Slijepo Crijevo | Simptomi Upale, Bol i Liječenje [Vodič]

Onaj oštar, probadajući bol u trbuhu koji vas probudi usred noći. Prva pomisao? “Samo da nije slijepo crijevo.” Taj strah je gotovo univerzalan. Iako ga se često sjećamo tek kada zaboli, slijepo crijevo, taj mali i često neshvaćeni organ, može izazvati jednu od najčešćih kirurških hitnoća na svijetu: apendicitis, odnosno upalu slijepog crijeva.

Gotovo svatko od nas poznaje nekoga tko je “morao na operaciju” ili je sam prošao kroz to iskustvo. No, unatoč njegovoj “popularnosti”, oko slijepog crijeva i dalje kruže mnogi mitovi i nejasnoće. Što točno radi? Zašto se upali? I ono najvažnije: kako sa stopostotnom sigurnošću prepoznati bol koji znači da je vrijeme za hitnu?

Ovo nije samo još jedan medicinski tekst. Ovo je vaš potpuni vodič, napisan ljudskim jezikom, koji prolazi kroz sve što ste ikada htjeli znati o slijepom crijevu. Razbit ćemo mitove, objasniti simptome korak po korak i provesti vas kroz proces dijagnoze i liječenja. Jer kada se radi o tom specifičnom bolu, znanje nije samo moć – ono vam može spasiti život.

Više iz kategorije

Sanjati Pokojnika

Hidra Piće

Ključne Informacije (Key Takeaways)

Prije nego što zaronimo dublje, evo što apsolutno morate znati:

• Bol je specifičan: Upala slijepog crijeva (apendicitis) obično počinje kao tupa bol oko pupka, koja se unutar nekoliko sati seli u donji desni dio trbuha i postaje oštra.
• To je hitno stanje: Sumnja na upalu slijepog crijeva zahtijeva odmah liječnički pregled. Ovo nije situacija “idem prileći pa ću vidjeti ujutro”.
• Ne uzimajte lijekove na svoju ruku: Uzimanje tableta protiv bolova, laksativa ili grijaćih jastuka može prikriti simptome i, još gore, ubrzati pucanje slijepog crijeva.
• Pucanje je opasno: Najveća opasnost je pucanje (ruptura) slijepog crijeva, što dovodi do peritonitisa, po život opasne upale trbušne maramice.
• Operacija je glavno liječenje: Kirurško uklanjanje (apendektomija) je standardno, sigurno i najučinkovitije liječenje.

Što je uopće slijepo crijevo i zašto ga imamo?

Svi pričamo o njemu, ali što je zapravo “slijepo crijevo”? Tehnički, pojam koji mi koristimo je malo pogrešan. “Slijepo crijevo” (lat. cecum) je zapravo početni, vrećasti dio debelog crijeva. Ono što se upali i stvara probleme je crvuljak (lat. appendix vermiformis), mali, tanki “privjesak” u obliku crva koji visi s tog slijepog crijeva.

Zamislite ga kao malu, slijepu ulicu koja se odvaja od glavne “autoceste” vašeg probavnog sustava. Dugačak je u prosjeku od 5 do 10 centimetara, ali njegova lokacija može varirati, što ponekad otežava dijagnozu.

Gdje se točno nalazi slijepo crijevo (crvuljak)?

Za većinu ljudi, on se nalazi u donjem desnom dijelu trbušne šupljine. Liječnici čak imaju i specifičnu točku koju traže – McBurneyeva točka, otprilike na trećini puta od kosti desnog kuka prema pupku.

Međutim, anatomija nije uvijek kao iz udžbenika. Ponekad crvuljak može biti smješten iza slijepog crijeva (retrocekalno), visoko prema jetri, ili se spuštati duboko u zdjelicu. Te varijacije su razlog zašto simptomi ponekad mogu biti atipični, oponašajući probleme s mjehurom ili jajnicima.

Ima li slijepo crijevo (crvuljak) ikakvu funkciju?

Ovo je desetljećima bila velika debata. Dugo se smatralo “beskorisnim” evolucijskim ostatkom, organom koji nam je nekada služio (možda za probavu celuloze kod naših dalekih predaka) i sada je tu samo da stvara probleme.

