Kako Ispeći Janjetinu U Rerni: Sočno Meso, Hrskava Kožica

Sjećam se kao da je bilo jučer. Nedjeljni obiteljski ručak kod bake na selu. Miris koji se širio dvorištem bio je nepogrešiv – janjetina. Ali ne bilo kakva. Ona s ražnja, koju je djed vrtio satima, s gotovo religioznom predanošću. Ta slika, taj okus, to je za mene, kao i za mnoge u Hrvatskoj, definicija savršene janjetine. Godinama sam živio u uvjerenju da je svaka druga metoda tek blijeda kopija. Sve dok me život nije natjerao da pronađem rješenje u svojoj maloj gradskoj kuhinji.

Tada sam otkrio da pitanje kako ispeći janjetinu u rerni nije pitanje kompromisa, već pitanje tehnike, strpljenja i nekoliko malih tajni koje pretvaraju običan ručak u pravu gozbu. I da, moguće je dobiti ono o čemu svi sanjamo: nevjerojatno sočno meso koje se raspada pod vilicom i onu božanstveno hrskavu, zlatnu kožicu.

Ovaj vodič nije samo skup uputa. Ovo je priča o mojim pokušajima i pogreškama, o djedovim savjetima prilagođenim modernoj kuhinji i o putu do savršenog pečenja koje će oduševiti vaše ukućane. Zaboravite na suhu i žilavu janjetinu. Vrijeme je da vaša rerna postane pozornica za kulinarsku magiju.

Više iz kategorije Priprema jela:

Kako Ispeći Biftek

Kako Ispeći Ćevape Na Tavi

Ključni Koraci za Savršenu Janjetinu iz Rerne

• Odabir Pravog Komada: Nije svaka janjetina ista. Ključ je u odabiru pravog komada mesa, idealno buta ili plećke, od provjerenog mesara.
• Priprema je Pola Posla: Suho soljenje dan ranije nije mit, već znanstveno dokazana metoda za sočnije meso i hrskaviju kožu.
• Temperaturni Šok: Tajna hrskave kožice leži u početnom pečenju na vrlo visokoj temperaturi, nakon čega slijedi dugo i sporo pečenje na nižoj.
• Strpljenje se Isplati: Najveća greška koju možete napraviti je rezati meso odmah nakon pečenja. “Odmaranje” mesa ključno je za zadržavanje svih sočnih sokova.
• Jednostavnost je Vrlina: Zaboravite komplicirane marinade. Kvalitetnoj janjetini trebaju samo sol, papar i pokoja mediteranska biljka da zablista u punom sjaju.

Zašto je janjetina s ražnja kraljica, ali ona iz rerne… princ?

Budimo iskreni. Ništa ne može zamijeniti tu specifičnu aromu dima, druženje oko vatre i cijeli ritual koji prati janjetinu s ražnja. To je dio našeg identiteta, nešto što povezujemo s proslavama, vjenčanjima i velikim okupljanjima. Ražanj je događaj. Ali što kada želite taj isti, slavljenički okus u srijedu poslijepodne? Ili kada vani pada kiša, a vi sanjate o komadu savršene janjetine?

Tu na scenu stupa naš pouzdani kuhinjski saveznik – rerna. Dugo sam bio skeptik. Mislio sam da je nemoguće replicirati tu mekoću i hrskavost. Prvi moji pokušaji bili su, blago rečeno, jestivi. Ali daleko od spektakularnih. Meso bi često bilo suho, a kožica više gumena nego hrskava. Osjećao sam se kao da izdajem djedovu ostavštinu. Međutim, tvrdoglavost i želja za savršenstvom natjerale su me da istražujem, pitam, čitam i, što je najvažnije, vježbam.

Shvatio sam da pečenje u rerni nije inferiorna metoda; to je samo drugačija disciplina s vlastitim pravilima. Kada savladate ta pravila, rezultati su zapanjujući. Janjetina iz rerne možda nema tu notu dima, ali zato nudi nevjerojatnu koncentraciju okusa, sokove koji se pretvaraju u božanstven umak i kožicu koja puca pod zubima poput najfinijeg čipsa. To je princ koji ne pokušava svrgnuti kralja, već vlada svojim, jednako veličanstvenim, dvorcem.

Koji komad janjetine odabrati za pečenje u rerni?

