Kako Ukiseliti Kupus: Korak Po Korak Do Savršenog Okusa

Sjećam se kao da je bilo jučer. Hladni jesenski zrak, miris vlažne zemlje iz podruma i djedove ogromne, snažne ruke kako ribaju glavicu za glavicom. To je bio ritual. Znak da zima dolazi. Zvuk ribeža i ritmično nabijanje kupusa u drvenoj kaci bili su zvučna podloga mog djetinjstva. Godinama kasnije, kad sam se prvi put sam upustio u avanturu zvanu “kako ukiseliti kupus”, mislio sam da znam sve. Gledao sam djeda stotinu puta. Kako teško može biti?

Moja prva tura bila je… pa, recimo samo da je bila katastrofa. Preslana, gnjecava i nimalo nalik onom hrskavom, kiselkastom savršenstvu iz djedove kace. Ali nisam odustao. Učio sam, griješio, isprobavao i konačno, nakon nekoliko sezona, uspio. Shvatio sam da kiseljenje kupusa nije samo recept. To je vještina, umjetnost i, iznad svega, proces koji traži strpljenje i razumijevanje.

Upravo to znanje, stečeno kroz vlastite neuspjehe i pobjede, želim podijeliti s vama. Ovo nije samo još jedan suhoparni recept. Ovo je detaljan vodič, korak po korak, koji će vas provesti kroz cijeli proces. Od izbora prave glavice na tržnici do trenutka kada s ponosom na stol iznesete sarmu napravljenu od vašeg, savršeno ukiseljenog kupusa. Krenimo zajedno na ovo putovanje okusa.

Više iz kategorije Voće i povrće:

Kako Ispeći Kestene U Pećnici

Kako Ispeći Lješnjake

Ključni Koraci za Savršeni Kiseli Kupus

• Pravi odabir je pola posla: Uvijek birajte čvrste, teške i zbijene glavice kupusa. Varaždinski kupus je tradicionalni favorit s razlogom.
• Čistoća je imperativ: Sva oprema, od kace do kamena za pritiskanje, mora biti besprijekorno čista kako bi se spriječio rast neželjenih bakterija.
• Sol je vaš najbolji prijatelj (u pravoj mjeri): Koristite krupnu, nejodiranu morsku sol. Zlatno pravilo je 2-3% soli na ukupnu težinu naribanog kupusa.
• Nabijanje nije samo tradicija: Snažno i temeljito nabijanje (gaženje) ključno je za istiskivanje vode iz kupusa, što stvara prirodni rasol neophodan za fermentaciju.
• Strpljenje se isplati: Fermentacija je prirodan proces koji traje. Redovito pretakanje rasola i kontrola temperature osigurat će vrhunski rezultat nakon 3 do 6 tjedana.

Zašto je Domaći Kiseli Kupus Toliko Bolji od Kupovnog?

Pitate se isplati li se uopće sav taj trud? Apsolutno. Razlika između domaćeg i industrijski proizvedenog kiselog kupusa je kao nebo i zemlja. Kupovni kupus često prolazi kroz proces pasterizacije kako bi mu se produžio rok trajanja. Nažalost, taj proces uništava upravo ono najvrjednije u njemu – probiotike. Te dobre bakterije, koje nastaju prirodnom fermentacijom, izuzetno su korisne za zdravlje naših crijeva i cjelokupnog imuniteta.

Osim zdravstvenih prednosti, tu je i okus. Domaći kiseli kupus ima kompleksniju, bogatiju aromu i onu savršenu, hrskavu teksturu. Vi kontrolirate sve – od razine slanosti do kiselosti. Možete ga prilagoditi točno svom ukusu. Kada jednom probate pravi, domaći kiseli kupus, shvatit ćete da se ne radi samo o hrani. Radi se o autentičnom okusu koji budi sjećanja i stvara nove uspomene. To je okus tradicije.

Koji Kupus Odabrati za Najbolje Rezultate?

Sve počinje na tržnici ili u vašem vrtu. Ne možete napraviti vrhunski kiseli kupus od loše sirovine. Izbor prave sorte i kvalitete glavica apsolutno je presudan za konačni ishod. Iako se može ukiseliti gotovo svaka sorta, neke su se jednostavno pokazale superiornijima za ovaj proces. U Hrvatskoj, kada se spomene kiseljenje, dvije sorte odmah padaju na pamet: Varaždinski i Ogulinski kupus.

