Kako se Nanosi Impregnacija na Zidove – Zaštita Vlaga

Poznajete li onaj specifičan, teški miris? Miris vlage. Miris koji se uvuče u namještaj, odjeću i, što je najgore, u same zidove vaše kuće. Godinama sam se borio s vlažnim mrljama u kutu podruma, osjećajući se kao da gubim bitku sa svakom novom kišom. Vlaga nije samo estetski problem; ona je tihi uništavač koji nagriza žbuku, potiče rast plijesni i ugrožava samu strukturu vašeg doma. A da ne spominjem zdravstvene rizike.

Nakon mnogo istraživanja, frustracija i nekoliko pogrešnih pokušaja, otkrio sam svijet impregnacije. To nije bila samo boja. Bilo je to nešto posve drugačije.

U ovom detaljnom vodiču, provest ću vas kroz apsolutno sve što trebate znati. Ovo nije samo tehnički priručnik; ovo je moje skupljeno iskustvo. Pokazat ću vam točno kako se nanosi impregnacija na zidove na pravi način, kako odabrati pravi proizvod i kako izbjeći skupe greške koje sam ja napravio. Zaštita od vlage je moguća, a ključ leži u pravilnom postupku.

Više iz kategorije UČENJE

Kako Doći U Komunu

Kako Povećati Pritisak U Bojleru

Ključni Zaključci (Što Morate Znati Prije Nego Krenete)

• Priprema je 90% posla: Nanošenje impregnacije na prljav, vlažan ili oštećen zid je bacanje novca. Čišćenje, sušenje i popravci su apsolutno presudni za uspjeh.
• Nije svaka impregnacija ista: Proizvod za vanjsku fasadu drastično se razlikuje od onog za podrum ili kupaonicu. Odabir pravog tipa (silikonski, silanski, polimerni) ključan je za dugotrajnu zaštitu.
• Tehnika ‘Mokro na Mokro’: Većina kvalitetnih impregnacija zahtijeva nanošenje drugog sloja prije nego se prvi potpuno osuši. Ovo osigurava maksimalnu penetraciju.
• Vrijeme je ključni faktor: Rad na direktnom suncu, jakom vjetru ili kada prijeti kiša može uništiti cijeli posao. Tražite suhe, umjerene i oblačne dane.
• Impregnacija nije boja: Ona ne prekriva mrlje, već prodire u materijal i čini ga vodoodbojnim. Zid mora biti ‘živ’ i disati, a impregnacija mu to omogućava.

Zašto uopće razmišljati o impregnaciji? Nije li to samo ‘još jedan premaz’?

Ovo je pitanje koje mi često postavljaju. “Već imam fasadnu boju, zar to nije dovoljno?” Ili: “Samo ću prebojati vlažnu mrlju.”

Evo u čemu je stvar.

Boja stvara film na površini. Ona je tu da pruži ton i osnovnu zaštitu od vremenskih uvjeta. Ali kada govorimo o ozbiljnoj vlazi, boja je samo flaster na rani. Voda zarobljena unutar zida će tu boju na kraju odgurnuti, uzrokujući ljuštenje i one ružne ‘mjehure’.

Impregnacija, s druge strane, radi na potpuno drugačijem principu. Ona je dizajnirana da prodre duboko u pore materijala – bilo da je to beton, cigla, kamen ili žbuka. Ona ne stvara površinski film. Umjesto toga, kemijski reagira s podlogom i oblaže stijenke tih mikroskopskih pora, čineći ih hidrofobnim, odnosno vodoodbojnim.

Zamislite to ovako: boja je kabanica koju nosite. Impregnacija je kao da vaša koža postane vodootporna, ali i dalje može disati.

Zid tretiran impregnacijom odbija kišu i vodu, sprječavajući je da uopće uđe u strukturu. Istovremeno, para koja se stvara unutar kuće (kuhanje, tuširanje, disanje) i dalje može izaći van. Ta paropropusnost je apsolutno ključna. Zid koji ne ‘diše’ postaje vlažna spužva, idealno tlo za plijesan i gljivice.