Ulazak u mesnicu može biti zastrašujuć. Pred vama su različiti komadi mesa, a vi samo želite onaj “pravi” za pečenje. Odabir komada janjetine temelj je cijelog procesa. Pogrešan odabir može dovesti do razočaranja, bez obzira na to koliko se trudili s pripremom i pečenjem. Ključno je znati što tražiti i što koji komad nudi. Dobar mesar je vaš najbolji prijatelj – ne ustručavajte se pitati za preporuku i reći mu točno za što vam meso treba. Uvijek tražite meso svijetloružičaste boje, s bijelim, čvrstim slojem masnoće. To je znak svježine i kvalitete.

S godinama sam isprobao gotovo sve, od cijelog janjeta do pojedinačnih kotleta, i sa sigurnošću mogu reći da za pečenje u komadu u rerni postoje tri glavna favorita.

But, plećka ili rebra – što je najbolje za početnike?

Ako ste novi u svijetu pečenja janjetine, moj topli savjet je da počnete s butom ili plećkom. Zašto? Zato što su to veći, robusniji komadi s dobrim omjerom mesa, kosti i masnoće, što ih čini vrlo “opraštajućima”. Drugim riječima, teže ćete ih presušiti.

• Janjeći but je klasik. To je čisto, mesnato zadovoljstvo. Možete ga peći s kosti, što mesu daje dublji okus i pomaže u ravnomjernijem pečenju, ili bez kosti, što skraćuje vrijeme pečenja i olakšava rezanje. Osobno preferiram but s kosti jer smatram da je okus neusporedivo bogatiji.
• Janjeća plećka je moj osobni favorit. Ima nešto više masnoće i vezivnog tkiva od buta, što se tijekom dugog i sporog pečenja pretvara u nevjerojatno sočno i mekano meso koje se doslovno samo odvaja od kosti. Plećka je idealna za one koji vole bogatiji, intenzivniji okus.
• Janjeća rebra (ili carré) su vizualno najimpresivniji komad, često rezerviran za fine restorane. Izgledaju fantastično, ali zahtijevaju malo više pažnje jer se tanji dijelovi mogu brzo presušiti. Nisu najbolji izbor za prvo pečenje, ali svakako nešto čemu trebate težiti.

Za početak, odaberite plećku od oko 2-2.5 kg. Bit će dovoljna za 4-6 osoba i pružit će vam samopouzdanje za buduće kulinarske pothvate.

Mlada janjetina ili malo starija – postoji li razlika u ukusu?

Apsolutno! Razlika je nebo i zemlja. Ono što najčešće tražimo i cijenimo je mlada janjetina, obično starosti do tri mjeseca, koja se hrani isključivo mlijekom. Takvo meso je izrazito nježno, svijetle boje i blagog, gotovo mliječnog okusa. To je delikatesa koju najčešće povezujemo s Uskrsom i proljećem.

S druge strane, meso malo starijeg janjeta (do godinu dana) naziva se janjetina, a nakon toga ovčetina. Ta janjetina ima tamniju boju, čvršću teksturu i puno intenzivniji, “konkretniji” okus. Neki ljudi upravo taj jači okus preferiraju. Za pečenje u rerni, idealna je mlada janjetina, ali i kvalitetna janjetina do 6-7 mjeseci starosti dat će fantastične rezultate. Važno je samo prilagoditi očekivanja. Od mlađeg janjeta dobit ćete nježnost i suptilnost, a od starijeg bogatstvo i punoću okusa. Osobno, za obiteljski ručak biram plećku od janjeta starog oko 4-5 mjeseci – savršen balans između mekoće i karaktera.

Kako pravilno pripremiti meso prije nego što uopće upalite rernu?

Evo nas na ključnom dijelu. Možete imati najbolji komad mesa na svijetu, ali ako preskočite ili loše odradite pripremu, cijeli trud može pasti u vodu. Priprema nije komplicirana, ali zahtijeva planiranje. Najvažnija stvar koju sam naučio, često na teži način, jest da se žurbi i janjetini putevi ne smiju križati. Dajte mesu vremena. Dajte mu pažnju.

Ono će vam to stostruko vratiti na tanjuru. Zaboravite na vađenje mesa iz hladnjaka i stavljanje direktno u rernu. To je recept za katastrofu. Meso obavezno izvadite iz hladnjaka barem sat, a idealno dva sata prije pečenja kako bi se temperiralo. Pečenje hladnog mesa rezultirat će neravnomjerno pečenim komadom – izvana zagorjelo, iznutra sirovo.

