Pretraga Po Broju Mobilnog | Kako Saznati Čiji Je Broj

Znate onaj osjećaj. Zvoni mobitel. Bacite pogled na ekran, a tamo… ništa. Samo hrpa brojeva. Nema imena. Nema slike. Apsolutno ništa poznato. Odmah krene onaj mali nemir u trbuhu. Je li nešto hitno? Posao? Obitelj? Ili je to, po stoti put ovog tjedna, netko tko mi želi prodati novi optički internet? Ta znatiželja, ta potreba da znamo, moćna je stvar. U današnjem svijetu, informacija je kralj. A ta potreba da saznamo ‘tko me, dovraga, zove’ pokreće cijelu ideju koja se zove pretraga po broju mobilnog.

Vjerujte mi, prošao sam to bezbroj puta. Buljio sam u taj ekran, vagao hoću li se javiti, nazvati natrag ili samo stisnuti ‘odbij’. Cijeli taj ringišpil. Od bijesa do onog malog ‘aha!’ trenutka kad skužite tko je. Jer, budimo realni, želja da saznamo tko je s druge strane nije samo znatiželja. Ponekad je to čista sigurnost. Ponekad je posao u pitanju. A ponekad samo želite svoj sveti mir. Ali, otkriti čiji je broj mobitela… e, to je u Hrvatskoj i EU postala prava umjetnost.

Ovo što čitate nije samo još jedan generički tekst. Ovo je moje osobno, i da, ponekad prokleto frustrirajuće, putovanje. Provest ću vas kroz džunglu modernih aplikacija, GDPR-a i onih malih fora koje sam pokupio usput. Zavežite se, idemo u detektive.

Više iz kategorije UČENJE

Vat Number

Katolički Uskrs 2026

Ključne Informacije (Key Takeaways)

Prije nego zaronimo dublje, evo što morate znati. Čista bit:

• Nema javnog imenika za mobitele. Točka. Zaboravite na to. Zbog GDPR-a i zakona o privatnosti, operateri (A1, T-HT, Telemach) čuvaju te podatke kao zmija noge. Ne smiju ih dijeliti bez vašeg pristanka, a taj pristanak nitko normalan ne daje.
• Prvo i osnovno: besplatni alati. Vaša prva linija obrane su stvari koje već imate. Google. Viber. WhatsApp. Većinu misterija riješit ćete upravo s njima.
• Čuvajte se plaćenih “servisa”. Mnoge te “reverse lookup” stranice su, u najboljem slučaju, gubljenje novca. U najgorem? Krađa vaših podataka. Traže pristup vašem imeniku u zamjenu za… pa, obično za ništa korisno.
• Nije isto tražiti firmu i privatnu osobu. Naći broj pekare je lako. Oni žele da ih nađete. Naći broj Marka Markovića? E, to je već druga priča.
• Pamet u glavu s nepoznatim brojevima. Nikad, ali nikad, ne uzvraćajte poziv na čudne međunarodne brojeve. To je 99% “wangiri” prevara koja će vas opelješiti.

Zašto je “pretraga po broju mobilnog” postala tako komplicirana?

Sjećate se onih starih, debelih telefonskih imenika? Onih žutih knjiga koje su stajale pored fiksnog telefona i služile uglavnom da podboče klimavi stol? E pa, u njima ste mogli naći skoro svakoga. Ime, adresa, broj. Sve na izvol’te.

Ta su vremena, barem što se mobitela tiče, mrtva i pokopana.

Danas je naš broj mobitela postao naš digitalni OIB. Povezan je s bankom. S emailom. S Facebookom. S… pa, sa svime. Postao je ključ našeg digitalnog života. I upravo zato, čuvanje tog ključa postalo je brutalno važno.

Glavni “krivac” što je vaša detektivska misija postala tako teška zove se GDPR. Da, ta famozna Opća uredba o zaštiti podataka. Taj EU zakon, koji se i kod nas u Hrvatskoj shvaća ozbiljno, kaže da je vaš broj telefona osobni podatak. Jednako kao vaše ime ili OIB. Što to znači? To znači da telekom operateri moraju čuvati te podatke. I ne, neće vam reći čiji je broj, koliko god vi bili ljubazni. Jednostavno ne smiju.

Je li GDPR uistinu krivac za sve?

