Pomicanje Sata 2026 – Datumi Za Ljetno I Zimsko Vrijeme

Ah, taj osjećaj. Zvoni vam alarm, otvarate oči, a vani je potpuni mrak. Mrkli mrak. I osjećate se kao da vas je netko prevario za sat vremena sna. Ili, s druge strane, onaj zbunjujući jesenski dan kada sat odjednom pokaže 2 ujutro… po drugi put. Dobrodošli u vječni ritual, a pomicanje sata 2026 nije iznimka. To je jedna od onih tema o kojima svatko ima mišljenje. Volimo li duge ljetne večeri? Apsolutno. Mrzimo li onaj mračni, pospani ponedjeljak nakon “proljetnog skoka”? Svakako.

Već godinama slušamo priče o tome kako će se to ukinuti. Europska unija je glasala, odluke su donesene, a mi… još uvijek pomičemo satove. I tako ćemo, po svemu sudeći, i u 2026. godini. Ova praksa, rođena iz ratne potrebe za uštedom energije, postala je dio našeg kulturnog i biološkog ritma, sviđalo se to nama ili ne. Ulazimo duboko u to što nam točno donosi pomicanje sata 2026, zašto to još uvijek radimo i kako, zaboga, da to preživimo s osmijehom (i dovoljno kofeina).

Više iz kategorije UČENJE

Broj Enc Uređaja

Dopis Primjer

Ključne Informacije (Key Takeaways)

Prije nego što zaronimo dublje, evo što apsolutno morate znati o pomicanju sata u 2026. godini:

• Ljetno računanje vremena 2026: Počinje u nedjelju, 29. ožujka 2026. U 2:00 ujutro, satovi se pomiču unaprijed na 3:00. Da, to je noć kada “gubimo” jedan sat sna.
• Zimsko računanje vremena 2026: Počinje u nedjelju, 25. listopada 2026. U 3:00 ujutro, satovi se vraćaju unatrag na 2:00. To je ona lijepa noć kada dobivamo “dodatni” sat.
• Status ukidanja: Unatoč glasanju Europskog parlamenta 2019. o prekidu ove prakse, odluka je i dalje “na ledu”. Države članice se nisu mogle dogovoriti, a zatim su pandemija i druge krize gurnule ovu temu u drugi plan. Stoga, pomicanje sata ostaje naša stvarnost.
• Glavni utjecaj: Osim očitog utjecaja na naše rasporede, glavna briga ostaje utjecaj na ljudsko zdravlje, posebice na naš cirkadijalni ritam, što dovodi do povećanog rizika od srčanih udara i poremećaja spavanja u danima nakon promjene.

Dakle, kada točno namjestiti satove u 2026?

Idemo raščistiti kalendare. Iako se naši pametni telefoni i računala ažuriraju sami (hvala bogu na tehnologiji), oni stari satovi na pećnici, u automobilu ili onaj dragi bakin zidni sat trebaju našu pomoć.

Datumi su, kao i uvijek, usidreni u pravilima Europske unije.

Ljetno računanje vremena 2026: Kada gubimo sat?

Pripremite se za onaj vikend krajem ožujka.

Konkretno, u noći sa subote 28. na nedjelju 29. ožujka 2026., kazaljke skaču. Točno u 2:00 sata ujutro, satovi se magično prebacuju na 3:00 sata.

To je taj “proljetni skok”. Cijena koju plaćamo za duže večeri i više sunca nakon posla je taj jedan sat sna koji nam se oduzima. Ponedjeljak, 30. ožujka, bit će vjerojatno težak. Kava će biti naš najbolji prijatelj.

Ova promjena označava početak ljetnog računanja vremena.

Zimsko računanje vremena 2026: Kada dobivamo sat natrag?

S druge strane spektra imamo jesen. Tu nam se sat “vraća”.

