribu života?
Ovo je dio koji boli, jer sam sve ove greške napravio osobno. Prva i osnovna: Položaj najlona na izlazu.
Ovo zapamtite, istetovirajte si na podlakticu ako treba: Najlon UVIJEK mora izlaziti s UNUTARNJE strane pločice. Ne s vanjske. Ne bočno. S unutarnje. Zašto? Fizika. Kad zategnete štap, ako je najlon unutra, udica se rotira prema unutra – točno u donju usnu ribe. Ako je s vanjske strane, udica se otvara i izlijeće van. Koliko sam samo riba izgubio dok mi netko nije objasnio taj detalj…
Druga greška je “spaljivanje”. Najlon je plastika. Kad ga naglo zategnete, trenje stvara temperaturu koja ga topi. To ne vidite golim okom, ali pod mikroskopom taj najlon izgleda kao da ga je netko žvakao. Prije nego što zategnete čvor do kraja, stavite ga u usta. Dobro ga naslinite. Zvuči gadno onima koji ne pecaju, ali mi znamo. Slina hladi i podmazuje. Tek onda zategnite.
I treća greška – loše udice. Jeftine udice često imaju oštre rubove na samoj pločici. To je kao da vežete najlon oko žileta. Prva kontra, i tink – najlon puca točno na pločici. Kupujte provjereno. Gamakatsu, Owner, Colmic. Neka košta euro više, vrijedi svake lipe kad imate ribu na štapu.
Jesu li ručni vezači prevara ili spas?
Sjedili smo na dravi kod Osijeka, ja i moj prijatelj Davor. Ja sam se mučio s veličinom 22, prsti su mi bili kao ćevapi, a on je vadio predvez za predvezom, savršen, kao iz tvornice. “Daj, ne budi tvrdoglav,” bacio mi je malu crvenu napravicu. Ručni vezač.
Iskreno? Bio sam skeptičan. Mislio sam da je to za one koji ne znaju “pravi” zanat. Krivo. Ručni vezač (hook tyer) je genijalan izum. Omogućuje vam da zategnete čvor jače nego što biste ikada mogli prstima, a da se ne porežete. Posebno je koristan zimi ili kad radite s ekstremno tankim najlonima (0.08 mm, 0.10 mm).
Ali, postoji “ali”. Morate znati vezati i prstima. Što ako vam vezač padne u visoku travu? Što ako ga zaboravite u drugom prsluku? Prsti su uvijek s vama. Moj savjet: kod kuće, kad pripremate 50 predveza za sezonu uz kavu i muziku, koristite vezač. Na vodi, kad treba na brzinu promijeniti udicu jer je jato podusta ušlo u hranu, koristite prste. To je brže.
Koji najlon zapravo “voli” pločicu?
Nije svaki najlon isti, i nemojte da vas trgovci uvjere u suprotno. Za vezanje na pločicu, krutost je neprijatelj. Ako uzmete onaj tvrdi, žičani fluorokarbon, on će se opirati. Neće htjeti sjesti uz vrat udice. Odmotavat će se. Borit ćete se s njim.
Tražite najlone koji su mekani, podatni. Često na špulama piše “Soft” ili “Rig Line”. Ti najloni se “lijepe” za metal. Kad napravite namotaj, on ostaje tamo. Također, pazite na debljinu. Ne možete vezati sajlu na malu udicu.
Postoji jedno nepisano pravilo balansa:
- Udice 18-22 idu na najlon 0.08 – 0.10 mm.
- Udice 14-16 idu na 0.12 – 0.14 mm.
- Udice 10-12 idu na 0.16 – 0.18 mm.
Ako pokušate vezati 0.20 mm na udicu veličine 20, izgledat će kao da ste zavezali sidreni lanac oko igle. Pločica neće moći zadržati čvor i on će skliznuti preko nje. Vidio sam to previše puta.
Kako ovaj čvor zapravo mijenja igru na vodi?
Ovdje stvari postaju ozbiljne. Nije stvar samo u tome da udica ne otpadne. Stvar je u tome kako se ponaša u vodi.
Kad lovite bolonjezom (na plovak) u tekućoj vodi, vi stalno “štopate” sistem. Zatežete, popuštate. Ako imate udicu s ušicom vezanu labavim čvorom, udica pleše kako ona hoće. Ali s pločicom, udica je fiksni produžetak najlona. Ona stoji pod kutom koji vi odredite.
Sjećam se jednog natjecanja na jezeru Finzula. Riba je bila izuzetno, izuzetno oprezna. Svi oko mene su lovili, ali su imali puno promašaja. Griz, kontra, ništa. Griz, kontra, ništa. Imao sam isti problem. Onda sam sjeo, odrezao udicu i zavezao novu, pazeći manijakalno da najlon izlazi točno po sredini, s unutarnje strane. Sljedećih pet grizeva – pet riba.
Zašto? Jer kad riba usisa mamac i krene ga ispljunuti (a to rade puno češće nego što mi mislimo), pravilan kut najlona na pločici otežava izbacivanje udice. Vrh se zapikne u usnu prije nego što ga ona stigne izbaciti. To su ti detalji koji dijele majstore od nas ostalih smrtnika.
Zablude koje kruže ribičkim pričama
“Ma to puca.” “To je samo za kedere.” Slušao sam te priče godinama po birtijama uz rijeke.