Lako je sada reći “glupa birokracija”. Ali stanite na loptu. Koliko god vas sada živciralo što ne znate tko vas je zvao, zamislite obrnuto. Zamislite da bilo koji čudak može ukucati vaš broj u Google i saznati gdje živite, kako se zovete i što ste jučer jeli. Ne zvuči baš sjajno, zar ne?

GDPR radi upravo to. Štiti nas.

Štiti nas od hordi telemarketera, od prevaranata, od puno gorih stvari. Dakle, da, GDPR nam je zakomplicirao život kao detektivima, ali nam ga je olakšao kao… pa, kao normalnim ljudima. Zbog toga smo morali postati malo kreativniji. Morali smo naći nove, legalne fore. Srećom, ima ih.

Koji su prvi koraci kad vidite nepoznati broj?

Sjećam se kao danas. Utorak. Oko 11 ujutro. Gorim na projektu, rok me davi, kava ne pomaže. Mobitel vibrira. Bacim pogled. Nepoznati 098 broj. Ignoriram. Nema šanse da se sad javim.

Minutu kasnije, opet. Isti broj.

E, sad me već lagano hvata panika. Što ako je klijent? Što ako je netko iz tima, a crk’o mu mobitel?

Prva reakcija? Onaj čisti adrenalin? Odmah nazvati natrag.

Ne.

To je greška. Stanite. Udahnite duboko.

Prvi korak nije panika. Prvi korak je brza procjena, kao u CSI-ju. Pogledajte broj. Je li normalan? Naš, domaći? (091, 098, 095… znate već). Ili počinje s nečim divljim? Neki +22x, +37x, pozivni s Marsa? Ako je međunarodni, palimo sve alarme. Ako je domaći, imamo par opcija. A prva i najlakša je uvijek ista…

Može li mi Google stvarno pomoći pronaći vlasnika broja?

Nikad. Ali nikad ne podcjenjujte starog, dobrog stričeka Googlea. To mi je prvi, automatski refleks. Ali, pazite, postoji fora kako se to radi.

Nemojte samo utipkati 091123456. To je previše općenito.

Trik je staviti cijeli broj pod navodnike. Ovako: "091 123 4567".

Zašto? Zato što tako tjerate Google da traži točno taj niz brojeva, točno tim redom. Rezultati vas mogu šokirati. Meni je ovo upalilo bezbroj puta, pogotovo za:

• Firme i biznise: Restorani, vodoinstalateri, taksisti, bilo koji obrt. Svi oni žele da im nađete broj. Stavljaju ga na svoje web stranice, Google Maps, Facebook stranice. Google to pokupi.
• Ekipu s oglasnika: Ako je netko prodavao auto, stan ili staru gitaru na Njuškalu, Plavom oglasniku, bilo gdje… velika je šansa da je Google zapamtio taj oglas. I broj.
• Forumaše i komentatore: Ponekad ljudi, ne baš pametno, ostave svoj broj na nekom forumu ili u komentaru na portalu. Google vidi sve.

Ako vam Google izbaci ime restorana ili link na oglas, misterij riješen. Čestitam. Ako ne izbaci ništa korisno, ili samo neke čudne stranice s popisima brojeva… idemo dalje.

Što ako je broj sumnjiv na prevaru?

OK, recimo da Google nije našao ime, ali je izbacio hrpu linkova na forume ili one stranice tipa “tko-me-zvao.hr”.

To je jackpot. Negativan, ali jackpot.

Postoje, naime, stranice koje su zapravo baze podataka koje pune sami korisnici. Ljudi tamo ostavljaju svoja iskustva. Ako guglate broj i dodate riječ “iskustva” ili “prevara”, često ćete naći bisere poput:

“Zovu već peti put, nude neko osiguranje.” “Agresivni marketing, ne puštaju te na miru.” “Kao neka anketa, a onda počnu ispitivati osobne podatke. Sumnjivo!” “PREVARA! BLOKIRAJ ODMAH!”

Ako naletite na ovako nešto, ne samo da ste saznali tko vas (otprilike) zove, nego ste dobili i jasan savjet. Ne javljaj se. Blokiraj. Misterij riješen. Život ide dalje.

Kako iskoristiti društvene mreže za otkrivanje identiteta?

E, ovdje detektivski posao postaje baš zabavan. Aplikacije za dopisivanje i društvene mreže? To su rudnici zlata. Zašto? Jer mi sami, dobrovoljno, spajamo svoj broj mobitela sa svojim profilom. Svojim imenom. Svojom slikom.