Međutim, moderna znanost mijenja taj pogled. Danas prevladava teorija da crvuljak ima važnu ulogu u našem imunološkom sustavu. Smatra se “sigurnom kućom” za dobre bakterije. Kada imate teški proljev ili crijevnu virozu koja “ispere” vašu crijevnu floru, crvuljak otpušta svoju zalihu dobrih bakterija kako bi ponovno naselio crijeva i vratio probavu u normalu. Dakle, nije baš tako beskoristan kako se mislilo! Naravno, možemo sasvim normalno živjeti i bez njega, što je očito nakon što ga se kirurški ukloni.

Kako prepoznati upalu slijepog crijeva? (Apendicitis)

Ovo je ključno poglavlje. Razumijevanje simptoma može vam doslovno spasiti život. Upala slijepog crijeva je podmukla jer njezini rani simptomi mogu biti nejasni i sličiti mnogim drugim, bezopasnijim stanjima.

Koji je prvi i najočitiji simptom?

Bol. Ali ne bilo kakav bol.

Klasična prezentacija apendicitisa, ona iz udžbenika, slijedi vrlo specifičan obrazac.

1. Početak: Sve počinje s tupom, neugodnom boli koja se osjeća oko pupka ili u gornjem dijelu trbuha. U ovoj fazi, mnogi misle da su pojeli nešto krivo ili da imaju plinove. Bol je difuzna, teško je točno uprijeti prstom u nju.
2. Migracija: E, ovo je ključni trenutak. Unutar 4 do 12 sati (ponekad i do 24 sata), taj bol se seli. Putuje dijagonalno prema dolje i desno, i locira se u donjem desnom kvadrantu trbuha.
3. Promjena karaktera: Kada se bol “smjesti” dolje desno, mijenja karakter. Iz tupe i difuzne postaje oštra, stalna i vrlo intenzivna.

Bol se tipično pogoršava s bilo kakvim pokretom. Kašljanje? Jaukanje. Smijanje? Nema šanse. Vožnja autom po neravnoj cesti? Neopisiva muka. Hodanje je često pognuto, kao da se želite “sklupčati” oko bolnog mjesta.

Sjećam se jedne noći…

Prije mnogo godina, probudio me bol. Nije bio jak, ali bio je… čudan. Taman na onom “pravom” mjestu, dolje desno. Cijelu noć sam pregovarao sam sa sobom: “Proći će”, “Sigurno su plinovi”, “Možda sam se samo nezgodno okrenuo u snu”.

Ujutro je bol postao oštriji. Priznajem, kao muškarac, prva reakcija mi je bila stisnuti zube i “izgurati dan”. Srećom, moja supruga je bila pametnija. “Ideš na hitnu, odmah.”

Satima sam sjedio u čekaonici, uvjeren da dižem lažnu uzbunu. Ispalo je da nije bilo slijepo crijevo, već samo gadna probavna smetnja koja je oponašala simptome. Ali taj strah… taj strah je stvaran. I liječnik mi je na odlasku rekao rečenicu koju pamtim i danas: “Bolje da ste došli sto puta bezveze, nego da jednom niste došli kad je trebalo.” Ta me lekcija naučila: s tim specifičnim bolom se ne kocka.

Postoje li drugi simptomi osim boli?

Apsolutno. Bol je glavni, ali rijetko dolazi sam. Upala je sustavno stanje, što znači da cijelo tijelo reagira. Potražite ovaj “paket” simptoma koji se obično javlja nakon što bol počne:

• Gubitak apetita: Ovo je jedan od najpouzdanijih znakova. Pomisao na vašu omiljenu hranu vam izaziva mučninu. Ako ste gladni kao vuk, šanse za apendicitis su manje (iako ne i nemoguće).
• Mučnina i povraćanje: Obično se javlja nakon što se bol već razvio. Ako povraćate prije nego što je bol počeo, vjerojatnije se radi o gastroenteritisu (crijevnoj virozi).
• Blago povišena temperatura: Očekujte temperaturu oko 37.5°C do 38.5°C. Visoka temperatura (preko 39°C) je rjeđa i može ukazivati na to da je slijepo crijevo već puklo.
• Promjene u pražnjenju crijeva: Može se javiti zatvor (opstipacija) jer crijeva “staju” s radom zbog upale. Ponekad, ako upaljeni crvuljak iritira debelo crijevo, može se javiti i proljev.
• Nadimanje i plinovi: Osjećaj napuhnutosti i nemogućnost ispuštanja vjetrova su česti.
• Opća slabost: Osjećate se bolesno, slomljeno i jednostavno “niste svoji”.