Dakle, impregnacija nije ‘još jedan premaz’. To je fundamentalna zaštita koja čuva zdravlje vašeg zida iznutra prema van, sprječava smrzavanje vode u porama (što dovodi do pucanja fasade) i dugoročno čuva vrijednost vaše nekretnine.

Dobro, uvjerili ste me. Ali odakle vlaga uopće dolazi?

Prije nego što zgrabite valjak, morate postati detektiv. Nanošenje impregnacije bez razumijevanja izvora vlage je kao da pijete tablete protiv bolova, a ne znate da ste slomili nogu. Morate dijagnosticirati problem. Vlaga u zidovima uglavnom dolazi iz tri glavna izvora.

Je li to kapilarna vlaga koja se penje iz temelja?

Ovo je najpodmukliji problem. Ako vidite vlažne mrlje koje se pojavljuju na dnu zida, u prizemlju ili podrumu, i polako se ‘penju’ prema gore, vjerojatno imate posla s kapilarnom vlagom. To znači da temelji vaše kuće ‘vuku’ vodu iz tla, slično kao što spužva upija prolivenu tekućinu. Obično je uzrok loša ili oštećena hidroizolacija temelja.

Hoće li impregnacija ovdje pomoći? Djelomično. Impregnacija unutarnjeg zida može usporiti izbijanje vlage na površinu, ali neće riješiti temeljni problem. Ovdje je često potrebna ozbiljnija sanacija, poput injektiranja zida posebnim smjesama koje stvaraju kemijsku barijeru.

Ili je problem u kondenzaciji i lošoj ventilaciji?

Ako su vam zidovi vlažni na dodir, posebno u kutovima, iza ormara ili oko prozora, a primjećujete i crne točkice plijesni, krivac je vjerojatno kondenzacija. Do ovoga dolazi kada topli, vlažni zrak iz unutrašnjosti (od kuhanja, tuširanja, sušenja rublja) dođe u kontakt s hladnom površinom zida. Zrak se naglo hladi i otpušta vlagu u obliku kapljica.

Impregnacija unutarnjih zidova može pomoći tako što će spriječiti da se ta površinska vlaga upije u žbuku, čineći je manje pogodnom za razvoj plijesni. Ali, pravo rješenje je dvojako: poboljšati izolaciju (kako zid ne bi bio ‘hladni most’) i, što je još važnije, drastično poboljšati ventilaciju. Redovito prozračivanje, ventilatori u kupaonici i kuhinji – to su vaši glavni alati.

Što ako mi zid ‘plače’ zbog kiše koja ga šiba?

Ovo je scenarij gdje impregnacija apsolutno briljira. Govorimo o vanjskim zidovima, posebno onima okrenutim prema prevladavajućem vjetru i kiši (kod nas je to često zapadna ili jugozapadna strana). Ako je vaša fasada porozna (stara žbuka, vidljiva cigla, kamen), ona doslovno upija kišnicu. Ta voda zatim putuje kroz zid i pojavljuje se kao vlažne mrlje s unutarnje strane.

Ovdje je kako se nanosi impregnacija na zidove ključno rješenje. Kvalitetna vanjska impregnacija stvorit će nevidljivi štit. Kiša će se jednostavno kotrljati niz vašu fasadu, umjesto da se upija u nju. Time rješavate problem na njegovom izvoru.

Koja vrsta impregnacije je prava za moj zid? Nisu li sve iste?

Apsolutno ne. Otići u trgovinu i zgrabiti prvu kantu s natpisom ‘impregnacija’ je recept za katastrofu. Krivi odabir proizvoda u najboljem će slučaju biti neučinkovit, a u najgorem može zarobiti vlagu unutar zida i pogoršati problem. Proizvodi se dijele po svojoj kemijskoj bazi, a svaka ima svoju svrhu.

Silikonske i silanske impregnacije: Zašto su favoriti za fasade?

Ovo je ‘teška artiljerija’ za vanjske zidove. Silani i siloksani su molekule koje duboko prodiru u mineralne podloge (beton, cigla, žbuka). Ne stvaraju film; one kemijski reagiraju s podlogom.

• Silani imaju manje molekule i prodiru najdublje. Izvrsni su za guste materijale poput betona.
• Siloksani (silikoni) imaju veće molekule i stvaraju izvrsnu vodoodbojnu barijeru malo bliže površini.