U noći sa subote 24. na nedjelju 25. listopada 2026., događa se obrnuto. Točno u 3:00 sata ujutro, vrijeme se vraća na 2:00.

Ovo je popularnija promjena. Dobivamo dodatni sat za spavanje, odmor ili zabavu (ako ste još budni u to doba). To je službeni povratak na standardno, ili kako ga mi zovemo, “zimsko” vrijeme. Naravno, to također znači da će mrak početi padati već oko 16:30. To je kompromis.

Čekajte malo, nismo li trebali prestati s ovim?

Ako se osjećate kao da proživljavate “Beskrajan dan” svaki put kad čujete za pomicanje sata, niste jedini. Zar nije bila velika vijest da EU ukida cijelu tu stvar?

Da, bila je.

Sjećamo se tog vala optimizma. Europski parlament je 2019. godine izglasao prijedlog o prekidu sezonskog pomicanja sata, s planom da se to posljednji put dogodi 2021. godine. Ideja je bila da svaka država članica sama odluči želi li trajno ostati na “ljetnom” (GMT+2 za nas u Hrvatskoj) ili “standardnom/zimskom” (GMT+1) vremenu.

Zvučalo je sjajno. Konačno kraj!

Pa, što se dogodilo s tom odlukom EU?

Jednom riječju: birokracija. Ubrzo nakon glasanja, Vijeće Europske unije (koje čine ministri država članica) trebalo je postići konačan dogovor.

I tu je zapelo.

Prvi problem bio je potpuni nedostatak konsenzusa. Sjeverne zemlje (poput Finske i Švedske) naginjale su trajnom zimskom vremenu kako bi izbjegle ekstremno mračna zimska jutra. Južne zemlje (poput Španjolske i Portugala, ali i Hrvatske) više su gledale prema trajnom ljetnom vremenu zbog turizma i dužih večeri. Nije se mogao postići dogovor.

A onda? Dogodila se 2020. Pandemija COVID-19 pomela je svijet.

Pomicanje sata odjednom je postalo zadnja rupa na svirali. Svi politički napori preusmjereni su na zdravstvenu i ekonomsku krizu. Nakon toga, energetska kriza i rat u Ukrajini dodatno su gurnuli ovu temu s dnevnog reda.

Tako da smo danas, godinama kasnije, još uvijek u “statusu quo”. Direktiva koja nalaže pomicanje sata i dalje je na snazi, a pomicanje sata 2026 je samo nastavak te sage. Dok se države članice ne dogovore i Vijeće ne donese konačnu odluku, mi ćemo i dalje biti taoci ovog rituala dvaput godišnje.

Sjećam se tog osjećaja… Je li jutro ili je još noć?

Ovo nije samo administrativna gnjavaža. To je duboko osobno. Utječe na naše obitelji, naše raspoloženje i naše najmlađe.

Iskreno, sjećam se kao klinac tog osjećaja potpunog kaosa. Budio bih se za školu onog ponedjeljka krajem ožujka. Vani bi bio mrkli mrak, isti onakav kakav je bio kad bih se zimi budio. Ali sat je govorio da je sedam ujutro. Cijelo tijelo mi je vrištalo da je još noć. Osjećao sam se umorno, mrzovoljno i potpuno dezorijentirano. Trebali su mi dani, ako ne i tjedan, da se priviknem na taj novi ritam.

Taj osjećaj zbunjenosti i umora nije samo dječja drama. To je stvarni biološki šok.

Zašto je roditeljima male djece ovo noćna mora?

Sada, kao otac, proživljavam tu traumu iz druge perspektive. Ako mislite da je vama teško prilagoditi se, pokušajte objasniti pomicanje sata trogodišnjaku.

Njihov unutarnji sat je zakon. Ne možete im reći: “Hej, danas spavamo sat duže” ili “Danas se budimo sat ranije.”

Rezultat? Kaos.