Soljenje: Je li ‘dan ranije’ stvarno zlatno pravilo?

Jest. I to je vjerojatno najvažniji savjet koji ću vam dati u cijelom ovom tekstu. Sjećam se jednog Uskrsa kad sam u zadnji čas shvatio da navečer moram ispeći janjetinu za sutrašnji ručak. U svoj toj strci, zaboravio sam je posoliti dan ranije. Posolio sam je obilno neposredno prije pečenja. Rezultat? Meso je bilo dobro, ali… samo dobro. Kožica nije bila onako staklasto hrskava, a meso, iako sočno, nije imalo onu dubinsku slanost i okus.

Kada posolite meso 24 sata ranije, događa se magija. Sol u početku izvlači vlagu iz mesa na površinu. Zatim, tijekom nekoliko sati, ta slana otopina se ponovno upija duboko u mišićna vlakna. Ovaj proces, poznat kao suho salamurenje, čini dvije ključne stvari:

1. Začinjava meso iznutra: Umjesto da je samo površinski slano, cijeli komad dobiva bogat i ujednačen okus.
2. Isušuje površinu: Sol izvlači vlagu iz same kože, što je apsolutno presudno za postizanje one savršene, pucajuće hrskavosti.

Kako to napraviti? Jednostavno. Dan prije pečenja, uzmite svoj komad janjetine. Obrišite ga do suhog papirnatim ručnicima. Zatim ga sa svih strana, bez straha, natrljajte krupnom morskom soli. Nemojte se bojati količine; meso će upiti točno onoliko koliko mu treba. Stavite ga na rešetku iznad tanjura (da zrak može cirkulirati) i ostavite ga nepokrivenog u hladnjaku preko noći. To je to. Zlatno pravilo koje mijenja sve.

Marinada – da ili ne? Moj djed se kune u jednostavnost.

Moj djed je bio čovjek od malo riječi, ali puno djela. Njegova filozofija oko janjetine bila je kristalno jasna: “Sine, ako je janje pravo, treba mu samo sol.” I bio je u pravu. Godinama sam eksperimentirao s raznim marinadama – s jogurtom, vinom, senfom, desecima začina. Neke su bile zanimljive, ali često bi se dogodilo da snažni okusi marinade potpuno preuzmu i sakriju onaj predivni, specifični okus same janjetine. Vratio sam se osnovama.

Kvalitetna mlada janjetina je delikatesa. Zašto je maskirati? Umjesto mokre marinade, preferiram jednostavan suhi rub (začinsku mješavinu) koji nanosim neposredno prije pečenja. Ovo naglašava okus mesa, a ne skriva ga.

Moja dobitna kombinacija, inspirirana djedovom jednostavnošću, izgleda ovako:

• Krupna morska sol (nanesena dan ranije)
• Svježe mljeveni crni papar
• Sitno sjeckani svježi ružmarin
• Nekoliko režnjeva češnjaka, grublje narezanih
• Kvalitetno maslinovo ulje

Prije pečenja, janjetinu izvađenu iz hladnjaka lagano premažem maslinovim uljem. To pomaže da se začini zalijepe i da koža dobije lijepu boju. Zatim utrljam papar i ružmarin. Češnjak samo ubacim u protvan oko mesa. To je sasvim dovoljno da stvori predivnu aromu koja prožima meso tijekom pečenja, a da ga ne uguši. Ponekad, ovisno o raspoloženju, dodam i malo listića majčine dušice ili par listova lovora. Ali osnova je uvijek ista. Jednostavna, mediteranska i apsolutno pobjednička.

Koja je tajna savršeno hrskave kožice?

Ah, kožica. Sveti gral pečenja. Razlog za prijateljske svađe oko stola o tome tko će dobiti najveći i najhrskaviji komad. Možete imati najsočnije meso na svijetu, ali ako je kožica mekana i gumena, osjećaj je kao da ste trčali maraton i stali metar pred ciljem.