Zašto uopće dolazi do upale slijepog crijeva?

Dakle, zašto se taj mali organ odjednom odluči pobuniti? U većini slučajeva, uzrok je blokada.

Zamislite crvuljak kao cijev s jednim ulazom. Ako se taj ulaz začepi, stvari kreću po zlu. Sluz koju crvuljak prirodno proizvodi više ne može izaći. Nakuplja se, stvara pritisak, a bakterije koje normalno žive unutra (i ne rade probleme) počinju se nekontrolirano množiti. To je recept za katastrofu.

Pritisak raste, crvuljak otiče, dotok krvi u njega se smanjuje. Tkivo počinje odumirati. A ako se pritisak ne oslobodi (operacijom), zid crvuljka će popustiti. Puknut će.

Je li istina da koštica voća može uzrokovati upalu?

Ovo je vjerojatno najpoznatiji mit. “Nemoj gutati koštice od lubenice, dobit ćeš upalu slijepog crijeva!” Koliko smo to puta čuli kao djeca?

Istina je da je to iznimno, iznimno rijetko. U medicinskoj literaturi zabilježeni su pojedinačni slučajevi gdje je uzrok bio nesvareni komadić sjemenke ili koštice, ali to je statistička rijetkost.

Koji su stvarni uzroci i faktori rizika?

Stvarni “krivci” za blokadu su mnogo manje dramatični:

1. Fekalit: Ovo je najčešći uzrok. Radi se o malom, tvrdom komadiću stolice (doslovno “kamenac” od stolice) koji upadne u otvor crvuljka i zaglavi se.
2. Limfna hiperplazija: Zvuči komplicirano, ali je jednostavno. Tkivo na ulazu u crvuljak je bogato limfnim čvorovima (kao i krajnici u grlu). Ponekad, kao odgovor na neku drugu infekciju u tijelu (npr. virozu), to tkivo otekne i zatvori ulaz. Ovo je češći uzrok kod djece i tinejdžera.
3. Ostali uzroci: Rijetko, uzrok mogu biti paraziti (gliste), strana tijela (kao spomenute koštice) ili čak tumori.

Apendicitis je najčešći kod ljudi između 10 i 30 godina, i nešto je češći kod muškaraca nego kod žena. Obiteljska povijest također može igrati malu ulogu, sugerirajući da bi mogla postojati i genetska sklonost.

Što ako sumnjam da imam upalu? Ovo je ključno.

Ako ste pročitali gornje simptome i prepoznajete se u njima – pogotovo ako imate bol koji se preselio dolje desno, gubite apetit i imate mučninu – vaši sljedeći koraci su kritični.

Smijem li popiti tabletu protiv bolova i čekati?

Molim vas, nemojte. Ovo je jedna od najgorih stvari koje možete učiniti.

Evo zašto: tableta protiv bolova (analgetik) može privremeno prikriti bol. Možda se osjetite malo bolje i pomislite: “Ah, ipak nije bilo ništa.” Ali upala ispod površine i dalje divlja. Vi ste samo “ugasili alarm” dok kuća i dalje gori. To liječnicima otežava dijagnozu, a vama daje lažan osjećaj sigurnosti, odgađajući odlazak u bolnicu.

Također, izbjegavajte termofor ili grijaći jastuk. Toplina može ubrzati upalni proces i povećati rizik od pucanja. Nemojte jesti, nemojte piti. I nipošto ne uzimajte laksative.

Kada je vrijeme za hitnu pomoć?

Sada. Odmah.

Ako bol u trbuhu traje duže od 4-6 sati, pogoršava se, seli se na tipično mjesto i praćen je drugim simptomima (gubitak apetita, mučnina, temperatura), nemojte zvati liječnika obiteljske medicine da “naručite termin za sutra”.

Nemojte čekati.

Sjednite u auto (neka vas netko vozi!) ili pozovite prijevoz i idite ravno na Objedinjeni hitni bolnički prijam (OHBP). Apendicitis je kirurška hitnoća. Ne liječi se kod kuće.

Kako liječnici postavljaju dijagnozu upale slijepog crijeva?

Kada stignete u bolnicu, budite spremni na proces. Dijagnoza apendicitisa nije uvijek laka. Ne postoji jedan jedini test koji sa 100%-tnom sigurnošću kaže “to je to”. Liječnik mora složiti slagalicu od vaših simptoma, fizikalnog pregleda i nalaza.