Dat ću vam primjer iz prve ruke. Trik koji mi je uspio… pa, sram me priznati koliko puta.

Prodavao sam jednom neki stari ormar preko Njuškala. Javi se lik porukom, sve nešto šturo, “jel može za manje”, “kad da dođem”. Na kraju mi pošalje broj da se čujemo za detalje. Prije nego sam utukao 5 kuna na poziv, htio sam vidjeti tko je to. Google? Nula bodova.

Ali onda sam napravio ovo…

Kako mi Viber i WhatsApp mogu otkriti tko me zove?

Ovo je, dame i gospodo, metoda broj jedan. Zlatni gral pretrage privatnih brojeva u Hrvatskoj. Zašto? Jer tko danas nema Viber ili WhatsApp? Rijetki. A većina ljudi tamo stavi svoje pravo ime. I, što je još bolje, svoju sliku.

Postupak je dječje jednostavan, ali ima jedan ključan korak:

1. Morate spremiti broj u imenik. Ne brinite, ne zauvijek. Spremite ga kao “Nepoznati Ormar” ili “Tko Je Ovo?”. Bilo kako.
2. Otvorite Viber. Pričekajte sekundu-dvije da se sinkronizira. Ili ga sami osvježite. Nađite taj kontakt na popisu.
3. Gledajte čaroliju. Ako taj broj ima Viber, velika je šansa da ćete vidjeti ime. I sliku. BAM! U devet od deset slučajeva, tu je kraj priče. Odjednom vidite lice i ime. “Ahaaa, to je onaj Marko iz kvarta!”
4. Nema na Viberu? Idemo na WhatsApp. Otvorite WhatsApp, “Novi razgovor”, nađite kontakt. Ista priča. Ime i slika su vrlo često tamo.

Ova fora je nevjerojatno moćna. Ljudi uopće ne kuže koliko su ti profili javni. Svatko tko ima vaš broj vidi vam sliku. Iskoristite to u svoju korist.

Radi li onaj stari trik s Facebookom još uvijek?

Sjećaju se stariji. Bilo je to zlatno doba digitalnog špijuniranja. Doslovno si mogao ukucati broj telefona u Facebook tražilicu i – paf! – evo ti profila. Divlji zapad privatnosti.

E, pa, ta su vremena prošla.

Nakon onog cirkusa s Cambridge Analyticom, Facebook je stegnuo pipu. Jako. Ta funkcija je praktički mrtva. Ne možete više tako naći nekoga. Postoje neke zaobilazne fore sa sinkronizacijom kontakata u Messengeru, ali budimo iskreni, to je gnjavaža. Facebook više nije vaš prvi alat za ovo. Viber i WhatsApp su preuzeli tron.

Je li LinkedIn dobar za pretragu poslovnih brojeva?

O, da. Itekako. Ako vam poziv “miriše” na posao – potencijalni poslodavac, neki novi klijent, zaboravljeni kolega – LinkedIn je čudo. Ljudi u poslovnom svijetu žele biti dostupni. Često ostave svoj privatni mobitel na profilu.

Samo utipkajte broj u LinkedIn tražilicu. Ako je osoba taj broj stavila u svoje kontakt podatke, LinkedIn će ga naći. Ovo mi je upalilo par puta i spasilo me blamaže da ne prepoznam nekog direktora. Vrijedi probati.

Postoje li uopće javni imenici mobilnih brojeva u Hrvatskoj?

Da skratimo priču: Ne.

A sad malo duže. Kao što rekoh, operateri (A1, T-HT, Telemach) moraju čuvati vaše podatke po zakonu. Naravno da oni imaju imenike. Ali to su interni alati za njihovu ekipu iz službe za korisnike.

Da bi vaš broj završio u nekom javnom, online imeniku (kao što imenik.hr ima za fiksne telefone), vi biste morali biti… pa, malo ludi. Morali biste kod potpisivanja ugovora staviti kvačicu na posebnu izjavu: “Da, slažem se da moje ime, adresa i broj budu javno dostupni svima.”

Tko to radi? Nitko. Apsolutno nitko pri zdravoj pameti. Zašto bi? To je kao da stavite jumbo plakat “Zovite me, telemarketeri! Prevaranti, izvolite!”

Dakle, zaboravite na “službeni imenik” mobilnih brojeva. To ne postoji.