Varaždinski kupus, sa svojim plosnatim, zbijenim glavicama i tankim listovima, smatra se kraljem kiseljenja. Njegova struktura idealna je za ribanje i odlično otpušta vodu, što je ključno za stvaranje rasola. S druge strane, Ogulinski kupus, s okruglijim glavicama, također je izvrstan izbor, poznat po svojoj kvaliteti. Koju god sortu odabrali, važno je da je kupus kasni, jesenski. Taj kupus je zreliji, slađi i ima čvršću strukturu koja će izdržati proces fermentacije i ostati hrskav.

Kako Prepoznati Savršenu Glavicu za Kiseljenje?

Kada stojite pred hrpom kupusa, kako znati koji je onaj “pravi”? Postoji nekoliko trikova. Prvo, uzmite glavicu u ruke. Trebala bi biti teška za svoju veličinu. To je znak da je puna vode i da su listovi gusto zbijeni. Lagana glavica je vjerojatno šupljikava i suha.

Drugo, stisnite je. Djed me naučio da glavica mora biti tvrda kao kamen. Ne smije se ugibati pod pritiskom prstiju. To jamči da su listovi čvrsti i da će ostati hrskavi. Treće, pogledajte boju i vanjske listove. Boja bi trebala biti zdrava, bijelo-zelenkasta, bez tamnih mrlja ili znakova truljenja. Nekoliko oštećenih vanjskih listova je u redu, njih ionako skidate, ali ako primijetite puno smeđih ili crnih točkica, radije preskočite tu glavicu. Birajte zdrave, jedre i snažne glavice – one su temelj za savršeni kiseli kupus.

Što mi Sve Treba od Opreme Prije Nego Krenem?

Prije nego što se kuća ispuni mirisom svježeg kupusa, važno je pripremiti sav alat. Dobra organizacija štedi vrijeme i živce. Srećom, za kiseljenje kupusa ne treba vam nikakva svemirska tehnologija, već nekoliko osnovnih, ali ključnih stvari koje su naši stari koristili generacijama. Sve što koristite mora biti besprijekorno čisto! Operite sve vrućom vodom, a neki prakticiraju i ispiranje octom kako bi bili sigurni da su uklonili sve neželjene mikroorganizme.

Evo popisa osnovne opreme koja će vam trebati:

• Kaca ili bačva: Ovo je srce operacije. Tradicionalno se koriste drvene kace, ali danas su najčešće one plastične, prehrambene (s certifikatom da su za ljudsku upotrebu). Važno je da je dovoljno velika za količinu kupusa koju planirate kiseliti i da ima širok otvor.
• Ribež ili oštar nož: Za pretvaranje glavica u tanke rezance. Veliki, oštri ribež znatno će ubrzati proces, ali ako ga nemate, poslužit će i veliki, oštar kuhinjski nož i malo strpljenja.
• Velika posuda ili korito: Trebat će vam nešto u čemu ćete miješati naribani kupus sa solju prije nego što ga stavite u kacu.
• Pritiskač i kamen: Nakon što složite kupus, morate ga pritisnuti da ostane potopljen u rasolu. Za to se obično koristi drveni ili plastični pritiskač (dva drvca u obliku križa) na koji se stavlja teški, čisti kamen. Kamen ne smije biti vapnenac jer bi reagirao s kiselinom. Najbolji je riječni oblutak.
• Mrežica ili gaza: Stavlja se preko kupusa, a ispod pritiskača, kako bi spriječila da isplivaju komadići i pokvare se na zraku.

Kako Pravilno Pripremiti Kupus za Kiseljenje?

Sada kada je oprema spremna, vrijeme je da se posvetimo glavnoj zvijezdi – kupusu. Pravilna priprema ključna je faza koja izravno utječe na kvalitetu i sigurnost konačnog proizvoda. Prvi korak je čišćenje. Svakoj glavici skinite vanjskih 2-3 lista. Oni su obično oštećeni, prljavi i žilaviji. Sačuvajte nekoliko zdravih velikih listova sa strane, trebat će nam kasnije.