Najveća zabluda je da udica s pločicom ne može držati veliku ribu. Prijatelju, ljudi su vadili šarane od 20 kila na udice s pločicom. Nosivost ne ovisi o rupi ili pločici, ovisi o kvaliteti čelika i kvaliteti vašeg čvora. Zapravo, čvor na pločici često je jači jer nema onog oštrog loma najlona kakav se događa na ušici kod Clinch čvora. Sila je linearna.
Druga zabluda je da štuka ili smuđ grizu najlon na pločici. Ako štuka dođe do najlona, prerezat će ga, bilo tu pločica, ušica ili zlatna poluga. Tu pomaže samo sajlica. Ali za smuđa na kedera? Pločica je zakon. Manje se vidi, lakša je, keder dulje živi i prirodnije pliva.
Kako testirati svoju kreaciju prije nego što bude prekasno?
Nikad ne vjerujte sebi. To je moje pravilo. Čak i ako sam zavezao tisuću udica, svaku, ali baš svaku, testiram.
Prvo, test klizanja. Uhvatim udicu za luk (pazite prste, zaboga) i drugom rukom povučem najlon. Jako. Ako se čvor i za milimetar pomakne ili zarotira oko vrata – reži i bacaj. Ne popravljaj. Bacaj. Taj čvor je mrtav.
Drugo, test pločice. Povucite najlon prema natrag, preko pločice. Gledajte hoće li skliznuti. Mora stajati čvrsto ukopan ispod proširenja. Ako “pleše” oko ruba pločice, pri prvoj jačoj borbi s ribom skliznut će van.
I treće, pogledajte ga. Je li uredan? Jesu li namotaji kao vojnici? Ako izgleda kao gnijezdo koje je napravila pijana ptica, neće držati. Estetika je ovdje funkcionalnost. Lijep čvor je jak čvor.
Što kad vam se prsti smrznu a riba grize kao luda?
Zima. Vrijeme škobalja. Vani je minus tri, voda se ledi na vodilicama, a vi morate promijeniti udicu jer ste zapeli za dno. Prsti vas ne slušaju, drveni su.
Ovdje priprema spašava glavu. Ja zimi nosim “prijedloške”. Kod kuće, na toplom, navežem dvadeset predveza različitih duljina i spremim ih u onu pernicu za predveze. Na vodi samo izvadim gotov, spojim “omča na omču” i pecam dalje. Tko god pokuša vezati veličinu 18 na minusu, taj ili je mazohist ili ima cirkulaciju superjunaka.
Također, grijte ruke. Držite ih u džepovima kad ne držite štap. Imajte onaj mali grijač za ruke. Ako izgubite osjet u jagodicama, nećete osjetiti onaj ključni trenutak kad čvor “sjeda”. Zategnut ćete previše ili premalo.
Zašto je ovo više od samog ribolova?
Možda zvuči patetično, ali ima nešto u tom trenutku kad sjedite uz vodu i vežete udicu. Fokus. Svijet stane. Nema kredita, nema šefa koji viče, nema politike. Samo vi, komad najlona i komad čelika.
To je meditacija. Kad uspijete zavezati savršen čvor, onaj koji izgleda kao da je strojno napravljen, osjetite mali ponos. To je vještina. To je zanat. Niste samo kupili rješenje, napravili ste ga svojim rukama.
I onaj osjećaj kad izvučete ribu, pogledate joj u usta i vidite da udica stoji točno tamo gdje treba, u on
Često postavljena pitanja – Kako Vezati Udicu Bez Rupe
Kako pravilno vezati udicu bez rupe s pločicom za ribolov?
Pravilno vezanje udice bez rupe s pločicom zahtijeva specifičan čvor koji raspoređuje silu duž vrata udice, koristeći precizno namotavanje najlona oko metala, s paznjom na pritisak i pričvršćenje, kako bi se osigurala čvrstoća i prirodan pad mamca u vodi.
Zašto je bitno da najlon izlazi s unutarnje strane pločice?
Najlon mora izlaziti s unutarnje strane pločice zbog fizike; to omogućava udici da se rotira prema unutra pri zatezanje štapa, što dovodi do pravilne prezentacije mamca i povećava šanse za ulov, dok vanjski izlaz uzrokuje otvaranje udice i gubitak ribe.
Koje pogreške najčešće dovode do gubitka ribe pri korištenju udica s pločicom?
Najčešće pogreške uključuju pogrešan položaj najlona, prebrzo zatezanje čvora bez mazanja slinom, loše kvalitete udice te neprovjeren čvor, sve što može uzrokovati da udica sklizne ili da riba otkači, čime se gubi potencijalni ulov.
Kako prema testiranju osigurati da je čvor jak i siguran?
Prije korištenja, svaku veza treba testirati tako da povučete najlon, provjerite da se čvor ne pomiče ili ne skliže te da čvor ostaje čvrsto na mjestu, a namotaji na pločici trebaju biti uredni i čvrsti, bez kruženja ili preklapanja najlona.
Zašto je važno koristiti kvalitetne i mekane najlone za vezanje s pločicom?
Kvalitetni, mekani i podatni najloni omogućuju glatko namotavanje i čvrsto prianjanje uz metal, što osigurava bolje prilagođavanje čvora i pouzdanost pri zatezanju, dok tvrdi najloni mogu se opirati i otežati vezanje te uzrokovati puknuće.