Što je s onim online “imenicima” i servisima?

Guglali ste “imenik mobilnih brojeva”, jel’ da? I iskočila vam je hrpa stranica. Sve tvrde da imaju “ogromnu bazu”, sve izgledaju “profesionalno”.

Slušajte me dobro: budite jako, jako oprezni.

Većina tih stranica je jedna od tri stvari:

1. Forumi korisnika: To su one OK stranice koje sam već spomenuo. Ljudi sami pišu iskustva. Super za otkriti spamere, ali vam neće reći ime “Pere Perića”.
2. Čiste prevare: Traže vam “samo 5 eura” da vam “otkriju vlasnika”. Naravno, traže broj kartice. U 99% slučajeva, uzet će vam lovu, neće vam dati ništa (ili će izmisliti podatak), a vi ste im upravo dali broj kartice. Pametno.
3. Lovci na podatke: Ovo su najlukaviji. “Pretraga je besplatna!” Ali da vidite rezultate, morate se registrirati. Ostaviti email. Broj telefona. Skinuti aplikaciju. Čestitamo, upravo ste vi postali proizvod koji će oni prodati.

Savjet iz prve ruke: klonite se stranih “reverse lookup” servisa. Možda rade za Ameriku. Za Hrvatsku? Beskorisni su.

Aplikacije trećih strana: spas ili gubljenje vremena?

E, sad dolazimo do teške kategorije. Aplikacije tipa Truecaller, Whoscall i slične. One koje obećavaju magiju: zvoni vam nepoznat broj, a aplikacija vam na ekranu ispiše “Pero Perić”. Iako ga nemate u imeniku.

Zvuči brutalno dobro. Skoro predobro da bi bilo istinito.

Kao i kod svakog dobrog trika, tajna je u onome što se događa iza zavjese.

Kako točno rade aplikacije poput Truecallera?

Nema tu hakiranja. Nema tajnih dogovora s telekomima. Truecaller podatke dobiva od… (bubnjevi)… vas.

Tako je.

Kad instalirate tu aplikaciju, ona vas traži dopuštenja. Traži svašta. Ali ključno je jedno: “Dopusti pristup kontaktima”.

Onog trenutka kad stisnete “Dopusti”, aplikacija posrče cijeli vaš imenik. Sva imena. Sve brojeve. Sve emailove. Sve. I pošalje ih na svoje servere.

Sada zamislite da to isto naprave milijuni drugih ljudi. Truecaller je tako izgradio monstruoznu, globalnu bazu podataka. Sastavljenu od naših imenika.

I onda, kad vas zove nepoznat broj, aplikacija ga samo provjeri u toj bazi. Ako je 50 ljudi taj broj spremilo kao “Pero Perić”, vama će ispisati “Pero Perić”. Jednostavno. I pomalo zastrašujuće.

Koja je cijena korištenja “besplatnih” aplikacija za identifikaciju?

Cijena? Vaša privatnost.

I što je još gore, privatnost vaše mame, tate, šefa, bivše cure… svih koje imate u imeniku.

Vi ste, instaliravši tu aplikaciju, doslovno ukrali imenike svih svojih prijatelja i poznanika i predali ih privatnoj firmi. Bez da ste ih pitali. Razmislite malo o tome. To je, u najmanju ruku, etički “ajme”. A vjerojatno i pravno. Dajete cijeli svoj digitalni život u zamjenu za malo komfora.

I da ne pričam da podaci često nisu točni. Ako ja spremim broj vodoinstalatera kao “Majstor Ne Diži Slušalicu”, aplikacija može svima reći da se on tako zove. Sustav je daleko od savršenog.

Stvarno je važno kužiti osnove zaštite podataka. Svatko od nas ima pravo odlučiti što se događa s njegovim imenom i brojem. Ovi alati plešu na samom rubu zakona, poput onih koje propisuje GDPR. Zato, prije nego kliknete “Dopusti”, razmislite je li vam to stvarno vrijedno toga.

Što kada pretraga po broju mobilnog ne da nikakve rezultate?

OK. Probali ste sve. Google – nula. Viber – ništa. WhatsApp – nepoznat korisnik. Forumi šute. Broj je duh. Totalni misterij.

Što sad?

Pa, ostaje nam ona prva opcija. Ona koju smo preskočili na početku.

Nazvati natrag.

Ali, i tu treba s pameću.