Kakvi me pregledi čekaju u bolnici?

Prvo, naravno, sestra će vam izvaditi krv i pitati vas o simptomima. Zatim slijedi pregled kirurga, koji je ključan.

1. Fizikalni pregled: Kirurg će vas zamoliti da legnete i opustite trbuh. Lagano će pritiskati različite dijelove trbuha. Ono što traži je bolnost na pritisak, pogotovo na već spomenutoj McBurneyevoj točki.
2. Test “opuštanja” (Rebound Tenderness): Ovo je klasik. Liječnik će pritisnuti duboko u donji desni dio trbuha… i onda naglo pustiti. Ako vas bol “probode” u trenutku otpuštanja više nego kod pritiska, to je vrlo jak znak da je potrbušnica (peritonej) nadražena, što je klasičan znak apendicitisa.
3. Ostali manevri: Možda će vas tražiti da zakašljete (što pojačava bol), ili će pomicati vašu desnu nogu na određene načine kako bi vidjeli iritira li upaljeni crvuljak mišiće u blizini.

Hoće li mi raditi ultrazvuk ili CT?

Nakon pregleda i laboratorijskih nalaza, dijagnostika se nastavlja.

• Laboratorijski nalazi: Iz krvi se gledaju leukociti (bijela krvna zrnca) i CRP (C-reaktivni protein). Kod upale, oba ova parametra su tipično povišena. Međutim, normalni nalazi ne isključuju apendicitis, pogotovo u ranoj fazi.
• Ultrazvuk (UZV) trbuha: Ovo je obično prvi slikovni test, pogotovo kod djece i trudnica (jer ne koristi zračenje). Iskusni radiolog može vidjeti zadebljani, upaljeni crvuljak. Međutim, ponekad ga je teško vidjeti ako je skriven iza crijeva ili plinova.
• CT (Kompjuterizirana tomografija) trbuha: Ovo je “zlatni standard” za dijagnostiku apendicitisa, pogotovo kod odraslih gdje dijagnoza nije jasna. CT s vrlo visokom preciznošću može pokazati upaljeni crvuljak, pa čak i vidjeti je li već puknuo ili je stvorio apsces (nakupinu gnoja).

Ponekad, čak i uz svu tehnologiju, dijagnoza nije 100% sigurna. U tim slučajevima, kirurg može odlučiti “ići na sigurno”. Vrijedi pravilo: “Bolje negativna apendektomija, nego propušteni apendicitis.” To znači da je ponekad bolje operirati i naći zdrav crvuljak, nego riskirati pucanje i peritonitis čekajući da se dijagnoza potvrdi. Više o tome možete pročitati u pouzdanim izvorima kao što je MSD Priručnik o apendicitisu, koji detaljno objašnjava dijagnostičke procedure.

Liječenje upale slijepog crijeva: Što mogu očekivati?

Ako su testovi potvrdili sumnju, sljedeći korak je jasan. Nećete ići kući s receptom. Bit ćete primljeni u bolnicu, na odjel kirurgije.

Je li operacija jedina opcija?

U ogromnoj većini slučajeva, da. Apendektomija – kirurško uklanjanje crvuljka – je standardno, definitivno i najsigurnije liječenje za akutni apendicitis.

Operacija rješava problem trajno. Uklanja izvor upale, sprječava pucanje i omogućuje vam da se potpuno oporavite bez straha da će se upala ponoviti.

Kako izgleda klasična, a kako laparoskopska operacija?

Danas postoje dva glavna pristupa operaciji:

1. Klasična (otvorena) apendektomija: Ovo je tradicionalna metoda. Kirurg radi jedan rez, dug nekoliko centimetara, u donjem desnom dijelu trbuha (obično preko McBurneyeve točke). Kroz taj rez ulazi u trbušnu šupljinu, pronalazi crvuljak, podveže ga i ukloni. Ova metoda se danas rjeđe koristi, obično u slučajevima kada je crvuljak već puknuo i potrebno je “očistiti” trbušnu šupljinu, ili kod pacijenata koji su ranije imali puno operacija pa imaju priraslice.
2. Laparoskopska apendektomija: Ovo je “minimalno invazivna” metoda i danas je zlatni standard za većinu pacijenata. Umjesto jednog velikog reza, kirurg radi 3 ili 4 vrlo mala reza (svaki oko 0.5 do 1 cm). Kroz jedan se uvodi kamera (laparoskop), a kroz druge tanki kirurški instrumenti. Kirurg gleda sliku na monitoru i pomoću instrumenata uklanja crvuljak.