Najčešće ćete naći proizvode koji su kombinacija silana i siloksana, koristeći najbolje od oba svijeta. Oni su paropropusni (zid ‘diše’), UV otporni (neće požutjeti na suncu) i izuzetno dugotrajni. Ako štitite fasadu od kiše, ovo je gotovo uvijek pravi izbor. Postoje na bazi vode (ekološki prihvatljivije, slabijeg mirisa) i na bazi otapala (jača penetracija, ali intenzivniji miris i zahtjevniji za rad).

Polimerne i akrilne: Kada mi treba ‘film’ na površini?

Ove impregnacije, koje se često nazivaju i ‘brtvila’ (sealers), više rade na principu stvaranja tankog, zaštitnog filma na samoj površini. One su manje paropropusne od silikonskih. Često se koriste za unutarnje zidove, podrume ili garaže, prvenstveno da ‘povežu’ prašnjave površine (poput starog betona) i stvore podlogu otpornu na habanje i lakšu za čišćenje.

Dobre su i za zaštitu dekorativnog kamena u interijeru, gdje osim vodoodbojnosti želite postići i blagi sjaj ili ‘mokri izgled’ (efekt pojačavanja boje). Ipak, oprezno s njima na vanjskim zidovima koji su izloženi vlazi iznutra – mogle bi zarobiti tu vlagu.

A što je s tim ‘nano’ impregnacijama? Je li to samo marketing?

Nije marketing, ali treba biti oprezan. ‘Nano’ se odnosi na veličinu čestica u emulziji. Teoretski, te ultra-sitne čestice prodiru još dublje u najfinije pore materijala, nudeći superiornu i dugotrajniju zaštitu. Mnoge od njih stvaraju i ‘lotus efekt’, gdje se kapljice vode doslovno formiraju u savršene kuglice i kotrljaju s površine, noseći sa sobom i prljavštinu.

Jesu li bolje? Često jesu, posebno na vrlo gustim i slabo upojnim materijalima poput poliranog granita ili klinkera. Jesu li skuplje? Gotovo uvijek. Za standardnu fasadnu žbuku ili ciglu, kvalitetna silan/siloksan impregnacija često je i više nego dovoljna i nudi bolji omjer cijene i kvalitete.

Priprema, priprema i… još malo pripreme. Možemo li preskočiti ovaj dio?

Ne. Apsolutno ne.

Dopustite da podijelim jednu bolnu lekciju. Sjećam se kad sam prvi put odlučio impregnirati dio temelja koji viri iz zemlje. Bio sam mlad, nestrpljiv i mislio sam: “Ma, zid izgleda čisto. Samo ću to premazati i idem na pivo.” Kakva greška. Nanio sam skupu impregnaciju direktno preko sloja fine prašine i nekih jedva vidljivih algi.

Šest mjeseci kasnije, zaštita je počela popuštati. Impregnacija se vezala za prljavštinu, a ne za zid. Prva jača zima i mraz su jednostavno ‘odlijepili’ taj površinski sloj. Bacio sam i novac i vrijeme.

Priprema nije korak. Priprema je temelj. Ako temelj nije dobar, cijela kuća pada.

Kako savršeno očistiti zid prije nanošenja?

Vaš cilj je doći do ‘zdrave’, čvrste i čiste podloge.

• Za vanjske zidove: Apsolutni zakon je visokotlačni perač (mini-wash). On će isprati svu prašinu, prljavštinu, čađu i labave dijelove žbuke. Ako imate vidljive zelene naslage (alge) ili crne (plijesan), zid prvo tretirajte specijaliziranim biocidnim sredstvom (čistačem algi i plijesni). Nanesite ga, pustite da djeluje prema uputama (obično 12-24 sata), a tek onda isperite peračem.
• Za unutarnje zidove: Ovdje je pristup nježniji. Ako je zid bio zahvaćen plijesni, obavezno ga prvo tretirajte fungicidnim sredstvom (na bazi klora ili bez njega). Nosite masku i rukavice! Nakon što sredstvo odradi svoje, zid dobro isperite čistom vodom i krpom. Ako je zid samo prašnjav, dovoljno je temeljito usisavanje i brisanje vlažnom krpom.