Je li pametno jednostavno nazvati broj natrag?

Ovo je čista procjena rizika. Vaganje.

Kad je (uglavnom) OK nazvati: Ako je broj 100% domaći (091, 098…). Ako ste ga proguglali i nema crvenih zastavica. I ako, recimo, stvarno čekate poziv majstora ili nekog klijenta. Rizik je skoro nikakav. Najgore što se može desiti? Dobit ćete nekog tko je fulao broj ili telemarketera.

Moj pristup je uvijek isti. Pristojno i direktno: “Dobar dan, oprostite, imam propušten poziv s ovog broja, pa samo provjeravam.” To odmah rješava stvar. Ili će biti “Joj, oprostite, krivi broj” ili “E da, ja sam vas zvao…”

Kad NIKAKO ne zvati natrag: Ako vam broj i najmanje smrdi. Ako je pozivni čudan, međunarodni. Ako je zvonilo samo jednu sekundu. E, tu ulazimo u zonu sumraka. U zonu prevare.

“Wangiri” prevare: Kako ih prepoznati i zašto ne smijete uzvratiti poziv?

“Wangiri”. Japanska riječ. Znači “jedan zvon i prekid”. I to je točno to. Genijalno jednostavna i brutalno česta prevara.

Radi ovako:

1. Neki likovi u nekoj dalekoj zemlji upale kompjuter da nasumično zove tisuće brojeva.
2. Vaš mobitel zazvoni. Jednom. Dovoljno da vidite “Propušten poziv”, ali prekratko da se javite.
3. Oni računaju na jednu stvar. Ljudsku znatiželju. Vi vidite taj čudni broj (+68x, +23x…). Mislite si, “Tko li je sad pa to?”
4. I nazovete natrag.
5. Čestitamo. Upravo ste nazvali premium broj. Kao naš stari 060, samo puta tisuću. Cijena minute je astronomska. Oni će vas držati na liniji što duže mogu. Glazba, snimljena poruka, tišina… samo da sekunde cure. A s njima i vaši euri.

Prepoznat ćete ih po tim divljim pozivnim brojevima. Pravilo je jednostavno. Zlatno pravilo. Ako ne očekujete poziv s Madagaskara, nikad ne uzvraćajte poziv na nepoznati međunarodni broj.

Nikad.

Koja je razlika između traženja privatnog i poslovnog broja?

Morate shvatiti da nije svaka potraga ista. Nije isto tražite li broj zubara ili broj bivše simpatije iz srednje.

Poslovni brojevi su javni. Tvrtke žele da ih zovete. To im je posao. Njih je lako naći.

Privatni brojevi su… privatni. Zaštićeni. Njihovo traženje je ovo naše “špijuniranje” – Viber, WhatsApp, Google fore.

Zato, kad vidite nepoznat broj, prvo stanite i razmislite. Koja je šansa da je poslovni, a koja da je privatni? Ako je zvalo u srijedu u 2 popodne, vjerojatno je posao. Ako je u subotu u 11 navečer… vjerojatno nije posao. Logika.

Kako najlakše pronaći poslovni kontakt?

Ako mislite da vas je zvala neka firma, zaboravite na Viber i WhatsApp. To je gubljenje vremena. Koristite tešku artiljeriju:

• Google Maps: Alat broj jedan. Utipkajte ime firme. Dobit ćete adresu, radno vrijeme i, naravno, broj.
• Poslovni imenici: Stari dobri imenik.hr (iako je uglavnom za fiksne, ima i puno firmi) i slične poslovne tražilice.
• Web stranica tvrtke: Svaka normalna firma ima “Kontakt” link. Broj je tamo.
• LinkedIn: Opet on. Super ako tražite baš određenu osobu u firmi, a ne samo centralu.

Što kad pozivi postanu uznemiravanje?

Ovo je sad ozbiljno. Jedno je propušten poziv. Sasvim drugo je kad vas netko zove 20 puta dnevno. Kad šuti. Ili, ne daj Bože, prijeti.

Tu prestaje svaka znatiželja. Tu počinje briga za sigurnost.

Ako vam se to događa, zaboravite sve što sam rekao o istraživanju. Vrijeme je za obranu. Odmah.