Postizanje savršeno hrskave, zlatne i pucketave kožice nije nikakva crna magija, već rezultat primjene dvaju osnovnih principa: suhoće i topline. Sve se vrti oko toga da s površine kože uklonite što je više moguće vlage i da je zatim izložite vrlo visokoj temperaturi koja će je “šokirati” i učiniti hrskavom. Tijekom godina čuo sam i isprobao razne trikove, od prelijevanja kipućom vodom do mazanja octom, ali shvatio sam da su najjednostavnije metode ujedno i najučinkovitije.

Papirnati ručnici su vaš najbolji prijatelj. Evo zašto.

Voda je najveći neprijatelj hrskavosti. Kada je površina mesa mokra, rerna troši energiju prvo na isparavanje te vode, umjesto da odmah počne peći i stvarati hrskavu koricu. Dok voda ispari, meso se zapravo kuha na pari, a rezultat je mekana, blijeda koža. Zato je prvi i osnovni korak, prije soljenja i prije bilo čega drugog, temeljito sušenje mesa.

Uzmite rolu papirnatih ručnika i bez milosti. Tapkajte, brišite i upijajte svaku kap vlage s površine janjetine. Obratite posebnu pažnju na nabore i udubine. Želite da koža bude suha na dodir. Ako ste slijedili moj savjet i solili meso dan ranije te ga ostavili nepokrivenog u hladnjaku, već ste obavili 80% posla. Hladan zrak u hladnjaku djeluje kao dehidrator i dodatno će isušiti površinu.

Neposredno prije stavljanja u rernu, još jednom prođite papirnatim ručnikom preko cijele površine za svaki slučaj. Možda zvuči opsesivno, ali vjerujte mi, ovaj mali, jednostavni korak čini ogromnu razliku. To je razlika između “okej” kožice i one koju će vaši gosti pamtiti.

Trik s vrućom vodom ili uljem – funkcionira li to?

Često se spominju razni “tajni” trikovi za hrskavu kožu. Jedan od popularnijih je prelijevanje kože kipućom vodom prije pečenja, što bi je trebalo zategnuti i pomoći u hrskavosti. Probao sam. Iskreno, nisam primijetio značajnu razliku u odnosu na jednostavno i temeljito sušenje, a stvara dodatan nered i rizik od opeklina. Drugi trik je premazivanje vrućim uljem.

Ono što pouzdano funkcionira je jednostavna fizika. Masnoća provodi toplinu bolje od zraka. Lagani premaz maslinovog ulja neposredno prije pečenja pomoći će u bržem i ravnomjernijem prijenosu topline na kožu, potičući stvaranje hrskave korice i davanje lijepe zlatne boje. Dakle, moj konačni recept za uspjeh je:

1. Temeljito posušiti kožu papirnatim ručnicima.
2. Posoliti dan ranije i ostaviti nepokriveno u hladnjaku.
3. Neposredno prije pečenja, lagano premazati tankim slojem maslinovog ulja.

Nema potrebe za kompliciranjem. Suhoća plus masnoća plus visoka početna temperatura je formula koja uvijek, ali baš uvijek, daje savršene rezultate.

Na kojoj temperaturi i koliko dugo peći janjetinu?

Ovo je pitanje od milijun dolara. Strah od sirovog ili, još gore, presušenog mesa glavni je razlog zašto se mnogi uopće ne usuđuju peći veće komade mesa. Dobra vijest je da, iako ne postoji univerzalna formula koja vrijedi za svaku rernu i svaki komad mesa, postoje vrlo pouzdane smjernice koje će vas dovesti do cilja. Najvažnije je razumjeti princip koji stoji iza pečenja. Ne radi se o tome da samo ubacite meso u rernu i nadate se najboljem. Radi se o kontroli topline kako biste postigli dva različita cilja: hrskavu koricu izvana i sočno, mekano meso iznutra. A to se najbolje postiže metodom dvostruke temperature.

Početi visoko, pa smanjiti: Zašto ova metoda daje najbolje rezultate?

Sjećate se priče o hrskavoj kožici? Za nju je potrebna visoka temperatura. S druge strane, za sočno i mekano meso koje se topi u ustima, potrebna je niska temperatura i dugo vrijeme pečenja. Kako pomiriti te dvije suprotnosti? Jednostavno, tako da procesu pečenja date obje stvari, jednu za drugom.