Prednosti laparoskopije su brojne: manji ožiljci, manje boli nakon operacije, brži oporavak i kraći boravak u bolnici.

Postoji li liječenje antibioticima bez operacije?

Ovo je relativno nova tema o kojoj se raspravlja u medicinskim krugovima. Neka istraživanja su pokazala da se neki blagi, nekomplicirani slučajevi apendicitisa (bez znakova pucanja ili fekalita) mogu pokušati liječiti samo snažnim intravenskim antibioticima u bolnici.

Međutim, ovaj pristup ima mane. Prvo, postoji značajan rizik (do 40%) da će se upala vratiti unutar godinu dana, što znači da ćete opet prolaziti kroz istu muku. Drugo, teško je sa sigurnošću reći tko je dobar kandidat i tko neće razviti komplikacije. Zbog toga velika većina kirurga i dalje zagovara operaciju kao najbolje i konačno rješenje.

Kakav je oporavak nakon operacije slijepog crijeva?

Uspjeli ste! Operacija je prošla, problematični crvuljak je vani i budite se iz anestezije. Što sada?

Koliko se ostaje u bolnici?

To ovisi o vrsti operacije i težini upale.

• Nakon laparoskopske operacije (za nekompliciranu upalu): Često se kući ide već drugi ili treći dan nakon operacije. Ponekad čak i nakon 24 sata.
• Nakon klasične (otvorene) operacije: Oporavak je malo duži, pa boravak u bolnici može trajati 3 do 5 dana.
• Ako je slijepo crijevo puklo (rupturiralo): E, to je druga priča. Tada ostajete u bolnici znatno duže, često 7 do 10 dana ili više. Morate primati jake intravenske antibiotike kako bi se sanirala upala potrbušnice (peritonitis), a možda ćete imati i dren (cjevčicu) u trbuhu.

Na što moram paziti kad dođem kući?

Oporavak se nastavlja kod kuće. Glavni cilj je odmarati i dopustiti tijelu da zacijeli. Evo nekoliko ključnih savjeta:

• Nema naprezanja: Ovo je najvažnije. Zaboravite na dizanje teških tereta (bilo što teže od 5 kg) idućih 4 do 6 tjedana. To uključuje i teške vrećice iz dućana, djecu, pa čak i intenzivno vježbanje u teretani. Dajte trbušnom zidu vremena da zacijeli.
• Prehrana: Krenite polako. Prvih par dana držite se lagane, kašaste hrane (juhe, pire krumpir, jogurt, kompoti). Postupno uvodite normalnu hranu. Vaša probava se mora vratiti u normalu.
• Kretanje: Iako se ne smijete naprezati, važno je kretati se. Lagane šetnje po kući ili dvorištu su poželjne. Potiču cirkulaciju, sprječavaju stvaranje krvnih ugrušaka i pomažu crijevima da prorade.
• Njega rane: Tuširati se smijete. Slijedite upute liječnika o previjanju. Ako imate male “flastere” (steri-strip) na laparoskopskim ranicama, oni će sami otpasti. Pripazite na znakove infekcije rane: crvenilo, oticanje, bol, gnojni iscjedak ili temperatura. Ako to primijetite, javite se liječniku.
• Bolovanje: Očekujte da ćete biti na bolovanju najmanje 2 tjedna za laparoskopsku, a 3-4 tjedna za klasičnu operaciju, ovisno o vrsti posla koji radite.

Što ako se upala slijepog crijeva zakomplicira?

Cijela poanta žurbe na hitnu je izbjeći komplikacije. One su rijetke ako se reagira na vrijeme, ali mogu biti vrlo ozbiljne.

Što je to ‘puknuće’ slijepog crijeva?

Puknuće ili ruptura se događa kada upala i pritisak unutar crvuljka postanu toliki da njegov zid doslovno pukne. To se obično događa 48 do 72 sata nakon početka prvih simptoma.

To je trenutak kada se sadržaj crvuljka – pun gnoja i bakterija – izlije izravno u vašu trbušnu šupljinu, koja bi trebala biti sterilno područje.