Zid mora biti suh, ali… koliko suh?

Ovo je kritično. Nanošenje impregnacije na vlažan zid je kao da pokušavate zalijepiti selotejp na mokru čašu. Impregnacija (posebno na bazi otapala) i voda se ne miješaju. Voda koja se nalazi u porama fizički će spriječiti impregnaciju da prodre.

Koliko suh? Vizualno suh nije dovoljno. Nakon pranja visokotlačnim peračem, dajte zidu barem 3-5 toplih, suhih i vjetrovitih dana da se potpuno osuši. Zid mora biti suh ne samo na površini, već i u dubini od barem nekoliko milimetara.

Profesionalci koriste vlagomjere za precizno mjerenje. Ali dobro pravilo ‘s prstom’ je: ako je zid hladan na dodir (u usporedbi s okolnim suhim površinama), vjerojatno je još uvijek vlažan iznutra. Strpljenje. Strpljenje je ovdje vaš najbolji prijatelj.

Našao sam pukotinu! Što sad?

Impregnacija nije kit. Ona je vodoodbojni premaz, ali nije materijal za punjenje. Ako imate vidljive pukotine (veće od vlasi kose), rupe od čavala ili dijelove žbuke koji se truse, voda će tuda proći kao da impregnacije ni nema.

Sve, ali apsolutno sve pukotine i oštećenja moraju se sanirati prije nanošenja.

1. Proširite pukotinu lagano špahtlom da uklonite sve labave dijelove.
2. Usisajte prašinu iz pukotine.
3. Navlažite pukotinu (da suhi zid ne ‘popije’ prebrzo vodu iz reparaturnog morta).
4. Ispunite pukotinu kvalitetnim reparaturnim mortom ili vanjskim kitom. Poravnajte.
5. Pustite da se taj popravak potpuno osuši i veže (opet, dani, ne sati).

Tek kada je zid čist, suh i strukturalno zdrav, smijete uopće razmišljati o otvaranju kante s impregnacijom.

Koji alat mi treba? Mogu li koristiti onaj stari kist iz garaže?

Molim vas, nemojte. Alat je produžetak vaše ruke i direktno utječe na kvalitetu završnog sloja. Korištenje starog, prljavog kista koji ispušta dlake uništit će posao. Impregnacije su rijetke tekućine, gotovo poput vode, i zahtijevaju specifičan alat.

Evo vaše liste za kupovinu:

• Kist (Četka): Obavezno sa sintetičkim (umjetnim) vlaknima. Ako koristite impregnaciju na bazi otapala, ona će doslovno otopiti prirodne dlake. Trebat će vam široki kist (pinel) za veće plohe i jedan manji, radijatorski kist, za kutove i rubove oko prozora.
• Valjak: Za glatke zidove koristite valjak kratkih vlakana (kratkodlaki). Za grube, neravne površine poput sep fasade, trebat će vam valjak dugih vlakana koji može ući u sve udubine.
• Niskotlačna prskalica (Šprica): Ovo je ‘pro’ metoda i daleko najbrži način za nanošenje impregnacije na velike vanjske fasade. Govorim o vrtnoj prskalici, onoj koju pumpate rukom. Ona omogućuje brzo i ravnomjerno nanošenje fine maglice. Ne koristite visokotlačnu prskalicu za boju!
• Zaštitna oprema (OBAVEZNO):
  • Rukavice: Kemijski otporne (nitrilne). Impregnacije isušuju kožu.
  • Zaštitne naočale: Impregnacija u oku je scenarij za hitnu pomoć.
  • Maska: Ako radite unutra ili s proizvodom na bazi otapala, potrebna vam je maska s filterima za organske pare. Za proizvode na bazi vode dovoljna je obična FFP2 maska protiv prašine/maglice.
• Ostalo: Kanta za prelijevanje, miješalica (drveni štap), ljepljiva traka (pik traka) i najlon za zaštitu prozora, vrata, podova i biljaka.

Konačno! Kako se nanosi impregnacija na zidove korak po korak?

U redu, detektivski posao je gotov. Zid je čist, suh i popravljen. Alat je spreman. Vremenska prognoza kaže: dva suha dana, bez jakog sunca, temperatura između 10°C i 25°C.