Faza 1: Vrući start. Zagrijte rernu na maksimalnu temperaturu, obično oko 220-230°C. Stavite pripremljenu janjetinu u vruću rernu i pecite je na toj visokoj temperaturi prvih 20 do 30 minuta. Ovaj početni “šok” topline brzo će isušiti površinu, započeti proces stvaranja hrskave korice i dati mesu prekrasnu zlatno-smeđu boju.

Faza 2: Polako i strpljivo. Nakon početnog udara topline, smanjite temperaturu rerne na 160°C. Nastavite peći janjetinu polako. Ova niska temperatura omogućuje toplini da postupno prodire duboko u meso, otapajući masnoću i razgrađujući vezivno tkivo (kolagen) u želatinu. Upravo taj proces čini meso nevjerojatno sočnim i mekanim. Da ste nastavili peći na visokoj temperaturi, vanjski slojevi bi izgorjeli prije nego što bi se unutrašnjost uopće ispekla. Ova dvofazna metoda daje vam najbolje od oba svijeta.

Kako izračunati vrijeme pečenja po kilogramu?

Pravilo “toliko i toliko minuta po kilogramu” je dobar početni orijentir, ali ga uzmite s rezervom. Svaka rerna peče malo drugačije, a i početna temperatura mesa utječe na ukupno vrijeme. Kao općenito pravilo, nakon onih početnih 20-30 minuta na visokoj temperaturi, možete računati otprilike:

• Srednje pečeno (ružičasto u sredini): oko 25 minuta po 500g mesa
• Dobro pečeno: oko 30 minuta po 500g mesa

Dakle, za komad plećke od 2 kg, nakon početnog pečenja, trebat će vam otprilike 1 sat i 40 minuta za srednje pečeno meso (4 x 25 min). Međutim, jedini 100% siguran način da znate je li vaša janjetina savršeno pečena jest korištenje digitalnog termometra za meso. To je mala investicija koja će vam uštedjeti godine nagađanja i stresa. Ubadate ga u najdeblji dio mesa, pazeći da ne dodirujete kost. Prema smjernicama za sigurnost hrane, poput onih s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu, temperature bi trebale biti:

• Srednje pečeno: 60-65°C
• Dobro pečeno: 70-75°C

Zapamtite, temperatura mesa će porasti za još nekoliko stupnjeva dok se “odmara” izvan rerne, pa je najbolje izvaditi ga 3-5 stupnjeva ispod ciljane temperature. Termometar je zaista vaš najbolji prijatelj u kuhinji.

Trebam li podlijevati janjetinu dok se peče?

Ovo je još jedna od onih tema oko kojih se lome koplja. Tradicionalni recepti često nalažu redovito podlijevanje pečenja sokovima s dna posude. Ideja je da se time meso vlaži i sprječava isušivanje. Međutim, moderna kulinarska znanost ima malo drugačiji pogled na to. Svaki put kada otvorite vrata rerne da biste podlili meso, temperatura u rerni drastično pada. Rerni tada treba vremena da se ponovno zagrije, što produžuje ukupno vrijeme pečenja i remeti onaj stabilni, spori proces koji je ključan za mekoću.

Osim toga, stalno dodavanje tekućine na kožicu može je učiniti vlažnom i spriječiti je da postane hrskava. Sjećam se jednog svog ranog pokušaja gdje sam, u panici da se meso ne isuši, bio toliko revan s podlijevanjem da sam na kraju dobio nešto što je bilo više kuhano nego pečeno, s tužnom, mekanom kožom. Naučio sam lekciju.

Moj pristup je kompromis. Na dno protvana, prije nego što stavim meso, uvijek dodam malo tekućine – otprilike centimetar visine. To može biti obična voda, bijelo vino, ili još bolje, temeljac. Ta tekućina će isparavati tijekom pečenja, stvarajući vlažnu okolinu unutar rerne koja sprječava isušivanje mesa, a da pritom ne moči kožicu odozgo.

Također, sokovi i masnoća koji kaplju s mesa miješat će se s tom tekućinom i stvoriti bazu za apsolutno fantastičan umak. Tijekom cijelog pečenja, vrata rerne otvaram samo jednom ili dvaput, i to samo da provjerim situaciju ili eventualno okrenem protvan ako vidim da jedna strana tamni brže od druge. Nema potrebe za stalnim podlijevanjem. Vjerujte procesu, vjerujte svojoj rerni.

Što raditi s janjetinom nakon što je izvadite iz rerne?