Očišćene glavice zatim operite pod mlazom hladne vode kako biste uklonili eventualne nečistoće. Neki preskaču ovaj korak, ali ja ga uvijek prakticiram radi sigurnosti. Nakon pranja, glavice prerežite na pola ili na četvrtine i oštrim nožem izrežite tvrdi korijen, takozvani “kocen”. On je previše tvrd za kiseljenje i može dati gorak okus. Ovako pripremljen kupus spreman je za najvažniji dio – usitnjavanje. Tu se postavlja vječno pitanje i dilema svakog majstora kiselog kupusa.

Ribaš li ga ili Režeš na Četvrtine?

Ovo je pitanje stila, tradicije i namjene. Ne postoji jedan točan odgovor, a mnogi, uključujući i moju obitelj, prakticiraju kombinaciju obje metode. Najčešći način je ribanje kupusa na tanke rezance. Ribani kupus se lakše nabija, brže otpušta vodu i brže se kiseli. Idealan je za pripremu dinstanog kupusa, krpica sa zeljem ili kao salata. Ako imate dobar, oštar ribež, posao ide relativno brzo.

S druge strane, kiseljenje cijelih glavica ili polovica/četvrtina ima svoje čari. Glavice se kisele sporije, ali su nezamjenjive za sarmu. Nema boljeg lista za sarmu od onog s domaće kisele glavice! Moj djed je uvijek na dno kace stavio nekoliko redova ribanog kupusa, zatim bi ugurao nekoliko čvrstih, manjih glavica sa strane, pa nastavio s ribanim. Tako bismo imali i jedno i drugo – savršene listove za sarmu i ribani kupus za sva ostala jela. To je, po mom mišljenju, dobitna kombinacija.

Koja je Tajna Savršenog Omjera Soli i Kupusa?

Ako postoji jedan korak koji može uništiti ili proslaviti vaš kiseli kupus, onda je to omjer soli. Sol ovdje nije samo začin. Ona igra ključnu ulogu u procesu fermentacije. Sol izvlači vodu iz stanica kupusa, stvarajući tako rasol u kojem će se odvijati fermentacija. Također, sol sprječava rast štetnih bakterija, plijesni i kvasaca, dok istovremeno stvara idealno okruženje za rast korisnih bakterija mliječne kiseline (laktobacila), koje su odgovorne za proces kiseljenja.

Zlatno pravilo, kojeg se drže iskusni majstori, jest omjer od 2 do 3% soli na ukupnu težinu pripremljenog kupusa. Što to znači u praksi? Na 10 kilograma očišćenog i naribanog kupusa, trebat će vam između 200 i 300 grama soli. Početnicima bih preporučio da se drže donje granice, oko 2% (200 g na 10 kg), jer je lakše kasnije dosoliti rasol ako je potrebno, nego spasiti preslan kupus. Izvažite kupus nakon što ste ga očistili i naribali, i prema toj težini precizno izvažite sol. Nemojte raditi “od oka”, jer vas to može skupo koštati.

Mogu li Koristiti Običnu Kuhinjsku Sol?

Ovo je vrlo važno pitanje. Odgovor je – ne, ako je ikako moguće. Obična, sitna kuhinjska sol najčešće sadrži jod i aditive protiv zgrudnjavanja. Jod može inhibirati rast korisnih bakterija i usporiti ili zaustaviti fermentaciju. Također, može uzrokovati da kupus i rasol potamne, što nije lijepo vidjeti. Aditivi protiv zgrudnjavanja mogu, pak, učiniti rasol mutnim.

Najbolji izbor je krupna, nejodirana morska ili kamena sol. Ona je čista, bez dodataka, i savršeno će odraditi svoj posao. Krupna sol se sporije otapa i ravnomjernije raspoređuje dok nabijate kupus. Uvijek pročitajte deklaraciju na pakiranju i provjerite da sol ne sadrži jod. Taj mali detalj čini ogromnu razliku u konačnom rezultatu. Ulaganje u kvalitetnu sol je ulaganje u savršen okus vašeg domaćeg kiselog kupusa.

Kako Izgleda Postupak Slaganja Kupusa u Kacu? (Korak po Korak)

Ovo je trenutak kada teorija postaje praksa. Miris svježe naribanog kupusa i soli ispunit će prostoriju. To je trenutak koji me uvijek vrati u djedov podrum. Zasučite rukave, ovo je fizički dio posla, ali i najzabavniji.

Korak 1: Na dno prazne, čiste kace stavite sloj naribanog kupusa debljine 15-20 centimetara. Ako želite, na samo dno možete staviti i nekoliko onih cijelih listova koje ste sačuvali.