Krenimo.

Prvi korak: Zaštita.

Ovo nije korak koji želite preskočiti. Impregnacija je dizajnirana da se upije zauvijek. Ako vam kapne na prozorsko staklo, PVC stolariju ili pločice, i tamo se osuši, skidanje će biti noćna mora. Vjerujte mi, ne želite ovo strugati sa stakla.

Uzmite si sat vremena. Zaštitite pik trakom sve rubove prozora, vrata, klupčice, utičnice. Prekrijte najlonom podove, pločice, grmlje uz kuću, oluke. Bolje sat vremena zaštite nego dani čišćenja.

‘Mokro na mokro’ – što to uopće znači?

Ovo je najvažnija tehnika nanošenja. Impregnacija se gotovo uvijek nanosi u dva sloja. Ali, za razliku od boje, ne smijete čekati da se prvi sloj potpuno osuši prije nanošenja drugog.

Zašto? Prvi sloj prodire i počinje reagirati. Ako se potpuno osuši, on će već stvoriti vodoodbojnu barijeru. Kada nanesete drugi sloj na tako osušenu podlogu, on se neće moći upiti. Jednostavno će se otkotrljati ili ostati na površini kao ljepljivi, sjajni trag.

Pravilo je: drugi sloj nanosi se ‘mokro na mokro’. To znači da ga nanosite dok je prvi sloj još uvijek vidljivo vlažan na zidu, ali je površina prestala biti sjajna (obično nakon 15-30 minuta, ovisno o proizvodu i vremenu). Drugi sloj se ‘hvata’ za prvi i zajedno prodiru još dublje.

Krenimo odozdo prema gore… ili obrnuto?

Kod nanošenja boje, često se kreće odozgo prema dolje. Kod impregnacije, vrijedi suprotno pravilo, pogotovo ako koristite prskalicu ili valjak: krenite odozdo i napredujte prema gore.

Razlog je jednostavan. Impregnacija je rijetka i curit će. Ako krenete odozgo, imat ćete okomite tragove curenja preko suhog zida ispod vas. Ti tragovi će se upiti i stvoriti mrlje (tamnije linije) koje će biti nemoguće ukloniti.

Kada radite odozdo prema gore, eventualni višak koji curi kaplje na već mokro, tretirano područje ispod vas. Time se sve ravnomjerno stapa. Nanosite u horizontalnim trakama, preklapajući svaku traku za oko 20-30 cm.

Koliko slojeva je stvarno potrebno?

Uvijek, ali UVIJEK pročitajte tehnički list proizvoda koji koristite. Svaki proizvođač ima svoje specifikacije.

No, pravilo palca je:

• Za vrlo porozne materijale (stara cigla, siporeks, plinobeton): Gotovo sigurno dva sloja, nanesena ‘mokro na mokro’. Ponekad čak i treći, ako vidite da zid ‘pije’ tekućinu nevjerojatnom brzinom.
• Za srednje porozne materijale (klasična žbuka, beton): Dva sloja su standard.
• Za slabo porozne materijale (gusta, glatka žbuka, tvrdi kamen): Često je dovoljan jedan obilan sloj.

Kako znate da ste nanijeli dovoljno? Zid bi trebao biti ravnomjerno zasićen, vlažan po cijeloj površini, ali ne bi smjelo biti lokvica ili curenja koje se slijeva sve do poda. Ako se to dogodi, odmah obrišite višak suhom krpom.

U redu, nanio sam. Što sad? Koliko dugo se to suši?

Ovdje moramo razlikovati dva pojma: sušenje i ‘liječenje’ (curing).

• Sušenje na dodir: Ovisno o temperaturi i vjetru, zid će biti suh na dodir za otprilike 2 do 6 sati. Izgledat će kao da niste ništa radili. Impregnacija je (uglavnom) bezbojna i ne mijenja izgled zida.
• Potpuna zaštita (Curing): Iako je zid suh, kemijska reakcija u porama još uvijek traje. Većina impregnacija postiže punu vodoodbojnost tek nakon 24 do 72 sata. Neki silanski proizvodi mogu zahtijevati i do tjedan dana za potpunu reakciju.