Kod “proljetnog skoka”, dijete koje se inače budi u 6:30 sada se po novom vremenu budi u 5:30. I spremno je za dan. Za roditelje, to je tjedan dana brutalno ranih jutara i iscrpljenosti. Kod “jesenskog povratka”, dijete koje ide spavati u 20:00 odjednom nije umorno do 21:00 (po novom vremenu). Pokušavate ih staviti u krevet, a oni su puni energije jer njihovo tijelo misli da je tek 19:00.

To je tjedan dana borbe s večernjim rutinama, preumornom djecom i roditeljima na rubu živaca. Svaki roditelj s kojim razgovaram potvrdit će vam isto: pomicanje sata gledamo s tihim užasom.

Tko se uopće prvi sjetio ove ideje?

Često se kao krivac proziva Benjamin Franklin, ali njegova ideja iz 1784. bila je zapravo satirični esej u kojem je predlagao Parižanima da ranije ustaju kako bi uštedjeli na svijećama. Nije predlagao pomicanje sata.

Stvarni poticaj došao je puno kasnije.

Prva zemlja koja je službeno uvela ljetno računanje vremena bila je Njemačka (i njen saveznik Austrougarska) 1916. godine, usred Prvog svjetskog rata.

Je li stvarni cilj bila ušteda energije?

Apsolutno. Cilj je bio jednostavan i brutalan: rat.

Trebale su im uštede na svakom koraku. Pomicanjem sata unaprijed, osigurali su da ljudi imaju više dnevnog svjetla u večernjim satima. To je značilo da se manje ugljena moralo trošiti na paljenje svjetala u domovima i tvornicama. Taj isti ugljen mogao se preusmjeriti na ratne napore.

Bio je to logičan, iako pomalo desperatan, potez u vrijeme totalnog rata. Mnoge druge zemlje, uključujući Veliku Britaniju i SAD, brzo su slijedile primjer.

Kako se to razvilo nakon ratova?

Nakon Prvog svjetskog rata, praksa je uglavnom napuštena. Postala je kaotična. Neki gradovi su je zadržali, neki nisu.

Vratila se u velikom stilu tijekom Drugog svjetskog rata, opet iz istog razloga: ušteda resursa.

No, globalna sinkronizacija koju danas poznajemo zapravo je dijete energetske krize 1970-ih. Naftni embargo 1973. natjerao je zapadne zemlje da ponovno traže načine za smanjenje potrošnje energije. Ljetno računanje vremena ponovno je uvedeno kao mjera za smanjenje potrebe za rasvjetom u večernjim satima.

U Europi je to dovelo do postupne standardizacije, koja je konačno formalizirana direktivama EU kako bi se osiguralo da jedinstveno tržište funkcionira bez zastoja u rasporedima.

Zašto se osjećamo tako “slomljeno” tjedan dana nakon pomicanja?

Taj osjećaj “mamurluka” bez alkohola, koji traje danima nakon promjene, nije u vašoj glavi. Stvaran je i ima znanstveno ime: desinkronizacija.

Svi mi imamo unutarnji biološki sat, smješten duboko u našem mozgu. Zove se cirkadijalni ritam. On upravlja svime – od ciklusa spavanja i buđenja, preko lučenja hormona, do tjelesne temperature i metabolizma. Ovaj sat je fino podešen na ciklus svjetla i tame.

Kada pomaknemo vanjski, društveni sat za jedan puni sat, mi doslovno bacimo bombu na taj unutarnji sustav.

Što ‘proljetni skok’ čini našem tijelu?

To je daleko gora od dvije promjene. Nije “samo jedan sat”. Za naše tijelo, to je kao da smo odjednom prisiljeni živjeti u drugoj vremenskoj zoni. To je društveni jet lag.