Korak 2: Pospite taj sloj kupusa ravnomjerno s dijelom pripremljene soli. Ne trebate biti matematički precizni sa svakim slojem, važno je da do kraja potrošite svu sol.

Korak 3: E, sad slijedi ključni dio. Nabijanje. Tradicionalno se to radilo nogama (u čistim čizmama, naravno), ali danas je praktičnije koristiti drveni bat ili jednostavno stisnutu šaku. Cilj je snažno i ritmično nabijati kupus dok ne vidite da počinje puštati vodu. Morate ga “slomiti”. Čut ćete kako krcka i vidjet ćete kako se volumen smanjuje, a na površini se pojavljuje sok. Sjećam se djedovog ritma, tup-tup-tup, dok se sok nije počeo sjajiti oko njegovih čizama.

Korak 4: Ponavljajte postupak. Novi sloj kupusa, pospite solju, pa opet nabijanje. Ponavljajte dok ne potrošite sav kupus i sol. Ako kiselite i glavice, sada je vrijeme da ih ugurate uz rub kace, između slojeva ribanog kupusa.

Korak 5 (opcionalno): Između slojeva možete dodati i neke začine po želji. Klasični dodaci su papar u zrnu i lovorov list. Neki vole dodati i kriške dunje ili jabuke za posebnu aromu.

Zašto je Toliko Važno Dobro “Izgaziti” Kupus?

Mnogi početnici podcijene ovaj korak. Misle da je dovoljno samo složiti kupus i posoliti ga. To je bila moja greška kod prvog pokušaja. Bio sam nestrpljiv. Samo sam lagano pritisnuo kupus, vidio da nema dovoljno soka, pa sam panično nalio ogromnu količinu slane vode. Rezultat? Kupus koji je plivao u preslanom rasolu, nikad nije postigao pravu kiselost i na kraju je bio gnjecav i nejestiv. Lekcija naučena na teži način.

Snažno nabijanje, ili “gaženje”, nije samo dio folklora. To je znanost. Mehaničkim pritiskom razbijate stanične stijenke kupusa, što omogućuje soli da izvuče vodu iz njih. Ta voda, bogata šećerima iz kupusa, postaje prirodni rasol. To je tekućina u kojoj će se hraniti i razmnožavati dobre bakterije. Ako ne istisnete dovoljno prirodnog soka, morat ćete dodavati vodu, što razrjeđuje koncentraciju šećera i okusa. Takav kupus teže fermentira i skloniji je kvarenju. Zato, ne budite lijeni. Uložite snagu i energiju u ovaj korak. Svaka kap znoja isplatit će se kada probate taj hrskavi, savršeno kiseli zalogaj.

Što Nakon Što je Kupus Složen? Vrijeme je za Fermentaciju!

Uspješno ste složili i nabili sav kupus. Kaca je skoro puna, a na vrhu bi se već trebao vidjeti sloj rasola. Sada je vrijeme da osigurate da proces fermentacije teče glatko i bez problema. Preko vrha složenog kupusa posložite one cijele listove koje ste sačuvali na početku. Oni će djelovati kao prva barijera.

Preko listova stavite čistu mrežicu ili gazu. Njezin je zadatak da zadrži i najsitnije komadiće kupusa ispod površine rasola. Bilo koji komadić koji ispliva i dođe u kontakt sa zrakom će se pokvariti i može ugroziti cijelu turu. Na mrežicu zatim položite drveni ili plastični pritiskač, a na njega teški kamen. Pod težinom kamena, razina rasola bi se trebala podići i potpuno prekriti kupus za nekoliko centimetara. To je prizor koji želite vidjeti. Kupus mora biti u anaerobnim uvjetima (bez zraka) da bi se pravilno fermentirao.

Koliko Vode Trebam Dodati?

Idealno, nimalo. Ako ste dobro nabili kupus, on bi unutar 24 sata trebao pustiti dovoljno vlastitog soka da potpuno prekrije sam sebe. Zato je važno pričekati barem jedan dan prije nego što donesete odluku o dodavanju vode.

Ako i nakon 24 sata rasol ne prekriva kupus, tek tada smijete dodati tekućinu. Ali, nikako ne običnu vodu! Pripremite slanu otopinu u istom omjeru u kojem ste solili kupus – otprilike 20 grama nejodirane soli na 1 litru prokuhane i ohlađene vode. Dolijevajte polako, samo onoliko koliko je potrebno da kupus bude potopljen 3-4 centimetra. Previše dodane vode razrijedit će okus i usporiti fermentaciju. Strpljenje je ključ.

