Postoje rečenice koje nadilaze vrijeme. One nisu samo skup slova na papiru; one su ključevi koji otvaraju vrata dubljeg razumijevanja, odjekujući kroz stoljeća s neumanjenom snagom. Za mene, kao i za milijune drugih, jedna od takvih rečenica je upravo “u početku bijaše Riječ”. Ovaj monumentalni uvod u Evanđelje po Ivanu nije tek puka teološka izjava. To je kozmička pjesma, filozofska zagonetka i duhovni putokaz, sve sažeto u pet naizgled jednostavnih riječi.
One nas pozivaju da zastanemo, da se zamislimo, da zavirimo iza zavjese poznatog svijeta i dotaknemo samu bit postojanja. Kroz ovaj članak, zajedno ćemo zaroniti u dubine tih riječi, istražiti njihovo podrijetlo, značenje i nevjerojatnu važnost koju imaju i danas, ne samo za kršćanstvo, već za svakoga tko se ikada zapitao o snazi jezika i smislu svemira.
Više iz kategorije Kršćanstvo
Uznesenje Blažene Djevice Marije
Ključne Spoznaje
- Više od Prijevoda: Izraz “Riječ” hrvatski je prijevod starogrčke riječi “Logos”, koja označava ne samo izgovorenu riječ, već i božanski um, razum, poredak i kreativni princip koji stoji iza svemira.
- Božanska Priroda: Stihovi “Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog” temelj su kršćanskog nauka o Trojstvu, uspostavljajući Isusa Krista (Riječ) kao božansku osobu, istovremeno različitu od Oca, a opet jednaku Njemu u božanstvu.
- Stvaralačka Snaga: Baš kao što je u Knjizi Postanka Bog svojom riječju stvorio svijet, tako i Ivanova “Riječ” predstavlja aktivnu, stvaralačku silu koja svemu daje postojanje i smisao.
- Utjelovljenje: Vrhunac Ivanova prologa jest tvrdnja da je ta apstraktna, božanska “Riječ tijelom postala”, odnosno utjelovila se u povijesnoj osobi Isusa iz Nazareta, čineći Boga dostupnim i prisutnim u ljudskom svijetu.
- Praktična Primjena: Razumijevanje dubine božanske Riječi potiče nas na promišljanje o snazi vlastitih riječi – o njihovoj sposobnosti da stvaraju ili uništavaju, liječe ili ranjavaju, te oblikuju našu stvarnost.
Zašto Ove Riječi I Danas Toliko Snažno Odjekuju?
Ponekad se čini da živimo u svijetu buke. Preplavljeni smo informacijama, neprestanim notifikacijama, praznim frazama i površnim razgovorima. U takvom okruženju, ideja o jednoj, jedinstvenoj “Riječi” koja ima moć stvaranja i davanja smisla djeluje gotovo revolucionarno. Upravo zato Ivanov uvod ima takvu magnetsku privlačnost.
On nas podsjeća na nešto što intuitivno osjećamo: riječi nisu jeftine. One imaju težinu. One oblikuju naše misli, definiraju naše odnose i, u konačnici, konstruiraju našu stvarnost. Ove riječi odjekuju jer govore o ultimativnom izvoru smisla u svemiru koji se ponekad čini kaotičnim. One ne nude samo religijsku dogmu, već i duboku filozofsku istinu o povezanosti jezika, postojanja i svijesti. To je poziv da u tišini potražimo onu Riječ koja je važnija od sve buke svijeta.
Je li ‘Riječ’ Samo Prijevod Grčke Riječi ‘Logos’?
Kratak odgovor je: da, ali to ‘samo’ je golemo. Kada je Ivan pisao svoje evanđelje, pisao ga je na grčkom jeziku za publiku koja je bila duboko uronjena u grčku filozofiju i židovsku tradiciju. Riječ koju je izabrao, Logos (λόγος), bila je sve samo ne obična. Stoljećima prije Krista, filozofi poput Heraklita govorili su o Logosu kao o univerzalnom, božanskom principu razuma i poretka koji prožima čitav kozmos. Za stoike, Logos je bio božanska iskra, racionalna duša svijeta koja svemu daje strukturu i svrhu.