Gubitak čak i jednog sata sna ima kaskadne posljedice. Znanstvene studije su neumoljive i pokazuju zastrašujuće podatke u danima neposredno nakon proljetnog pomicanja sata:

• Povećan rizik od srčanog udara: Neke studije pokazuju skok i do 24% u broju srčanih udara u ponedjeljak nakon pomicanja sata.
• Povećan rizik od moždanog udara: Slično tome, raste i stopa moždanih udara.
• Više prometnih nesreća: Umorni, dekoncentrirani vozači su opasni vozači.
• Pad produktivnosti: Ljudi su na poslu mamurni, rade više grešaka i teže se fokusiraju.

Iskreno, osobno se užasavam tog specifičnog ponedjeljka u ožujku. Osjećam se usporeno, mrzovoljno i kao da mi mozak radi na 70% kapaciteta.

Ironično, postoji i druga strana medalje. Jednom kad prebolim taj početni šok, obožavam duge ljetne večeri. Ta mogućnost da nakon posla odem u šetnju, sjednem na terasu dok je još dan ili se igram s djetetom u parku do 20:30… to je kvaliteta života koju je teško nadmašiti. To je taj vječni konflikt koji pomicanje sata izaziva u meni.

A ‘jesenski povratak’? Je li on bezopasan?

Čini se kao dar. “Ekstra sat sna!” Ali, nažalost, nije ni on potpuno benigan.

Iako povratak na standardno vrijeme manje šokira sustav jer je bliže našem prirodnom ritmu, on donosi drugi problem: mrak.

Nagli gubitak večernjeg svjetla može biti okidač za Sezonski afektivni poremećaj (SAD), poznat i kao zimska depresija. Za mnoge ljude, taj rani zalazak sunca signal je za pad raspoloženja, manjak energije i letargiju koja može trajati mjesecima. Dakle, dok dobivamo sat sna, gubimo sat svjetla u najvažnijem dijelu dana – onom nakon posla.

Štedimo li danas uopće više energiju ovime?

Ovo je pitanje od milijun dolara. Cijela praksa je i započela i opstala na obećanju uštede energije. Ali vrijedi li to još uvijek u 2026. godini?

Odgovor je… kompliciran. I vjerojatno “ne”.

Argument iz 1916. bio je jasan: manje svjetla = manja potrošnja ugljena. Ali naš način života se drastično promijenio. Rasvjeta danas čini puno manji postotak naše ukupne potrošnje energije.

Svjetla ugašena, ali što je s klimatizacijom?

Moderne studije daju vrlo mješovite rezultate. Dok ljetno računanje vremena možda i dalje smanjuje potrošnju za rasvjetu, ono često povećava potrošnju za grijanje i hlađenje.

Kako?

U proljeće, jutra su hladnija. Ljudi koji se bude sat ranije (po suncu) pale grijanje, što poništava uštede od večeri.

Još gore je ljeti. Kada ljudi dođu kući s posla u 17 ili 18 sati, sunce je još uvijek visoko i jako. To znači da kuće i stanovi duže ostaju vrući. Što ljudi rade? Pale klima uređaje. Neke studije, posebno one iz toplijih krajeva (poput Australije ili dijelova SAD-a), pokazale su da ljetno računanje vremena zapravo povećava ukupnu potrošnju energije zbog pojačane upotrebe klima uređaja.

Kada se sve zbroji i oduzme, većina modernih analiza zaključuje da je ušteda energije, ako uopće postoji, zanemariva. Kreće se oko 0.5% do 1%, što je statistički gotovo nebitno.

Kakav utjecaj ima na gospodarstvo?

Osim energije, tu je i čisti novac. Tjedan nakon proljetnog pomicanja sata poznat je po padu produktivnosti. Umorni radnici su neefikasni radnici. To košta. Događaju se greške u logistici, međunarodnom poslovanju, transportu.

S druge strane… postoje i dobitnici.

Postoji li uopće dobar razlog da ovo zadržimo?

Ako energija nije razlog, a šteti zdravlju, zašto pobogu ovo još uvijek radimo?

Postoji jedan moćan lobi koji obožava ljetno računanje vremena: lobi “slobodnog vremena”.