Kako Znam da je Fermentacija Počela i Što da Radim?

Ovisno o temperaturi prostorije, prve znakove fermentacije primijetit ćete za dva do tri dana. Na površini rasola pojavit će se sitni mjehurići, a prostorijom će se početi širiti karakterističan, oštar, kiselkasti miris. To je dobar znak! To znači da su bakterije mliječne kiseline počele svoj posao, pretvarajući šećere iz kupusa u mliječnu kiselinu. Ova faza, poznata kao “burna fermentacija”, traje otprilike tjedan dana.

U ovom periodu ključno je raditi jednu stvar – pretakanje rasola. To je postupak koji osigurava ravnomjernu fermentaciju, sprječava kvarenje i razvoj loših mirisa. Postupak je jednostavan. Uzmite čisto crijevo (poput onog za vino), jedan kraj gurnite do dna kace, a na drugi kraj povucite ustima (ili pumpicom) dok rasol ne krene. Pustite da rasol isteče u čistu kantu, a zatim ga pažljivo prelijte natrag u kacu, preko vrha. Time se rasol prozračuje, miješa i osigurava da sol i kiselina dođu do svakog dijela kupusa. Za više informacija o procesima fermentacije u hrani, možete se informirati na stranicama Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu.

Koliko Često Trebam Pretakat Rasol?

Učestalost pretakanja ovisi o fazi fermentacije. Tijekom prve, burne faze, koja traje otprilike tjedan dana, preporučuje se pretakati rasol svaki dan ili barem svaki drugi dan. Tada je aktivnost bakterija najveća i stvara se najviše plinova. Nakon tog prvog tjedna, kada se fermentacija smiri, dovoljno je pretakati jednom do dva puta tjedno. Cijeli proces pretakanja traje dok kupus ne postigne željenu kiselost, obično 3 do 4 tjedna. Ovaj postupak možda se čini kao dodatan posao, ali vjerujte mi, on je razlika između dobrog i vrhunskog kiselog kupusa.

Gdje je Najbolje Držati Kacu s Kupusom?

Položaj vaše kace ima velik utjecaj na brzinu i kvalitetu fermentacije. Temperatura je ključni faktor. Idealna temperatura za prvu, burnu fazu fermentacije je između 18 i 22 stupnja Celzijusa. To je sobna temperatura koja potiče brz početak rada korisnih bakterija. U ovim uvjetima, prva faza će trajati oko tjedan dana.

Nakon toga, za drugu, tihu fazu zrenja, kacu bi trebalo premjestiti na hladnije mjesto. Idealna temperatura za dugoročno čuvanje i zrenje kupusa je između 0 i 12 stupnjeva Celzijusa. Hladnija temperatura usporava fermentaciju, što omogućuje razvijanje finijih, kompleksnijih aroma i čuva hrskavost kupusa. Podrum, hladna garaža ili ostava su savršena mjesta. Važno je izbjegavati velike oscilacije temperature i direktnu sunčevu svjetlost. Stabilni i hladni uvjeti jamče da će vaš kupus ostati kvalitetan tijekom cijele zime.

Kada ću Znati da je Moj Kiseli Kupus Spreman za Jelo?

To je pitanje od milijun dolara! Ne postoji točan dan ili datum. Spremnost kupusa ovisi o temperaturi, količini soli i vašem osobnom ukusu. Općenito, proces traje od 3 do 6 tjedana. Na višim temperaturama bit će gotov brže, a na nižim će mu trebati duže.

Najbolji i jedini pravi način da provjerite je li gotov jest – probati ga. Nakon otprilike tri tjedna, gurnite ruku (čistu, naravno!) duboko u kacu i izvucite malo ribanog kupusa. Isperite ga kratko pod vodom da uklonite višak soli s površine i probajte. Kakav bi trebao biti? Trebao bi imati ugodnu kiselost koja ne peče za jezikom, trebao bi biti slan, ali ne preslan, i što je najvažnije, trebao bi biti hrskav pod zubima.