Dakle, kada je Ivan napisao “U početku bijaše Logos“, on je koristio pojam koji je njegovim čitateljima bio odmah prepoznatljiv. On je uzeo jedan od najdubljih koncepata grčke misli i učinio nešto radikalno: dao mu je lice. On je rekao da taj sveprisutni, božanski um nije samo apstraktna sila, već Osoba. Time je izgradio most između filozofije i vjere, apstraktnog i osobnog, na način koji je zauvijek promijenio tijek zapadne misli. Za dublje razumijevanje ovog pojma, radovi na Stanfordovoj enciklopediji filozofije nude izvanredan uvid.
Što Zapravo Znači Da Je ‘Riječ Bila Kod Boga’?
Ovaj dio stiha, “i Riječ bijaše kod Boga” (kai ho Logos ēn pros ton Theon), krije suptilnu, ali ključnu teološku istinu. Grčki prijedlog pros ovdje ne znači samo ‘pored’ ili ‘blizu’, kao što bi šalica bila pored tanjura. On implicira dinamičan odnos, zajedništvo licem u lice. Riječ nije bila samo pasivno prisutna uz Boga; ona je bila u vječnoj, aktivnoj vezi s Njim.
Zamislite najdublju misao koju ste ikada imali. Prije nego što ste je izgovorili, ona je bila ‘kod vas’. Bila je dio vas, a opet ste je mogli promatrati kao nešto zasebno. Bila je u intimnom odnosu s vašom sviješću. Naravno, svaka ljudska analogija je manjkava, ali ovo nam pomaže naslutiti o kakvom se odnosu radi. Ivan nam govori da Riječ (Sin) i Bog (Otac) postoje u vječnom zajedništvu. Oni su različite Osobe, ali su neraskidivo povezane u božanskom plesu ljubavi i komunikacije. Riječ nije stvorena; ona je oduvijek ‘kod Boga’.
A Kako Riječ Može Biti Bog?
I onda dolazimo do vrhunca, do rečenice koja je izazvala tisuće rasprava i definirala kršćanstvo: “i Riječ bijaše Bog” (kai Theos ēn ho Logos). Ovdje se ne kaže da je Riječ bila neki bog ili poput boga. Gramatička struktura u grčkom originalu jasno ističe punu božansku prirodu Riječi. Ovo je bio kamen spoticanja za mnoge, jer se činilo kao logička kontradikcija. Kako Riječ može biti ‘kod Boga’ i istovremeno ‘biti Bog’? Odgovor leži u kršćanskom shvaćanju Trojstva: jedan Bog u tri Osobe.
Sjećam se kad sam kao dječak pokušavao shvatiti kako radi motor starog traktora mog djeda. Gledao sam u hrpu metala, žica i cijevi i vidio sam samo kaos. Djed me tada nije opteretio tehničkim priručnikom. Umjesto toga, sjeo je pored mene i počeo mi pričati “priču” o motoru. Njegova jednostavna “riječ” objasnila je kako gorivo ulazi, kako svjećica stvara iskru, kako klip pokreće radilicu.
Odjednom, kaos je dobio smisao. Njegova riječ nije stvorila motor, ali je u mom umu stvorila red iz nereda, dala je smisao i svrhu onome što je bilo samo hrpa dijelova. Na sličan, ali neizmjerno veći način, božanska Riječ, Logos, jest onaj princip koji kaosu daje kozmos, koji svemiru daje smisao i koji nam objavljuje lice samoga Boga. Riječ je Bog u akciji, Bog koji se objavljuje.
Možemo li Pronaći Slične Koncepte u Starom Zavjetu?
Ivan nije pisao u vakuumu. Iako je koristio grčki filozofski pojam, njegove ideje duboko su ukorijenjene u židovskoj misli i Starom zavjetu. Svaki Židov koji je čitao njegove riječi odmah bi se sjetio prvih redaka Knjige Postanka: “I reče Bog: ‘Neka bude svjetlost!’ I bi svjetlost.” (Post 1,3). U židovskom shvaćanju, Božja riječ (dabar) nije samo zvuk. Ona je moćna, kreativna sila. Kad Bog govori, stvari se događaju. Njegova riječ ima moć stvaranja ni iz čega. Stoga, kada Ivan govori o Riječi koja je bila u početku, on se izravno nadovezuje na tu tradiciju.