Što to znači za vas? Zid mora biti zaštićen od kiše najmanje 24 sata nakon nanošenja. Ako kiša padne ranije, može isprati proizvod prije nego se vezao.

Nakon tjedan dana, možete napraviti ‘test’. Pošpricajte zid vodom iz boce. Ako se voda formira u kapljice i kotrlja niz zid, a zid ispod ostaje suh – čestitam. Uspjeli ste.

Koje su najčešće greške koje ljudi rade? (I ja sam ih napravio!)

Učiti na tuđim greškama je jeftinije. A ja sam ih napravio nekoliko.

Greška #1: Rad na direktnom suncu ili po kiši.

Ovo je moja druga bolna lekcija. Drugi put kad sam radio impregnaciju, bila je to fasada. Odabrao sam prekrasan, sunčan ljetni dan. Sunce je pržilo. Što se dogodilo?

Impregnacija (posebno ona na bazi otapala) hlapila je brže nego što sam je nanosio. Proizvod se sušio na površini u sekundama, nije imao vremena prodrijeti. Rezultat? Mrlje. Sjajni, ljepljivi tragovi tamo gdje se proizvod zapekao na površini. Morao sam sve skidati agresivnim otapalima. Noćna mora.

Idealno vrijeme je suh, oblačan dan, s temperaturom između 10°C i 25°C. Zlatna sredina. Ni prevruće, ni prehladno, ni vlažno.

Greška #2: ‘Više je bolje’ – nanošenje predebelog sloja.

Logika nas vara. Mislimo: “Ako nanesem debeli sloj, bit će bolje zaštićeno.”

Pogrešno.

Impregnacija funkcionira tako da se upije u zid. Sve što se ne upije, ostaje na zidu. Taj višak se neće osušiti kako treba. Ostat će kao ljepljivi, masni ili sjajni film koji privlači prašinu i izgleda grozno. Uvijek je bolje nanijeti dva tanka sloja ‘mokro na mokro’, nego jedan debeli ‘sloj’ koji se cijedi. Zapamtite, vi ne bojate. Vi natapate. Nanesite samo onoliko koliko zid može ‘popiti’.

Greška #3: Krivi odabir proizvoda.

Već smo ovo pokrili, ali vrijedi ponoviti. Korištenje unutarnje akrilne impregnacije (koja stvara film) na vanjskoj fasadi koja ima problem s kapilarnom vlagom je katastrofa. Zarobit ćete vlagu unutra. Zimi će se ta vlaga smrznuti, ekspandirati i doslovno raznijeti vašu žbuku iznutra.

Korištenje jake silikonske impregnacije na bazi otapala u spavaćoj sobi bez ventilacije je opasno po zdravlje.

Uvijek čitajte tehnički list. Za što je proizvod namijenjen? Je li paropropusan? Je li za unutarnju ili vanjsku upotrebu? Je li za mineralne podloge? Tih pet minuta čitanja štedi vam tjedne glavobolje.

Može li impregnacija riješiti moj problem s plijesni zauvijek?

Budimo iskreni: Ne. Ne sama.

Plijesan treba dvije stvari da bi živjela: hranu (celuloza u boji, prašina) i vlagu.

Impregnacija oduzima vlagu. Ako nanesete impregnaciju na unutarnji zid (postoje posebne ‘anti-kondenzacijske’ ili hidrofobne impregnacije za interijere), površina zida više neće biti vlažna od kondenzacije. Bez vlage, plijesan ne može rasti. U tom smislu, impregnacija je fantastično preventivno sredstvo.

ALI.

Ako je uzrok vlage hladni zid (loša izolacija) i višak vlage u zraku (loša ventilacija), niste riješili korijen problema. Impregnacija pomaže, ali ključ je i dalje u redovitom prozračivanju i, dugoročno, poboljšanju toplinske izolacije zida. Impregnacija je moćan alat u vašoj kutiji, ali nije čarobni štapić.

Što je sa salitrom (eflorescencijom)? Hoće li impregnacija pomoći?

Salitra, ili eflorescencija, su one ružne, bijele, praškaste naslage koje izbijaju iz cigle ili žbuke. To su, jednostavno rečeno, soli.