Ako je još uvijek previše slan i nedovoljno kiseo, pustite ga još tjedan dana pa probajte ponovno. Onaj trenutak kad ga probate i kažete “To je to!”, e to je neprocjenjivo. To je trenutak kad znate da ste uspjeli. Moja druga tura, nakon one slane katastrofe, bila je upravo takva. Taj okus pobjede nikad neću zaboraviti.

Kako Mogu Riješiti Najčešće Probleme kod Kiseljenja?

Čak i najiskusnijima se ponekad dogode problemi. Važno je ne paničariti i znati kako reagirati. Većina problema može se riješiti ako se uoče na vrijeme.

Što ako se Pojavi Plijesan na Vrhu?

Prvo, važno je razlikovati. Ako vidite bijelu, tanku prevlaku na površini rasola, to je najvjerojatnije kahmova gljivica. Ona nije opasna, ali može dati neugodan miris i okus ako se ne ukloni. Jednostavno je pokupite žlicom ili papirnatim ručnikom. Međutim, ako vidite zelenu, crnu ili dlakavu plijesan, to je loš znak. To znači da je neki komad kupusa bio u kontaktu sa zrakom. Pažljivo uklonite svu plijesan i provjerite je li ostatak kupusa potopljen. Ako je zahvaćeno samo površinski, kupus ispod je vjerojatno u redu.

Zašto mi je Kupus Mekan i Gnjecav?

Ovo je najčešće razočaranje. Nekoliko je mogućih uzroka. Prvi je premalo soli. Sol čuva strukturu kupusa. Drugi je previsoka temperatura fermentacije. Ako je kupus fermentirao na temperaturi iznad 25 stupnjeva, enzimi će ga prebrzo razgraditi. Treći uzrok može biti nedovoljno nabijanje i previše dodane vode, što je bio moj problem. Nažalost, jednom kada kupus postane mekan, nema mu spasa. Zato je prevencija ključna.

Zašto je Kupus Previše Slano ili Prekiselo?

Ako je kupus preslan, jedino rješenje je da ga prije upotrebe isperete u hladnoj vodi. Možete ga čak i ostaviti da se namače u vodi sat-dva prije kuhanja. Ako postane previše kiseo za vaš ukus, to znači da je fermentacija otišla predaleko. To se događa ako stoji na pretoplom mjestu. Premjestite ga na najhladnije moguće mjesto (idealno blizu nule) kako biste zaustavili daljnju fermentaciju.

Kako Pravilno Skladištiti Kiseli Kupus za Zimu?

Čestitam, uspjeli ste! Sada imate kacu punu tekućeg zlata. Kako ga sačuvati da traje cijelu zimu? Najjednostavniji način je ostaviti ga u kaci na hladnom mjestu. Samo pazite da je uvijek pritisnut kamenom i prekriven rasolom. Svaki put kad uzimate kupus, koristite čisti pribor i vratite kamen i pritiskač na mjesto.

Ako nemate podrum ili dovoljno hladno mjesto, druga opcija je skladištenje u staklenke. Čistim rukama i priborom napunite sterilizirane staklenke kupusom. Dobro ga nabijte i prelijte rasolom iz kace tako da bude potpuno potopljen. Dobro zatvorite i čuvajte u hladnjaku. Tako može stajati mjesecima. Neki ga čak i zamrzavaju, ali tada gubi na svojoj hrskavosti. Po meni, najbolji je svjež, izravno iz kace, baš kao u djedova vremena.

Putovanje Okusa Koje Se Isplati

Proces kiseljenja kupusa puno je više od pukog spremanja hrane za zimu. To je povezivanje s tradicijom, s našim precima koji su na ovaj način čuvali plodove svog rada. To je proces koji nas uči strpljenju i poštovanju prema prirodi. Od odabira savršene glavice, preko ritmičnog nabijanja do iščekivanja prvih znakova fermentacije – svaki korak ima svoju priču i svoju svrhu.

Nadam se da vas je ovaj vodič ohrabrio da se i sami upustite u ovu avanturu. Nemojte se bojati neuspjeha. Sjećate se moje prve ture? I ona je bila dio učenja. Svaka sljedeća bila je sve bolja. Kada konačno, usred zime, na stol iznesete sarmu ili dinstani kupus napravljen od plodova vlastitog truda, osjećaj ponosa i zadovoljstva bit će neizmjeran. To je okus koji se ne može kupiti. To je okus doma. Sretno kiseljenje!

Često postavljena pitanja za Kako Ukiseliti Kupus