Argument za zadržavanje, ili čak prelazak na trajno ljetno vrijeme, gotovo je isključivo vezan uz stil života. Ljudi vole imati više svjetla nakon što završe s poslom.

• Aktivnosti na otvorenom: Više sunca navečer znači više vremena za sport, rekreaciju, šetnje, roštiljanje, igru u parku.
• Turizam i ugostiteljstvo: Kafići, restorani i turističke atrakcije imaju ogroman promet. Ljudi će puno radije sjediti na terasi i piti piće u 19:00 ako je vani još dan, nego ako je mrak.
• Trgovina: Ljudi su skloniji kupovini i šetanju po gradu nakon posla ako je vani ugodno i svijetlo.
• Mentalno zdravlje: Za mnoge, te duge večeri su ključne za opuštanje i osjećaj da dan nije samo “posao-spavanje”.

To nije malen argument. Radi se o kvaliteti života i milijardama eura u uslužnim djelatnostima.

Koji su stvarni, mjerljivi minusi?

Međutim, lista minusa je jednako dugačka, ako ne i duža. I ne radi se samo o osjećajima.

Vidjeli smo zdravstvene rizike. Oni su stvarni i mjerljivi u bolničkim prijemima. Ali tu su i drugi, tihi problemi.

Kako poljoprivreda reagira na pomicanje sata?

Pitajte bilo kojeg farmera. Krave ne mare za satove.

Možete reći farmeru da dođe na mužnju u 6 ujutro umjesto u 5, ali ne možete to reći kravi. Njezin biološki ritam je podešen. Prisilna promjena rasporeda mužnje ili hranjenja stresira životinje. To može dovesti do smanjenja proizvodnje mlijeka i zdravstvenih problema kod stoke.

Poljoprivrednici su tradicionalno jedni od najglasnijih protivnika pomicanja sata jer ono unosi potpuni kaos u njihov radni dan koji je vezan za sunce i životinje, a ne za uredske sate.

Zdravstveni računi i “dug sna”

Moramo se vratiti na zdravlje jer je to najjači argument protiv. Ne radi se samo o jednom lošem danu. Radi se o kroničnom dugu sna.

Stručnjaci za spavanje i kronobiolozi su gotovo jednoglasni: pomicanje sata je loša praksa. Naše tijelo nikada se u potpunosti ne prilagodi ljetnom računanju vremena. Mi se cijelo ljeto budimo “na silu”, sat vremena prije nego što bi naše tijelo to prirodno htjelo.

Harvard Medical School upozorava da kronični nedostatak sna i neusklađenost cirkadijalnog ritma nisu sitnica. Povezani su s dugoročnim povećanim rizikom od pretilosti, dijabetesa, depresije i određenih vrsta raka. To je tempirana bomba za javno zdravstvo.

Kad bismo ga ukinuli, koje bismo vrijeme odabrali?

I tu dolazimo do srca problema koji je zaustavio odluku EU. Recimo da se slažemo da je pomicanje sata glupost i da ga treba ukinuti. Super.

Koje vrijeme zadržavamo? Trajno ljetno ili trajno zimsko (standardno)?

Argument za trajno ljetno vrijeme (GMT+2)

Ovo je popularan izbor “srcem”. To bi značilo da duge ljetne večeri postaju stalne. Zvuči sjajno. Sunce bi ljeti zalazilo kao i sada, oko 20:30-21:00.

Ali… postoji ogromna caka.

To bi značilo da bi zimi sunce izlazilo tek oko 8:30 ili čak 9:00 ujutro. Djeca bi išla u školu u potpunom, mrklom mraku. Većina ljudi bi započinjala svoj radni dan satima prije izlaska sunca. Španjolska, koja je tehnički u krivoj vremenskoj zoni i živi na “trajnom ljetnom vremenu”, bori se s tim problemom već desetljećima.