Evo kako nastaju: Voda se upije u zid. Na svom putu kroz zid, ona otapa prirodne mineralne soli iz materijala. Kada ta voda (sada slana otopina) dođe do površine zida, ona ispari. Voda ode u zrak, ali soli ostanu.

I da, impregnacija ovdje pomaže. I to drastično.

Ali opet, redoslijed je ključan. Prvo morate mehanički ukloniti svu postojeću salitru. To se radi suhom, tvrdom četkom (nikako vodom, jer ćete samo otopiti soli i vratiti ih natrag u zid). Kad je zid potpuno očišćen od salitre, tada nanosite impregnaciju.

Impregnacija tada blokira put vodi. Sprječava kišnicu da uđe u zid (prvi izvor problema). Također sprječava da vlaga iznutra lako dođe do površine i ispari. Nema transporta vode = nema transporta soli. Problem riješen. Ako vas zanima više o znanstvenoj pozadini eflorescencije, možete pročitati više na stranicama Sveučilišta u Massachusettsu.

Unutarnji ili vanjski zidovi – postoji li razlika u nanošenju?

Postoji, i to ogromna. Iako je princip ‘čisto, suho, popravljeno’ isti, alati i sigurnosne mjere se razlikuju.

Impregnacija vanjske fasade: Borba protiv kiše i mraza

Ovo je posao velikih razmjera. Ovdje je niskotlačna prskalica vaš najbolji prijatelj. Ona vam omogućuje da brzo i ravnomjerno nanesete proizvod na velike površine, radeći odozdo prema gore. Valjak je također opcija, ali je sporiji i teži na grubim fasadama. Ovdje se koriste robusni proizvodi (silan/siloksan), često na bazi otapala, koji su dizajnirani da izdrže UV zračenje, led, kišu i velike promjene temperature. Fokus je na maksimalnoj vodoodbojnosti i paropropusnosti.

Impregnacija unutarnjih zidova (kupaonica, podrum): Fokus na ventilaciji i vrsti proizvoda

Rad u zatvorenom prostoru mijenja sve. Ovdje je sigurnost na prvom mjestu.

Birajte isključivo proizvode na bazi vode, s niskim ili nultim udjelom hlapivih organskih spojeva (VOC). Čak i tada, ventilacija je apsolutno ključna. Ovo nije posao za zatvorene prozore.

• Napravite propuh: Otvorite SVE prozore i vrata.
• Koristite ventilatore: Postavite ventilator na prozor da izvlači zrak iz prostorije.
• Nosite masku: Obavezno nosite masku, čak i s proizvodima na bazi vode, da se zaštitite od fine maglice (aerosola).
• Djeca i ljubimci? Neka budu kod bake ili prijatelja taj dan. Nemojte riskirati.

Za nanošenje unutra, kist i valjak su bolji izbor od prskalice, jer stvaraju manje aerosola. Budite posebno pedantni sa zaštitom podova, namještaja i sanitarija.

Zaključak: Više od samog premaza – to je miran san.

Prošli smo cijelo putovanje. Od dijagnosticiranja problema, biranja pravog ‘oružja’, mukotrpne pripreme pa sve do same tehnike nanošenja.

Kao što vidite, kako se nanosi impregnacija na zidove nije samo pitanje mazanja tekućine. To je metodičan proces. To je razumijevanje vašeg zida, razumijevanje neprijatelja (vlage) i odabir prave strategije.

Kada sam konačno, nakon svih svojih grešaka, odradio posao kako treba – očistio, popravio, pričekao suho vrijeme i nanio kvalitetan proizvod ‘mokro na mokro’ – osjećaj je bio nevjerojatan. Prva iduća velika kiša, stajao sam vani i gledao kako se kapi doslovno odbijaju od moje fasade. U podrumu više nije bilo onog teškog mirisa.

To je više od zaštite zida. To je zaštita vašeg doma, vaše investicije i, na kraju krajeva, vašeg zdravlja. To je miran san znajući da ste napravili posao kako treba i da su vaši zidovi sigurni i suhi. Sad kad znate teoriju, spremni ste za praksu. Sretno!

Često postavljena pitanja