Nadalje, u starozavjetnim mudrosnim knjigama, poput Knjige Izreka, Mudrost (Hokmah) je često personificirana. Ona je opisana kao biće koje je postojalo uz Boga prije stvaranja svijeta: “Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradavno doba” (Izr 8,22). Ova personificirana Mudrost, koja sudjeluje s Bogom u stvaranju, pruža jasan starozavjetni kontekst za Ivanov koncept Logosa. Ivan zapravo tvrdi da je Isus ispunjenje svega toga: On je i stvaralačka Riječ iz Postanka i utjelovljena Mudrost Božja.
Kako Je ‘Riječ Tijelom Postala’?
Nakon što je postavio ovu veličanstvenu kozmičku pozornicu, Ivan spušta božansko na zemlju u jednom od najvažnijih stihova cijele Biblije: “I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama” (Iv 1,14). Ovo je srce kršćanske vjere – Utjelovljenje. Apstraktni, svemirski Logos, božanski um koji prožima sve, uzeo je na sebe ljudsko tijelo, krv i meso. Postao je jedan od nas. Nastanio se, doslovno ” razapeo svoj šator” među nama, što je aluzija na Šator sastanka u Starom zavjetu, gdje je Bog prebivao sa svojim narodom.
Značaj ovoga je nemjerljiv. Bog više nije daleka, nedokučiva sila. On nije samo filozofski princip. U Isusu Kristu, Bog ima lice, ruke, glas. On je hodao našim prašnjavim putovima, osjećao našu radost i bol, dijelio našu ljudskost. Vječna Riječ naučila je govoriti ljudskim jezikom kako bismo mi mogli razumjeti božanski jezik. To je ultimativni čin božanske komunikacije i solidarnosti, trenutak kada se Nebo i Zemlja dodiruju u jednoj osobi.
Kakav Utjecaj Ove Riječi Imaju Na Naš Svakodnevni Život?
Možda se čini da su ovo sve uzvišene, apstraktne ideje koje nemaju puno veze s našim svakodnevnim brigama, poslom i obitelji. Ali vjerujem da je istina upravo suprotna. Ako je božanska Riječ kreativna, onda i naše ljudske riječi, kao odraz te božanske slike u nama, nose nevjerojatnu moć. Naše riječi imaju sposobnost stvaranja i uništavanja. One mogu izgraditi mostove povjerenja ili iskopati rovove nerazumijevanja. Mogu udahnuti život u nečiju dušu ili ugasiti posljednju iskru nade.
Sjećam se jednog napetog sastanka prije nekoliko godina. Vodili smo veliki projekt koji je kasnio, budžet je bio probijen, a tim je bio na rubu raspada. Soba je bila ispunjena optužbama, izgovorima i obrambenim stavovima. Vladao je kaos. U jednom trenutku, osjetio sam potrebu da prekinem tu spiralu negativnosti. Ustao sam i, umjesto da tražim krivca, vrlo jednostavnim i smirenim riječima podsjetio sam sve na početni cilj, na “zašto” smo uopće krenuli u taj projekt.
Podsjetio sam ih na viziju koju smo dijelili. Nije to bio nikakav grandiozan govor. Bila je to samo iskrena riječ, izgovorena s namjerom da unese red, a ne dodatni kaos. Atmosfera u sobi se promijenila. Napetost je popustila. Ta jedna “riječ” preusmjerila je energiju s problema na rješenje. Počeli smo surađivati. To je maleni, ljudski primjer onoga što Logos čini na kozmičkoj razini: donosi red, svrhu i kreativnost tamo gdje prijeti kaos.
Kako Nam Razumijevanje ‘Logosa’ Može Pomoći U Komunikaciji?
Kada shvatimo Logos kao ultimativnu, smislenu i kreativnu komunikaciju, to nam daje model za naš vlastiti govor. Živjeti inspiriran Logosom znači težiti komunikaciji koja je više od pukog prijenosa informacija. To znači komunicirati na način koji odražava istinu, ljubav i red. Kako to izgleda u praksi?
- Govoriti s namjerom: Prije nego što progovorimo, možemo se zapitati: “Hoće li moje riječi stvoriti nešto dobro? Hoće li donijeti jasnoću ili pomutnju? Gradim li ili rušim?”
- Birati riječi koje liječe: U svijetu punom kritike i cinizma, imamo priliku koristiti riječi koje ohrabruju, tješe i iscjeljuju. Riječ pohvale ili zahvalnosti može nekome promijeniti dan.