Argument za trajno zimsko (standardno) vrijeme (GMT+1)

Ovo je izbor “mozgom” i ono što preporučuju gotovo svi znanstvenici i liječnici.

Standardno vrijeme (ono koje imamo zimi) je ono koje je biološki ispravno. To je vrijeme gdje je sunce najviše na nebu (solarno podne) otprilike oko 12:00 sati. Naš unutarnji sat je dizajniran za to.

Buđenje bi bilo usklađenije s izlaskom sunca. Bili bismo zdraviji, odmorniji i produktivniji.

Ali… (opet ‘ali’). To bi značilo da bi usred ljeta sunce zalazilo već oko 19:30-20:00. Izgubili bismo one čarobne duge večeri. Turizam i ugostiteljstvo bi pretrpjeli udarac.

To je dilema: zdravlje protiv stila života. I zato se političari ne mogu dogovoriti.

U redu, 2026. se događa. Kako da si olakšamo?

Budući da nam je pomicanje sata 2026 neizbježno, ne preostaje nam ništa drugo nego da se pripremimo. Ne možete promijeniti pravila, ali možete ublažiti udarac.

Priprema za ‘proljetni skok’ u ožujku 2026.

Ovo je onaj teži. Ne čekajte nedjelju da biste osjetili šok. Krenite s pripremama nekoliko dana ranije.

• Postupno pomicanje: Krenite već od srijede ili četvrtka (25. ili 26. ožujka). Pokušajte ići u krevet (i buditi se) 15-20 minuta ranije svaki dan. Do nedjelje ćete već gotovo “nadoknaditi” taj sat.
• Jutarnje svjetlo: U nedjelju ujutro, i posebno u ponedjeljak, čim se probudite, izložite se jakom svjetlu. Otvorite sve zavjese. Upalite sva svjetla. Ako je moguće, izađite van na kratku šetnju. Svjetlo je najjači signal vašem mozgu da je vrijeme za buđenje.
• Bez teške hrane i kofeina: Izbjegavajte kofein, alkohol i teške obroke kasno navečer u danima oko promjene. Oni dodatno remete san.
• Bez drijemanja: Koliko god bili umorni u ponedjeljak, pokušajte izbjeći dugo drijemanje popodne. To će vam samo otežati da zaspite navečer.

Kako se nositi s ‘jesenskim povratkom’ u listopadu 2026.

Ovaj je lakši, ali ima svoju zamku.

Zamka je ostati budan “dodatni” sat jer ga imate. Nemojte to raditi. Iskoristite taj dar i jednostavno odspavajte sat duže. Vaše tijelo će vam biti zahvalno.

Glavni izazov ovdje je, kao što smo rekli, rani mrak. Borite se protiv zimske tuge tako da uhvatite što više dnevnog svjetla. Izađite van u vrijeme pauze za ručak. Šetajte. Fizička aktivnost i izlaganje dnevnom svjetlu najbolji su borci protiv sezonske depresije.

Dakle, što nam donosi pomicanje sata 2026?

Donosi nam još jednu rundu kolektivne zbunjenosti. Još jedno podsjećanje na tradiciju rođenu u ratu, koja je preživjela energetsku krizu i sada živi dalje zahvaljujući političkoj neodlučnosti.

Pomicanje sata podsjetnik je da, unatoč svoj našoj tehnologiji, još uvijek vodimo bitku između našeg biološkog, prirodnog ja i društvenog, ekonomskog ja. Jedno želi spavati kad je mrak i buditi se sa suncem. Drugo želi popiti piće na terasi u 20:00 dok je još dan.

I tako ćemo, u nedjelju 29. ožujka 2026., opet namrgođeni psovati alarm, pitajući se zašto to radimo. A onda ćemo, u nedjelju 25. listopada 2026., uživati u tom dodatnom satu sna, zaboravljajući na mrak koji nas čeka popodne.

Igra se nastavlja.

Često postavljena pitanja