Gotovo je! Izvadili ste iz rerne savršeno pečenu, mirisnu janjetinu sa zlatno-hrskavom kožicom. Prvi instinkt je zgrabiti najveći nož i odmah navaliti. Stanite! Ono što napravite u sljedećih 15-20 minuta jednako je važno kao i cijeli proces pečenja koji je trajao satima. Najveća greška koju možete napraviti jest da odmah počnete rezati meso. Time ćete doslovno sav svoj trud i sve one divne sokove proliti po dasci za rezanje. Meso se mora “odmoriti”.

Zašto je odmaranje mesa jednako važno kao i pečenje?

Zamislite mišićna vlakna u mesu kao male, stisnute spužve. Tijekom pečenja, toplina tjera sokove iz tih vlakana prema centru komada mesa. Kada biste ga odmah prerezali, ti sokovi, koji su pod pritiskom u sredini, jednostavno bi iscurili van, ostavljajući za sobom suho i manje ukusno meso.

Kada meso izvadite iz rerne i pustite ga da se odmara, događa se čarolija. Mišićna vlakna se polako opuštaju, a sokovi se ravnomjerno redistribuiraju po cijelom komadu mesa. Svaki zalogaj bit će jednako sočan.

Kako pravilno odmoriti meso? Izvadite janjetinu iz protvana i prebacite je na dasku za rezanje. Labavo je prekrijte komadom aluminijske folije. Nemojte je čvrsto zamotati jer će se para kondenzirati i smočiti onu savršeno hrskavu kožicu. Samo je lagano prebacite preko vrha. Pustite je da stoji tako barem 15 minuta za manje komade, a za veći but ili plećku idealno je 20-25 minuta. Dok se meso odmara, imate savršeno vrijeme da od onih sokova u protvanu napravite umak ili da završite priloge. Strpljenje. To je zadnji, ali presudni korak do savršenstva.

Koji su najbolji prilozi uz pečenu janjetinu?

Pečena janjetina je zvijezda stola i ne treba joj previše komplikacija sa strane. Najbolji prilozi su oni koji nadopunjuju njen bogat okus, a ne natječu se s njim. Klasika je uvijek najbolji izbor. Ovdje je manje definitivno više. Želite nešto što će upiti one divne sokove, nešto svježe da presiječe bogatstvo mesa i nešto jednostavno što neće zahtijevati da provedete još dva sata u kuhinji nakon što je glavno jelo gotovo.

Moj apsolutni favorit, i nešto što radim gotovo svaki put, jest pečenje krumpira u istom protvanu s mesom. Otprilike sat vremena prije nego što je janjetina gotova, ubacim oko nje oguljene i na veće komade narezane krumpire. Oni se peku u masnoći i sokovima od janjetine, poprimajući nevjerojatan okus. To je prilog i umak u jednom.

Evo nekoliko nepogrešivih klasika koji se savršeno ljube s pečenom janjetinom:

• Pečeni krumpiri: Kao što sam spomenuo, pečeni s mesom ili odvojeno s malo ružmarina i češnjaka.
• Mlada kapulica (proljetni luk): Jednostavno narezana, posoljena i pokapana maslinovim uljem. Njena svježina i blaga ljutina savršeno balansiraju masnoću janjetine.
• Zelena salata: Kristalka ili puterica, začinjena samo s malo octa i ulja. Ne treba vam ništa više.
• Salata od rajčice: U sezoni, dobra, zrela rajčica narezana na kriške, s malo luka, soli i papra.
• Kruh ispod peke: Iako nemate peku, dobar domaći kruh je obavezan za umakanje u sokove.

Osobno, moj savršeni tanjur je komad sočne janjetine, dva-tri krumpira pečena ispod nje, hrpica svježe narezane mlade kapulice i kriška kruha. To je okus doma, okus slavlja i dokaz da su najbolje stvari u životu često i najjednostavnije.

Nadam se da će vam ovaj vodič pomoći da se odvažite i sami ispečete janjetinu u rerni. Nije teško, samo zahtijeva malo planiranja i ljubavi. Kada jednom osjetite ponos dok na stol iznosite savršeno pečeno, mirisno meso, a lica vaših ukućana se ozare, znat ćete da se svaki trenutak truda isplatio. Uživajte u kuhanju i dobar tek!

Često postavljena pitanja za Kako Ispeći Janjetinu U Rerni