- Slušati s ciljem razumijevanja: Logos nije jednosmjerna komunikacija. On je odnos. To nas uči da je istinska komunikacija dvosmjerna. Slušanje s empatijom, pokušaj da doista razumijemo drugu osobu, temelj je svake smislene interakcije.
- Preuzeti odgovornost za svoju “riječ”: Naše riječi imaju posljedice. Stajanje iza onoga što kažemo, ispričavanje kada pogriješimo i težnja da naš govor bude u skladu s našim djelima ključni su za izgradnju povjerenja i integriteta.
Postoje li Različita Tumačenja Kroz Povijest?
Apsolutno. Upravo zbog svoje dubine i važnosti, ovi stihovi bili su u središtu teoloških rasprava od samih početaka Crkve. U 4. stoljeću, svećenik Arije iz Aleksandrije tvrdio je da Riječ (Sin) nije vječna kao Otac, već da je stvorena. Prema njemu, postojao je trenutak “kada Njega nije bilo”. Ova ideja, poznata kao arijanizam, izazvala je golemu krizu u Crkvi. Glavni protivnik bio mu je sveti Atanazije, koji je strastveno branio puno božanstvo Krista, oslanjajući se upravo na Ivanov tekst “i Riječ bijaše Bog”.
Ovaj sukob doveo je do sazivanja Prvog nicejskog sabora 325. godine, gdje je arijanizam osuđen, a u Nicejsko vjerovanje unesena je ključna fraza da je Sin “rođen, ne stvoren, istobitan s Ocem”. Ova povijesna borba samo potvrđuje koliko su Ivanove uvodne riječi bile i ostale presudne za samo srce kršćanske vjere. One nisu samo poezija; one su temelj na kojem je izgrađena čitava teološka struktura.
Zaključak: Riječ Koja I Dalje Govori
Od zagonetnog Logosa grčkih filozofa, preko stvaralačke Riječi iz Knjige Postanka, do utjelovljene Riječi u osobi Isusa Krista, putovanje na koje nas vodi Ivan u svom prologu je zapanjujuće. “U početku bijaše Riječ” nije izjava koja se može pročitati i odložiti. To je istina koja poziva na neprestano promišljanje. Ona nam govori da svemir nije slučajan, da postojanje ima smisao i da je taj smisao ukorijenjen u božanskom Umu koji je ujedno i božansko Srce.
Ove riječi nas podsjećaju da, u konačnici, sve počinje od riječi. I božansko stvaranje i naša ljudska stvarnost. One nas izazivaju da pogledamo vlastite živote i zapitamo se: Kakvu riječ mi izgovaramo u svijet? Je li to riječ koja donosi red ili kaos, svjetlo ili tamu, život ili smrt? Jer na kraju, svatko od nas, na svoj mali način, sudjeluje u odjeku one prve, vječne Riječi koja je bila u početku, koja jest sada i koja će zauvijek odzvanjati kroz vječnost.
Često postavljena pitanja za U Početku Bijaše Riječ
Kako nam razumijevanje Logosa može pomoći u teološkim raspravama?
Razumijevanje Logosa kao božanskog Um i Osobe pomaže u teološkim raspravama, osobito u shvaćanju Trojstva i prirode Isusa Krista, te pruža temelj za argumentaciju o božanskoj prirodi i utjelovljenju u kršćanstvu.
Na koji način koncept Riječi utječe na svakodnevnu komunikaciju?
Razumijevanje Riječi kao kreativne i smisleno usmjerene komunikacije potiče nas da biramo riječi s namjerom, suosjećanjem i odgovornošću, te da kroz jezik gradimo razumijevanje, povjerenje i sklad u svakodnevnim odnosima.
Kako se Ivanova ideja Riječi razlikuje od starozavjetnih koncepcija?
Ivanova Riječ nadopunjuje starozavjetne ideje personificirane Mudrosti i Božje riječi koje djeluju pri stvaranju, te predstavlja utjelovljenu i živu osobo u osobi Isusa Krista, za razliku od više apstraktnih i personificiranih koncepata u Starom zavjetu.
Zašto je izraz ‘Riječ’ važan u filozofiji i religiji?
Riječ, odnosno Logos, predstavlja božanski um, poredak i kreativni princip koji prožima svemir, te je ključni koncept u razumijevanju stvaranja, komunikacije i duhovnosti u mnogim tradicijama.