• Blokirajte broj. Odmah. Svaki mobitel to ima. To je prvi zid obrane.
• Ne odgovarajte. Nikad. Ni pozivom. Ni porukom “Prestani!”. Svaka vaša reakcija njima je signal: “Aha, tu je. Živcira se.” To je ono što žele.
• Vodite dnevnik. Zvuči glupo, ali je ključno. Zapišite datum i vrijeme svakog poziva. Napravite screenshotove. Trebat će vam.
• Zovite svog operatera. A1, T-HT, Telemach. Služba za korisnike. Prijavite uznemiravanje. Oni to shvaćaju ozbiljno. Mogu vam dati savjet, a ponekad i blokirati broj na “višoj” razini.

Kada i kako uključiti policiju?

Ako blokiranje ne pomaže, ako se pozivi nastavljaju s drugih brojeva, ako postanu prijeteći ili ucjenjivački – gotovo je s igrom.

Idite na policiju.

Uznemiravanje je kazneno djelo. Točka.

Ponesite onaj dnevnik koji ste vodili. Pokažite im screenshotove. Policija ima ovlasti koje mi nemamo. Oni mogu, uz sudski nalog, otići operateru i tražiti službene podatke o vlasniku broja.

I to je, da se ne lažemo, jedini 100% siguran i legalan način da saznate tko je vlasnik privatnog broja koji vas maltretira. Ali taj put, naravno, postoji samo kad je stvar ozbiljna i kad je prekršen zakon.

Hoće li nam budućnost donijeti lakšu ili težu pretragu?

Moje mišljenje? Bit će sve teže. I teže.

Privatnost je postala glavna tema. Zakoni su sve stroži. Apple i Google se natječu tko će bolje “zaključati” vaš telefon i podatke.

Već sad imamo AI filtere za pozive (kao onaj Googleov) koji se javljaju umjesto vas i pitaju telemarketera što hoće. Mislim da budućnost ide u tom smjeru. Nećemo mi glumiti detektive, nego će naši mobiteli sami filtrirati smeće, a propuštati samo ono bitno.

Ali…

Sve dok mi sami dobrovoljno kačimo svoje slike i imena na Viber i WhatsApp, naša mala “ručna” metoda će raditi. Ljudska priroda.

Mogu li se nekako “sakriti” da mene ne mogu pronaći?

Ha! Dobro pitanje. Nakon svega ovoga, vjerojatno se pitate: “Super, a kako da mene ne nađu?”

Evo par jednostavnih pravila:

• Ne budite blesavi. Ne ostavljajte svoj broj po forumima, komentarima portala, javnim Facebook grupama. To je digitalni ekvivalent ostavljanja ključeva u bravi.
• Sredite privatnost. U postavkama Vibera i WhatsAppa namjestite da vam sliku profila i status vide samo vaši kontakti. Ne “Svi”.
• Recite “NE” operateru. Kad potpisujete ugovor, izričito recite da NE DAJETE privolu za objavu u bilo kakvim imenicima.
• Kupite “burner” broj. Prodajete auto na Njuškalu? Super. Otiđite na kiosk, kupite prepaid SIM karticu za par eura. Koristite taj broj. Kad prodate auto, bacite karticu. Problem riješen.
• Budite paranoični (malo). Ne dajte svoj pravi broj svakoj glupoj stranici koja traži “verifikaciju” za nagradnu igru u kojoj ćete osvojiti novi toster. Nećete.

Zaključak: Balansiranje između znatiželje i privatnosti

Eto. To vam je kao moderna detektivska priča. Igra mačke i miša. S jedne strane naša znatiželja, s druge visoki zidovi zakona i privatnosti.

Kao što ste vidjeli, nema čarobnog gumba. Nema jedne stranice koja rješava sve.

Ali imamo nešto drugo. Imamo set alata. Imamo fore i fazone. Imamo logiku.

Imamo Google za firme. Imamo Viber i WhatsApp kao tajni prozor u privatne profile. I imamo, ili bi barem trebali imati, zdrav razum. Onaj glasić u glavi koji nam kaže “E, ovaj broj smrdi” i koji nam pomogne da bez grižnje savjesti stisnemo “Blokiraj”.

Na kraju krajeva, taj nepoznati broj na ekranu je samo podsjetnik. Podsjetnik na vječni kompromis. Želimo biti dostupni. Ali, brate mili, želimo i svoj mir.

Ponekad, najbolji odgovor na misterij nije juriti za rješenjem.

Ponekad je najbolje samo pustiti da zvoni. I ne javiti se.

Često postavljena pitanja