Zanimljivo, neki pacijenti opišu da su u trenutku pucanja osjetili trenutno olakšanje boli (jer je pritisak popustio), no to je kratkotrajna iluzija. Vrlo brzo nakon toga, bol se vraća, ali sada je drugačija. Postaje difuzna, zahvaća cijeli trbuh, a opće stanje se rapidno pogoršava.

Zašto je peritonitis (upala potrbušnice) tako opasan?

Peritonitis je upala potrbušnice, tanke membrane koja oblaže unutrašnjost trbušne šupljine i sve organe u njoj. Kada se bakterije izliju u nju, tijelo reagira žestokom, sistemskom upalom.

Trbuh postaje “tvrd kao daska”, bol je neizdrživa, temperatura skače u nebo, a pacijent postaje toksičan. Ovo stanje može brzo dovesti do sepse – trovanja krvi – što je po život opasno stanje koje može završiti fatalno ako se ne liječi agresivno antibioticima i hitnom operacijom. Zato liječnici stalno ponavljaju: “Ne čekajte!”

Druga moguća komplikacija je apsces – tijelo ponekad uspije “ograditi” puknuće i stvoriti lokaliziranu nakupinu gnoja. To je bolje od peritonitisa, ali i dalje zahtijeva liječenje, često prvo drenažom apscesa, a tek onda, “na hladno”, operacijom.

Mogu li djeca i trudnice imati upalu slijepog crijeva?

Da, i upravo su to dvije skupine kod kojih je dijagnoza najteža i najizazovnija.

Kako prepoznati simptome kod malog djeteta?

Malo dijete vam neće reći: “Mama, bol me prvo boljela oko pupka, a sad se preselila desno dolje.” Dijete će samo plakati, biti razdražljivo, odbijat će hranu i imati temperaturu.

Ključno je promatrati. Dijete koje ima apendicitis obično će mirovati. Ležat će mirno, često s nogama privučenim prema trbuhu. Svaka promjena pelena, svako podizanje, svako truckanje bit će popraćeno vriskom. Za razliku od “obične” trbobo_lje (plinova), gdje se dijete previja i migolji, kod apendicitisa bol se pogoršava pokretom, pa dijete instinktivno ostaje nepomično. Ne ignorirajte djetetovo odbijanje hrane i plač koji zvuči “drugačije” – odvedite ga pedijatru ili na hitnu.

Zašto je dijagnoza u trudnoći posebno teška?

Trudnoća je “minsko polje” za dijagnostiku. Prvo, simptomi poput mučnine, povraćanja i gubitka apetita su uobičajeni u trudnoći. Drugo, kako maternica raste, ona pomiče sve organe, uključujući i slijepo crijevo. Kod trudnice u kasnijem stadiju trudnoće, crvuljak više nije dolje desno, već može biti gurnut visoko gore, gotovo ispod rebara, pa bol može oponašati probleme sa žuči ili jetrom. Zbog rizika za majku i dijete, sumnja na apendicitis u trudnoći shvaća se iznimno ozbiljno i zahtijeva hitnu obradu.

Može li se upala slijepog crijeva spriječiti?

Nažalost, ne postoji čarobna formula ili dijeta koja će vas zasigurno zaštititi od upale slijepog crijeva. Budući da je glavni uzrok nepredvidiva blokada (poput fekalita ili otečenog limfnog tkiva), ne možete puno učiniti.

Neke studije su sugerirale da prehrana bogata vlaknima, koja potiče redovitu probavu i sprječava stvaranje tvrdih fekalita, možda smanjuje rizik. To je, u svakom slučaju, dobar savjet za opće zdravlje probavnog sustava. Ali ne postoje jamstva.

Slušajte svoje tijelo

Slijepo crijevo, odnosno crvuljak, mali je organ s velikim potencijalom za nevolje. Ali sada ste naoružani znanjem. Znate prepoznati klasične znakove, razumijete zašto se mit o koštici lubenice može zanemariti i, što je najvažnije, znate da je bol u donjem desnom dijelu trbuha koji ne prolazi – ulaznica za hitnu pomoć, a ne za krevet.

Nemojte se bojati “dizati paniku”. Kao u mojoj priči, bolje je ispasti hipohondar i vratiti se kući s olakšanjem, nego biti “junak” koji kod kuće trpi dok situacija ne postane kritična. Vaše tijelo vam šalje signale. Vaš je posao da ih poslušate.

Često postavljena pitanja